Zašto se Hrvatska ubraja u najrazvijenije zemlje i što su to “majmunska posla”?

Zašto se Hrvatska ubraja u najrazvijenije zemlje i što su to “majmunska posla”?

Volim G. Monbiota, engleskog pisca, ekološkoga i političkog aktivista koji u svojoj kolumni pod naslovom »Pored akademskih izdavača Murdoch se čini kao socijalist« objašnjava kako akademski izdavači zarađuju na javno financiranim istraživanjima te što bi trebalo učiniti da se takvoj parazitskoj praksi stane na kraj. U Hrvatskoj postoji jedna ustanova koja ulijeva nadu i koja bi mogla zaustaviti takvo štetno djelovanje…

prof. dr. Igor Čatić

Jeste li znali da se Hrvatska ubraja u najrazvijenije zemlje? Vrijedi li još uvijek misao: »za one od 7 do 77 godina«? Što su to majmunska posla? Kakva pitanja za jedan portal?

Na ovim prostorima su navedena pitanja opravdano postavljena upravo na ovom portalu. Koji prednjači u nekim znanstvenim temama. I to ne prevodeći samo iz stranih izvora, nego što pišu za njega komentatorske tekstove poznati stručnjaci. Od tema treba istaknuti višekratno izvještavanje o kiborzima okruženim robotima i avatarima, kakva je razlika između analognih i digitalnih materijala ili o 3D tiskanju skulptura.

7 plus

Uoči vrlo uspješnog ovogodišnjeg Festivala znanosti, na Hrvatskom radiju, 1. program, u najavi tog Festivala čulo se da je pogodan za sve uzraste od 7 do 77 godina. Fraza je izvrsna, ali je prevladana. Naime, među aktivnim sudionicima bili su i oni stariji od tih 77 godina. Nekada je bilo 77 godina puno, danas je prosječni životni vijek u Hrvatskoj 79 godina. Zato iskaz od 7 do 77 treba promijeniti i kazati ili napisati za one od 7 i više. Ili još jednostavnije: za one 7 +.

Odakle priča da se Hrvatska ubraja u najrazvijenije zemlje? Ovih dana pristigla je autoru ponuda vrlo zanimljivog časopisa American Journal of Materials Engineering and Technology. Objavljuje se u tiskanom i elektroničkom obliku. Danas je uobičajeno da se objava naplaćuje (tzv. otvoreni pristup, eng. open access). Razlikuju se u ovom slučaju cijene ovisno o zemlji odakle je autor. Za autore iz zemalja koje ostvaruju visoke prihode (eng. high-income economies) među koje je uvrštena i Hrvatska, pristojba je 320 USD. Rekao bih jeftino, jer jedan hrvatski tehnički časopis za objavu naplaćuje 400 USD.

Jedna od posljedica `bibliometrijske industrije´je protjerivanje hrvatskih znanstvenika iz hrvatskih časopisa. Istodobno se dovodi trećerazredne autore iz dalekih zemalja…

Posao za majmune

A što su majmunska posla? To su kriteriji po kojima se biraju znanstvenici i visokoškolski nastavnici, pretežno u zemljama dijela srednje i istočne Europe. Među njima je i Hrvatska. Važno je imati žigosani rad i onda svatko tko se zna malo služiti računalom može izračunati je li natjecatelj ima dovoljno bodova, npr. u 1. kvartilu, pa da bude izabran u neko zvanje. Problem je vrlo ozbiljan i na njega se ukazuje već niz godina. Za sada uzalud, jer hrvatsko čelništvo koje o tome odlučuje, nanosi tešku štetu razvoju hrvatske znanosti.

Poticaj za ova promišljanja je nova inačica kriterija za tehničke znanosti za potrebe odgovarajućeg Pravilnika. Ovdje se ostaje na najopćenitijim primjedbama.

Prvi i osnovni problem je da se priznaju samo znanstveni radovi. Projekti, studije ili knjige za sastavljače kriterija su nebitni. A znanstveni radovi vrijede samo ako su objavljeni u inozemstvu u časopisima koji su u 1. kvartilu (25 % najboljih u svijetu). Ta odredba znači da je Hrvatska oboljela o teške bolesti izazvane jednom industrijom, a koja je zahvatila sastavljače kriterija za izbore. Jasno u slaborazvijenim zemljama koje imaju sve manje novaca za istraživanja. A tu realno pripada i Hrvatska. Među ostalim sve je manje novaca zato što im inženjere obrazuju ljudi bez dana radnog staža u odgovarajućoj industriji. I koji znaju pisati samo znanstvene radove na stranim jezicima. Ali to nisu u stanju napisati na hrvatskom. A za sada je hrvatski jezik još uvijek službeni. No moguća je i dopuna Ustava. Osim hrvatskog jezika, dopušten je jezik manjina. U manjine je ubraja akademska i ostala znanstvena zajednica. Njihov službeni jezik je analitički, retro protojezik u kojem se broji one, two, technology (32 značenja) ili one, to, design (4 vrste riječi i 28 značenja).

Bibliometrijska industrija

Bolest od koje je oboljela i Hrvatska je posljedica bibliometrijske industrije. Do sada je bio običaj da vlasnik industrijskog subjekta definira radniku zadatak, ovaj ga odradi i vlasnik mu isplati ugovoreni iznos (nije obvezno u Hrvatskoj). Smišljena je međutim nova industrija u kojoj je sada obrnuto. Radnik mora imati ideju, sakupiti novac da ju realizira i da za priznanje da je nešto načinio mora platiti poslodavcu. Koji mu udari žig da je obavio posao. Odakle naziv bibliometrijska industrija? Izraz potječe od Reinharda Wernera prof. teorijske fizike na Sveučilištu Leibniz u Hannoveru (Nature, 15. siječnja 2015.). Tko je najistaknutiji poslodavac? Elsevier, koji na žigosanju radova zarađuju milijarde. Što nas se to tiče? Tiče se zato što smo zahvaljujući nekim promicateljima važnosti bibliometrijskih podataka vrlo teško oboljeli od te bolesti.

Jedna od posljedica te bolesti je protjerivanje hrvatskih znanstvenika iz hrvatskih časopisa. Istodobno se dovodi trećerazredne autore iz dalekih zemalja. Jedan od ključnih promicatelja takvih kriterija je nedavno u svom hrvatskom časopisu kojeg izdaje jedan tehnički fakultet od 10 radova objavio 10 tekstova kineskih autora. Ima li to neke veze s činjenicom da je naslovni nastavnik na jednom kineskom sveučilištu?

Kažnjavanje istinskih kreatora

U najnovijoj listi kriterija i dalje je na prvom mjestu važnosti objava u časopisi s takvim i takvim faktorom odjeka. To je IF-faktor za kojeg je dokazano da je poguban za razvoj znanosti. Podupire samo srednjestrujaška, mainsteam istraživanja. Istinske novosti se kažnjava. No to vrijedi i za sve ostale smišljene faktore.

Jednom sam napisao tekst Zašto volim Guardian? Bilo je to 2013. kada se komentiralo tada donesenu San Francisco Declaration on Research Assessment (DORA) (http://am.ascb.org/dora/). O kojoj naše znanstveno čelništvo koje propisuje kriterije ne želi ni čuti. Tu je Deklaraciju do sada potpisala više od 12 500 potpisnika, među ostalim i dvadesetak autora iz Hrvatske te brojne ustanove i udruge diljem svijeta. Navest će se samo neke. To su: Academy of Sciences of the Czech Republic (AS CR), American Association for the Advancement of Science (AAAS), American Society for Cell Biology, American Society of Agronomy, Austrian Science Fund (FWF), British Society for Cell Biology, EMBO, European Association of Science Editors, European Astronomical Society (EAS), European Education Research Association (EERA) European Federation for Medicinal Chemistry (EFMC), European Mathematical Society, European Society for the History of Science, European Sociological Association, Society of Chemists and Technologists of Macedonia, Romanian Institute of Science and Technology, Institute of Technology Assessment of the Austrian Academy of Sciences, Austrian Academy of Sciences, Institute of Macromolecular Chemistry of the Academy of Sciences of the Czech Republic, Université de Paris VIII, France, Royal Belgian Institute of Natural Sciences, Australian Neuroscience Society, Muséum d’Histoire naturelle de Genève. Svi oni su se izjasnili protiv kriterija koje i dalje uporno guraju hrvatski promišljatelji lažne izvrsnosti. A to je taj IF-faktor. Koji je smišljen za razredu časopisa, a ne znanstvenika.

Za podupiratelje IF-faktora R. Murdoch je socijalist

Osobito volim G. Monbiota, engleskog pisca, ekološkoga i političkog aktivista koji objašnjava u svojoj kolumni u Guardianu kako akademski izdavači zarađuju na javno financiranim istraživanjima te što bi trebalo učiniti da se takvoj parazitskoj praksi stane na kraj. Tekst objavljen u Guardianu 29. kolovoza 2011. pod naslovom Pored akademskih izdavača Murdoch se čini kao socijalist. A volim ga zato, premda se ne poznajemo, što se podudaraju naši stavovi ne samo o IF-faktoru, već i o biogorivu i plastičnim vrećicama. (Ne samo usput, Arizona je ovih dana zabranila zabrane naplate svih vrećica).

zagreb,300800zgrada-pravni fakultetfoto:mario dujic-nov-Postoji jedna ustanova koja bi takvom štetnom djelovanju mogla stati na kraj. To je sada već uhodana ekipa koja rukovodi Sveučilištem u Zagrebu. Postoje naznake da će se to Sveučilište snažno angažirati u prijenosu tehnologije i razvoju inovacija. Za sada samo naznaka da se pripremaju važne promjene. Na primjer suradnja tog Sveučilišta i HUP-a. No to mora odraziti i u novim kriterijima izbora.

Hrvatska znanstvena zajednica mora shvatiti da izbor na temelju IF-kriterija znači neprepoznavanja istinskih novina. Da se povjerenstva za napredovanja moraju vratiti svojoj istinskoj dužnosti, izboru kandidata na temelju njihove prosudbe, a ne na temelju raznih faktora. Hrvatska treba podupirati objavu samo radova hrvatskih autora. Treba prestati razlikovati radove objavljene u časopisima koji pripadaju ovoj ili onoj podatkari (bazi podataka) već ocijeniti vrijednost rada. Ali ne samo znanstvenih, već i ostalih aktivnosti.

Sve ostalo vodi u posljedice koja je uvijek izazivala kuga, kao u ovom slučaju IF-faktor.