Zašto plastika ima tako negativan imidž?

Zašto plastika ima tako negativan imidž?

Prije dvadesetak godina plastika se našla u žarištu interesa javnosti kao materijal koji uzrokuje velike količine otpada i onečišćuje okoliš, a pritom troši vrijedne zalihe nafte. Na žalost, to su vrlo često korištene paušalne ocjene kvazi “zelenih” koji se koriste brojnim neistinama u borbi protiv svega i svačega

Sjetite se samo vremena kada je uvedeno plaćanje naknade na PET ambalažu, u tjedan-dva, Hrvatska je bila očišćena od odbačenih plastenki. Nije problem plastenki i plastike, već je problem našeg ponašanja. Dakle, kada netko kaže da plastika zagađuje – govori neistinu.

Romeo Deša

Postavlja se pitanje – zbog čega ta, skoro pa sveprisutna nesnošljivost prema plastici, posebno plastičnoj ambalaži? Zašto je “green” i “in” biti protiv plastike? Zašto su plastičari “trovači”, “zagađivači” i “out”? Plastika je izdržljiva, neslomljiva, lagana, higijenska, praktična, jeftina, može se reciklirati, za proizvodnju, preradu i transport troši se manje energije u usporedbi s drugim ambalažnim materijalima, a brojne procjene životnog ciklusa (LCA) pokazale su da je najčešće najbolji izbor – i s ekološkog, i energetskog, i ekonomskog stanovišta. Zašto plastika ima tako negativan imidž u javnosti? Razloga je više.

Prije dvadesetak godina plastika se našla u žarištu interesa javnosti kao materijal koji uzrokuje velike količine otpada i onečišćuje okoliš, a pritom troši vrijedne zalihe nafte. Na žalost, to su vrlo često korištene paušalne ocjene kvazi “zelenih” koji se koriste brojnim neistinama u borbi protiv svega i svačega. Pravi “zeleni” jako dobro znaju da je plastika najmanje kriva, a problemi koji se povezuju s plastikom su problemi našeg, ljudskog nemarnog ponašanja. Plastika danas troši ukupno oko 4 % svjetske potrošnje nafte i prirodnog plina odnosno fosilnih izvora (ostalo se oko 50 % koristi za transport, 32 % za grijanje, 8 % za proizvodnju električne energije te oko 6 % za ostalu kemijsku proizvodnju). Osnovne sirovine za proizvodnju plastike – tzv. monomeri nastaju kao ostatak iz procesa prerade nafte i prirodnog plina, koji bi inače, da se ne preradi u plastiku završio u našim pećima ili automobilskim motorima – spalili bi ga. Dakle, kada netko kaže da plastika troši neobnovljive izvore – govori neistinu.

S druge strane, vrlo olako se koristi riječ “zagađivanje”, umjesto da se, barem što se plastike tiče koristi riječ “onečišćenje”. Da puno ne duljim, plastika ne zagađuje okoliš, ona je u okolišu (na žalost, našom rukom bačena) neutralna, postojana i ostati će dugo takva, neće se raspasti, neće zagaditi tlo ni vode, a vrlo se lako može pokupiti i reciklirati. Sjetite se samo vremena kada je uvedeno plaćanje naknade na PET ambalažu, u tjedan-dva, Hrvatska je bila očišćena od odbačenih plastenki. Nije problem plastenki i plastike, već je problem našeg ponašanja. Dakle, kada netko kaže da plastika zagađuje – govori neistinu.

Ljudi, svojim nemarnim i neodgovornim ponašanjem nekontrolirano odbacujući plastiku onečišćuju okoliš. Srećom, iz dana u dan sve manje. Da se ponašanje može mijenjati pokazali su stanovnici otoka Krka. Upravo oni u našoj zemlji postižu i po europskim mjerilima zavidne rezultate u primarnom odvajanju otpada, pa i plastike, a lokalno komunalno poduzeće svu tu plastiku prodaje dalje na preradu i recikliranje – dakle, iskorištava je i upravo koristi prednosti plastike.  (crckarije.com)

 

 

Komentari su zatvoreni