Zašto autistički pristajemo na smrt Zemlje?

Zašto autistički pristajemo na smrt Zemlje?

(Naslovnica albuma Oxygène francuskog glazbenika Jean-Michel Jarrea koju je osmislio Michael Granger)

U petak, 10. svibnja, mi Europejci smo potrošili raspoložive prirodne obnovljive resurse za ovu godinu, a političari nam nude samo primitivnu demagogiju autista. Zar netko može povjerovati da se s nekoliko skupih i okolišno rastrošnih električnih automobila može riješiti problem emisija stakleničkih plinova? Kako se oduprijeti, kada bogatiji žele stalno više?

dr. sc. Viktor Simončič

Ne možete pobjeći od odgovornosti sutrašnjice izbjegavajući je danas. Abraham Lincoln

Viktor Simončič

Kad sam se poodavno počeo baviti okolišem, prije skoro 50 godina, pročitao sam upozorenje, kako osuđujemo kada se radi o smrti pojedinca, a kada se radi o smrti svih nas, naše vrste i cijelog planeta Zemlja, kao da nas nije briga.

U petak, 10. svibnja, mi Europejci smo potrošili raspoložive prirodne obnovljive resurse za ovu godinu: https://www.footprintnetwork.org/content/uploads/2019/05/WWF_GFN_EU_Overshoot_Day_report.pdf

Od petka trošimo obnovljive resurse i prekomjerno neobnovljive izvore naše djece. Svake godine ranije potrošimo ono što nama stoji na raspolaganju.

Podatak je tipična „sarma“, kao i kod otpada, gdje se koristi podatak o nekih skoro 50 % recikliranja unutar Europske unije, pri čemu jedni recikliraju više od 80 %, a drugi ni 5 %. Od EU država Finska u odnosu na potrošnju obnovljivih izvora troši 114 % manje, Švedska 50 %, a Norveška 22 % manje. Laički, oni imaju toliko više okoliša na raspolaganju u odnosu na koliko im je potrebno. Rekorder po potrošnji zajedničkog okoliša je Luksemburg koji troši 8 puta više nego mu stoji na raspolaganju – čak 829 %, a Njemačka troši 186 % više. U okruženju najviše troši Slovenija sa 105 %, pa Bosna i Hercegovina 93 %, Srbija 75 % , Hrvatska 21 %, a Crna Gora samo 19 % onoga što joj/nam stoji na raspolaganju. I da se ne radi o „sarmi“ – i u Hrvatskoj i u Crnoj Gori bi se mogli hvaliti, da je ovo rezultat osmišljenije politike.

Nažalost, iza ovih brojeva se krije drugačija istina. U obje države industrijski objekti su postali izuzetak. Razloge u Crnoj Gori ne mogu komentirati. Naslućujem da su velikim dijelom i rezultat objektivnih okolnosti. U Hrvatskoj svakodnevno svjedočim da je ovo rezultat osebujne privatizacije, zatvaranja većine industrije, rodijačkog kapitalizma i nesposobnosti političkih lidera da služe zajednici. Služenje zajednici je recidiv mojih 40 godina življenja, u usporedbi s ovim što smo napravili, u onom za većinu pravednijem društvenom sistemu.

Bogati troše kao “pijani milijunaši”

Svijet je bolji od Europe i godišnji raspoloživi resursi potroše se do kolovoza. Nažalost, svake godine sve brže. U oči prve UN-ove konferencije o okolišu 1972. godine u Stockholmu svake godine smo ostavljali u prirodi barem nešto. Od tada kao da je politički dogovor dao posebni poticaj nerazumnom trošenju, kao da je krenulo ludilo uništavanja naše osnove za opstanak.

I tada su bogati, kao i danas, trošili u duhu „pijanih milijunaša“, a siromašni gotovo ništa. Sjećam se iz mojih ranih „zeleno-romantičarskih“ nastupa podatka da je tih godina stanovnik SAD potrošio u jednom danu više energije nego stanovnik Nepala godišnje. Danas je odnos vjerujem jednak, samo što danas i stanovnik Nepala troši 2 – 3 puta više resurs nego prije par desetljeća.

Da nešto neće biti u redu, posebni među nama, su prepoznali dosta rano. Pismo poglavice Seattlea je duboko humano, a upozorenje Friedricha Engelsa hladno realno. Upozorenje Engelsa sam već koristio, ali valjda jer spada u kritičare kapitalizma nerado se citira. http://zg-magazin.com.hr/priroda-moze-i-bez-covjeka-ali-ne-i-obratno/ Njegovo upozorenje bi, uz pismo poglavice Seattlea, za niže uzraste, trebala biti lektira za srednjoškolce i velikom broju kolegija na fakultetima. Političari bi kod svakog nastupa na funkciju morali pokazati da razumiju što je Engels htio reći. Posebno bih preporučio da se s porukom upozna gospodin Donald Trump. Siguran sam da bi povukao odluku o povlačenju iz Pariškog sporazuma o borbi protiv klimatskim promjenama da je čuo za Engelsa.

Engels: Ne laskajmo si odviše zbog pobjeda nad prirodom

»Ne laskajmo sebi odviše zbog naših ljudskih pobjeda nad prirodom. Za svaku takvu pobjedu ona nam se osvećuje. Istina, svaka od njih ima u prvom redu one posljedice na koje smo mi računali, ali u drugom i trećem redu ona ima posve druge, nepredviđene posljedice, koje često poništavaju one prve. Ljudi, koji su u Mezopotamiji, Grčkoj, Maloj Aziji i drugdje iskrčili šume da bi dobili zemlju, nisu ni sanjali da su time položili temelje sadašnjoj pustoši tih zemalja, lišivši ih zajedno sa šumama i centara za skupljanje i zadržavanje vode. Kada su alpski Talijani na južnim padinama planina iskrčili jalove šume, tako brižljivo čuvane na sjevernim padinama, nisu ni slutili da su time podsjekli korijen planinskog stočarstva na svom području; još manje su slutili da su time svoje planinske izvore presušili najveći dio godine, da bi ti izvori za vrijeme kiša mogli izlijevati na ravnicu još bjesnije bujice. Ljudi koji su rasprostranili krumpir po Europi, nisu znali da s brašnastim gomoljikama ujedno rasprostranjuju i skrofulozu. I tako nas činjenice na svakom koraku podsjećaju na to da mi uopće ne vladamo prirodom kao što osvajač vlada tuđim narodom, kao netko tko stoji izvan prirode, nego da svojim mesom, krvlju i mozgom njoj pripadamo i usred nje stojimo, i da se sva naša vlast nad njom sastoji u tome što pred svim ostalim stvorovima imamo tu prednost da imamo sposobnost spoznavati i pravilno primjenjivati njene zakone«.

(Dijalektika prirode, Kultura, Zagreb, 1950, str. 138 – 139).

Zaboravili smo da naš opstanak ovisi i o svim drugim vrstama. Dnevno nestaju na tisuće. Uskoro više neće biti novih milijun. I koga briga? Krenuli smo u nezadrživo ugrožavanje našeg dijela biotopa. Preporučam barem skraćenu verziju nedavnog velikog upozorenja: https://www.ipbes.net/news/Media-Release-Global-Assessment?fbclid=IwAR1rV6F-YigIqqd5HiWCPUbNb1kQtLfX1ONv3RcWC_d8yPTu10_B4V3jUtc#_Scale_of_Loss

A Zemlja se odupire. Šalje nam poruke preko neuobičajenih klimatskih stanja. Petak sunce, subota snijeg, nedjelja ljeto, ponedjeljak arktička hladnoća. Zar to nije dovoljno?

A političari? Primitivna demagogija autista. Ne želim o drugima. Samo o mojima iz EU-a. Zar netko može povjerovati da se zabranom štapića za uši može sačuvati oceane od zagađenja? Zar netko može povjerovati da se s par skupih i okolišno rastrošnih električnih automobila može riješiti problem emisija stakleničkih plinova? Kako se oduprijeti, kada bogatiji žele stalno više? Kako se oduprijeti kada u EU-u živi 85 milijuna jadnika ispod granice siromaštva, a još 30 milijuna su isključeni, i žive na rubu društva? Kako sačuvati Zemlju od neoliberalističke doktrine? Vratio bih se najradije Marxu i Engelsu, dijalektici…, ali odustajem. Ne bi pomoglo, a i pitanje ima li danas dovoljno Žižeka da razumiju poruku?

Komentiraj

*