“Žalosno je da Hrvatska uvozi 20 posto gljiva jer bi ih mogla izvoziti”

“Žalosno je da Hrvatska uvozi 20 posto gljiva jer bi ih mogla izvoziti”

Prof. dr. Bruno Novak: Zagreb je i dalje kajkavski grad, a nedostaje mu samo malo reda, (o)držanja određenih normi i vratimo li to, sve će štimati. Valjalo bi da se svako drži svoga posla, uz malo tolerancije

Razgovarala: Snježana Kratz

Rođeni Zagrepčanin s Gornjega grada, umirovljeni profesor Zavoda za povrćarstvo Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagreb prof. dr. sc. Bruno Novak, ZG-magazinu je otkrio zašto živi u drugom vremenu, što to priča svojim unucima te kada je počeo s proučavanjem batata i drugih povrtnih kultura pogodnih za dijabetičare i druge oboljele. Otkrio je i koje je to pitanje za milijun kuna te kakva se prevara može dogoditi na tržnici…

Zašto volite Zagreb?

Normalno je da volim Zagreb, posebice Gornji grad na kojem sam od rođenja. Kroz svo to vrijeme on se nije puno promijenio. Razlika je, u odnosu na nekad, što danas ima puno više »gibanja«,a kako mi pogled pada na Tkalčićevu ulicu zamjetno je da je danas tamo više lokala. Tu su non-stop i turisti…

Lijepo je to mjesto.

Da, volim što sam baš tu, gdje jesam. Moja kuća broji već tristo godina.

Brojka vrijedna poštovanja.

Jest.

Posebno je to gornjogradsko ozračje, sretni ste zbog toga?

Da! Malo je doduše problem promet i auti što nerijetko tutnje, ali…

Preživjet će se?

Tako nekako. Ipak je to dio Zagreba za razgledavanje, njegova je stara jezgra i tako treba ostati. Svagdje je takvo stanje u svijetu, u starim jezgrama gradova koji se obilaze i razgledavaju. Zato je doduše treba (o)čuvati, a ne da se neprestano događa parada vozila.

Vi ste u Radićevoj koja se sada obnavlja?

Da, dosta je prašine, ali uredit će se u konačnici.

Brzo ste i u centru, na Trgu?

Brzo sam svugdje. Samo se s brda spustim dolje do Trga, nadomak sam Cmroka, Tuškanca, tu je i Katarinin trg gdje sam išao u gimnaziju. Uskoro ćemo, moje nekadašnje školske kolege i ja, obilježiti 50 godina mature. Neki od njih su već i pokojni…

Kada ste gore, živite kao u drugom vremenu?

Pa da. Iako je meni to okružje normalno, tu sam rođen. Kada idem po unuke u vrtić ili se šetam s mojima Viktorom i Lenom, često im pokažem gdje sam išao u školu, pričam im… Djeca to vole slušati, interesira ih onako – dječje.

Je li tržnica Dolac bila smjernica agronomiji?

Ne, iako volim tržnice, ponajprije Dolac koji mi je, reklo bi se – pred nosom. Kada sam osamdesetih godina počeo raditi na Zavodu za povrćarstvo na Agronomskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu, bilo mi je zaista interesantno studente voditi na tržnicu i učiti ih o povrtnicama. Govorio bi im: ovo je kelj, raštika, kupus… Naravno, s ciljem da nauče, zapamte. Uspio sam ih zainteresirati da je to izvorište, odnosno da je hrana ono oko čega se sve vrti. Da treba razumijevati što je to što jedemo, da o tome treba razmišljati kao i o mogućnosti da sami možemo izabrati što ćemo jesti. O tome kako hrana može istodobno biti i lijek počeo sam razmišljati početkom devedesetih godina, to više jer su me zvala društva…

Dijabetičara?

I drugi. Interes je zaista bio velik i u meni pobudio zanimanje koje bi to kulture bile konzumne, kvalitetne i istodobno ljekovite, odnosno da ih ljudi koji imaju određenu dijagnozu i oboljenje mogu jesti, a da im to ne narušava zdravlje. Tako sam prije dvadeset godina započeo put proučavanja batata, pa mi je danas, kada o njemu slušam kao o novoj kulturi, čudno pa čak i smiješno. Baš sam nedavno gledao jedan televizijski prilog o tome i dobro me nasmijao.

Što ste još proučavali?

Rajčice. One zaista imaju puno ljekovitih odlika. Kada o tome govorimo uvijek mi je žao što se kod nas ljudi nekako ne miču dalje od krumpira i ne šire paletu povrtnica. Svojedobno sam po svijetu gledao paletu novih kultura koje bi se mogle kod nas uvesti, zaživjeti. Tako sam devedesetih krenuo sa stevijom, pa su neki mislili »kak ovaj hoće maknut iz uporabe šećernu repu!« A tako u naravi nije bilo, već sam želio zapravo ljude upoznati s inačicom šećera, odnosno slatkog, koje nije po organizam štetno onako kako je to rafinirani šećer.

Sa batatom isto nije bilo lako, imali ste dosta zapreka uvjeriti okolinu u njegovu valjanost?

Istina. Drago mi je da danas ljudi od proizvodnje batata mogu sebi osigurati posao i egzistenciju. Prije stanovitog vremena nije tako bilo, ali uspjeli smo.

Donijeli ste vi i znanja o jamu, divljem krastavcu…

Kineski jam

Kineski jam

Jesam, kao i o indijskom špinatu poznatom i kao malabarski špinat. Fantastične su to kulture koje mogu rasti gotovo iz lončanica, a uz to su i jako ljekovite. Eto, jam, porijeklom iz Kine poznat i kao cimetni jam ili »biljka svjetlosti« ljekovit je i antitumorskih karakteristika, odličan za probleme probave posebice gastritisa i upalnih bolesti crijeva.

Sposobna je samoobnavljati se?

Ima tu sposobnost da na mjestu reza stvara svojevrsnu opnu kojom »liječi« zarezano mjesto, a ne ponaša se kao što bi nemalo njih.

Kako?

Počele bi trunuti. Jam za želudac ima blagotvorni učinak, posebice konzumiranje čaja od njegovog gomolja koji se može jesti svjež, do tri centimetra narezan ili se može uzimati u prahu oko 20 grama na dan.

Predstavili ste vi i maku?

O, maka ili macca je biljka s visoravni Anda, podsjeća izgledom na bijelu duguljastu rotkvicu. Maka je po nutrijentima odlična biljka u prevenciji mentalnih bolesti nemalo Alzheimera, depresije, anksioznosti i sl. Dosta radim i na drugim biljkama koje mogu pomoći kao ljekoviti dodatak ishrani. Dijabetičarima je primjerice preporučljiv divlji krastavac jer spušta razinu šećera u krvi, a umanjuje i masnoće odnosno kolesterol.

Bavili ste se i gljivama?

Čim sam stupio u Zavod za povrćarstvo na mom bivšem fakultetu, gljive su me nekako zainteresirale, a preuzeo sam bio od kolege i predmet uzgoj gljiva. Zanimalo me kako bi s njima išlo kod nas, ponajprije u uzgoju. Puno sam radio na bukovači, ali i šampinjonima, odnosno plemenitoj pečurki kao i shi takeama.

Shi take su kažu protutumorske gljive?

Da, odlična je to gljiva!

Izdali ste i knjigu?

Jesam, Uzgoj jestivih i ljekovitih gljiva koje možete uzgajati i na manjim površinama. Naravno uz educiranost, odgovarajuće supstrate … Ljudi, da se malo hoće potruditi i informirati, mogli bi puno toga napraviti, a ne već u startu misliti kako se nešto ne može!

Ipak za veću i sustavniju proizvodnju treba imati novaca?

Jasno da treba. Treba imati i uvjete, kao što su prostor i vlaga. Sve je to potrebno, ali treba i truda i rada. Žalosno je da Hrvatska 20 posto gljiva uvozi, a moglo bi biti suprotno!

Kako bi se uzgajale shi take?

Za njih je kompliciran postupak.

A tartufi?

To je tzv. mikorizna gljiva koja raste uz određeno drvo, hrast, lijesku…

Uzgajate li vi što? Imate svoj grunt?

Naravno! Kod Krapisnkih toplica imam komad zemlje i na njemu su sve kulture o kojima pričam. Tamo se pošteno naradim. Rajčice, paprike, krastavci, indijski špinat i dr. Sve to uzgajam. Volim ja svo povrće koje je i baza naše prehrane.

Koja treba biti raznovrsna?

Da, važno je kolikogod se može raznovrsno jesti. Ne svaki dan isto, istu kulturu.

Kakva je ponuda u Zagrebu?

Mislite na tržnice?

I na njih.

Pa jako je dobra. Povrća imate svakakvog na Dolcu, zanimljiva je i ponuda riba. Zapravo sve su nam ribe dobre.

A moringa?

To nije riba.

Znam, već ljekovito drvo.

Da, Moringa oleifera je drvo porijeklom iz Južne Amerike kojem pripisuju ljekovitost za dvjestotinjak bolesti. Hranjivo je, preporučuju ga u ishrani ljudi UNICEF, UN, UNESCO, prirodni je čistač voda i tla, energetski je moćno. Konzumira se kao čaj, u obliku praha koji se može posipati po salatama, koristiti u varivima. Dobre su te nove kulture. Sjeme odnosno sadnice moringe mogu se nabaviti i kod nas.

Moringa oleifera - Čudesno stablo

Moringa oleifera – Čudesno stablo

Kakvu hranu danas jedemo?

To je gotovo pitanje za milijun kuna. Teško je reći, ali ako imate i znate ljude koji proizvode namirnice koje koristite, gdje nema pretjeranog prskanja, onda znate što zapravo jedete. Hranu za čije porijeklo niste sigurni, najbolje je izbjeći. Iako se ono što nam je ponuđeno svakako kontrolira, možemo se kratkoročno i prevariti.

A što je s internet kupovinom? Tu ima prevaranata?

Ah, to je posebna priča. Nažalost, posebno ako kupujete sjeme, (pre)sadnice i sl. Ne vjerujem u taj oblik sigurne prodaje, mora se tu biti jako oprezan. Iako se to može dogoditi i na tržnici.

Kako?

Pa daju vam drugu sortu biljke od one koju ste tražili, recimo kasnu, a vi ste tražili ranu i sl. Najbolje je imati svoje ljude, ali uz neko znanje o kulturama koje od njih nabavljate.

Što kažete o GMO namirnicama, Monsantu?

Teško je govoriti o tome, kao i o eko proizvodnji. Nekada su ljudi klasično proizvodili povrće, nisu ni znali što bi to bilo ekološki, a danas je to strogo podijeljeno.

Što zapravo predstavlja GMO, odnosno genetski preinačene namirnice?

To je situacija gdje se u neki organizam, odnosno kulturu ubaci gen protiv, primjerice, određenih štetnika koji onda na njega ne dolaze. A kako to djeluje na nas, to je druga stvar.

Sam Bog zna?

Čini se.

Čime se bavite u mirovini?

Tu i tamo se sa kolegom na Kamenitom stolu pozabavim stevijom, divljim krastavcima i ostalim kulturama poput jama.

Svirate li? Imate bend, a glazbu volite.

Da, to mi je bolest od rane mladosti, još od 70-tih godina. Glazba je nešto za moju dušu.

Koja? Rock?

Rock mi je uvijek podizao moral. Kadgod je bilo nekih problema u životu.

Danas njegujete i kajkavski izričaj?

Mislim da se i njega treba čuti. Namjeravam s kolegom izdati kompakt disk svojevrsnih šlagera na kajkavskom.

Je li Zagreb još uvijek kajkavski? Nedostaje li mu što?

Jest, a nedostaje mu samo malo reda, (o)držanja određenih normi i sve će štimati. Valjalo bi da se svako drži svoga posla, uz naravno malo tolerancije. Inače, u svakom drugom slučaju sa Zagrebom sam superzadovoljan!

Komentari su zatvoreni