Zagrepčanka Zinka Kunc Milanov – žena s ponajljepšim glasom 20. stoljeća

Zagrepčanka Zinka Kunc Milanov – žena s ponajljepšim glasom 20. stoljeća

(Milanov izvodi Toscu 1946. godine / Wikipedija)

Od pjevanja se oprostila 1966., a 1984. za svoje djelovanje u Sjedinjenim Američkim Državama dobila specijalnu medalju kao jedna od 87 istaknutih osoba stranog podrijetla koje su svojim doprinosom zadužile SAD. Mnogi su smatrali da ima najljepši glas stoljeća …

Dogodilo se na današnji dan, 17. svibnja:

1864. – U Splitu rođen hrvatski političar i pravnik Ante Trumbić (umro 1938. u Zagrebu). Bio je jugoslavenski orijentiran političar, pa se na početku Prvoga svjetskog rata, kada se odselio u Firencu, angažirao u političkoj emigraciji i ondje osnovao Jugoslavenski odbor. Kao predsjednik Odbora nastojao je kod sila Antante i srpske vlade postići priznanje i uvažavanje Jugoslavesnkog odbora kao predstavničkog tijela Hrvata, Srba i Slovenaca iz Habsurške Monarhije i kaonjihova saveznika. Zauzimao se za federativno uređenje u sklopu buduće Kraljevine SHS, Stojan Protić, ali njihovo mišljenje nije bilo prihvaćeno.

1906. – Hrvatska operna pjevačica Zinka Kunc Milanov rođena je 17. svibnja 1906. u Zagrebu. Već je s petnaest godina imala tako dobro postavljen glas da je mogla pjevati visoki Cis. Pjevanje je učila kod poznatog češkog baritona Jana Ouűednika, neko vrijeme člana Zagrebačke opere, i Marije Kostrenčić, asistentice Milke Trnine, čijem umijeću vokalne pedagogije mogu biti zahvalni mnogi hrvatski vrhunski pjevači. Ali onu razinu pjevačke kreacije koju je postizala već na samome početku karijere najviše duguje bratu, skladatelju i izvrsnom pijanistu Božidaru Kuncu.

Prvi je nastup imala u Ljubljani, gdje je postigla velik uspjeh. Unatoč tome što je već tada bilo jasno da pred njom stoji blistava operna karijera, tadašnji ravnatelj Zagrebačke opere Fridrik Rukavina nije ju želio angažirati, pa je u rodnom gradu nastupila tek dvije godine kasnije, kada je ravnateljem postao Krešimir Baranović. Posve suprotno svom prethodniku, Baranović joj je davao najveće i najzahtjevnije uloge do 1936. godine, kada počinje njezin inozemni angažman.

U inozemstvu postiže zavidan uspjeh, najprije u Pragu, kratko u Tosci, pa u Metropolitan operi. Kao članica Metropolitana, s turnejama ansambla, nastupila je 424 puta i glumila 14 uloga. Bila je primadona assoluta, la regina della casa (kraljica kuće) i apsolutna miljenica publike. Od pjevanja se oprostila 1966., a 1984. za svoje djelovanje u Sjedinjenim Američkim Državama dobila specijalnu medalju kao jedna od 87 istaknutih osoba stranog podrijetla koje su svojim doprinosom zadužile SAD. Mnogi su smatrali da ima najljepši glas stoljeća …

1936. Građanski pobijedio Liverpool. Kada je za trenera Građanskog došao bivši mađarski reprezentativac Marton Bukovi, malo tko je pretpostavljao da će stvoriti momčad koja će idućih godina žariti i paliti, isprva jugoslavenskim, a potom i europskim nogometom. Najnevjerojatniju pobjedu odnio je Građanski porazivši tada ponajbolju svjetsku momčad Liverpool sa 5:1, a uspjeh je bio to veći što su »purgeri« bili amateri, a Englezi profesionalci.

Nakon toga, dvije godine zaredom Građanski osvaja naslov prvaka i tada je počelo najslavnije razdoblje u klupskoj povijesti koje je trajalo do kraja Drugoga svjetskog rata, kada je nova komunistička vlast ukinula sva kulturna, sportska i druga društva koja su postojala u NDH. Tako je i Građanski, iako nije bio u sprezi s vlastima, otišao u povijest. Komunističke vlasti spalile su klupsku arhivu i utemeljile klub s novim imenom – Dinamo.

Sandro Botticelli: Rođenje Isusovo

1510. – U Firenci umro veliki ranorenesansni slikar Sandro Botticelli (rođ. 1. 3. 1445.); humanist, povezan s Lorenzom Medicijem i Girolamom Savonarolom. Slika religiozne i mistične prizore te portrete; poznata su mu djela Proljeće i Venerino rođenje; ilustrira Danteovu Božansku komediju.

(zg-magazin)