Zagrepčanin porijeklom iz Zemlje orlova

Zagrepčanin porijeklom iz Zemlje orlova

Ing. Avni Osmani u Vijeću albanske nacionalne manjine Grada Zagreba, sa svojim kolegama skrbi o predstavljajnju albanske kulture hrvatskom narodu i njihovom međusobnom povezivanju. Aktivan je i u VGČ Gornja Dubrava gdje se provode mnoge aktivnosti za poboljšanje života tamošnjih žitelja

Snježana Kratz

Djed mu je još 1950.-ih godina prošloga stoljeća iz Gostivara pristigao u Hrvatsku gdje je osnovao svoj dom, podigao djecu pa je danas, kaže nam, Osmani (45) on treća, a sinovi mu četvrta generacija te obitelji koja živi u Hrvatskoj. Lijepu Našu, ističe, osjeća »svojom drugom Domovinom« jer matica zemlja Albanija im je daleko, kao i mnogim mu sunarodnjacima kojih je u Zagrebu 4292 i treća su manjina po brojnosti. Kako bi povezao Hrvatsku i Albaniju poznatu i kao Zemlju orlova, Osmani se angažirao u Vijeću albanske nacionalne manjine Grada Zagreba, aktivan je i u Vijeću Gradske četvrti Gornja Dubrava.

Uz suprugu Sanije ponosan otac dvojice sinova Artana (22), studenta hotelijerstva na Učilištu Libertas i srednjoškolca Valona (18), u obiteljskom je poslu već dugovjeko. Naime, u Dubravi na tržnici vodi nemalo znani zdravljak »ZIP«, a odnedavno, jer gospodarska je situacija složena, otvorio je i trgovinu cipelama. Danas, kaže nam Osmani, valja raditi na više strana kako bi se opstalo jer vremena su »teška i nesigurna«, pa ako baš ne ide na jednoj, bit će nešto na drugoj strani.

Božićna akcija “Djeca djeci” za potrebite

Iako to ne voli isticati, vodi se on i humanitarnim radom te je u Vijeću gradske četvrti Dubrava, sada u vrijeme darivanja sa tamošnjim vijećnicima upriličio božićnu akciju »Djeca djeci«. Igračke, slatkiši, posuđe, madraci, namještaj i drugo donirao se Centru za odgoj i obrazovanje Dubrava, korisnicima Caritasa podružnica Čučerje, članovima udruge Mreža beskućnika, odnosno osobama u težem socijalnom položaju. Taj zagrebački Albanac kaže da se vrlo dobro integrirao u hrvatsko društvo, a još mu je draže što se, kada je o njegovim sunarodnjacima riječ, doseže bum njihovog obrazovanja. Tako se, doznajemo, sve više Albanaca upisuje na medicinski, pravni i ekonomski fakultet što je ohrabrujuće, jer obrazovanje nema zamjenu.

Avni Osmani aktivan je i kao član VGČ Gornja Dubrava

Rušit će se tako i predrasude kako se Albanci uglavnom bave pekarstvom, zlatom, građevinom… Da se ta nacionalna manjina ima čime ponositi pokazuje i nedavno obilježavanje Dana nezavisnosti republike Albanije, odnosno Kosova na kojem je glasoviti svjetski albanski umjetnik, gitarist Petrit Çeku u Hrvatskom glazbenom zavodu publiku oduševio svojim gitarističkim umijećem. Oplemenio je sve i »Trio Vivo«, a kada je o glazbenoj kulturi Albanije riječ, obogaćuje tu zemlju mediteranskog bilja, palmi, oleandera i cvijeća i Iso – polifonija odnosno albansko višeglasno pjevanje. Riječ je o tradicionalnom obliku albanske narodne glazbe koja se našla i na popisu UNESCO-ve nematerijalne baštine. Pjevao je tako albanski narod za vjenčanja, žetvenih festivala,vjerskih slavlja,sprovoda i drugih narodnih svečanosti. Svojevrsna su danas svečanost matice zemlje hrvatskih Albanaca i duge nedirnute pješčane plaže, turistički razvoj i bogata kultura i povijest.

Studijsko putovanje “Albanskim tragovima”

Nedavno se Osmani vratio iz Beča gdje je bio na studijskom putovanju »Albanskim tragovima« koji su povijesno došli i do bečkog muzeja gdje su izloženi mač i kruna ratnika – kralja im Skenderbega, albanski Gjergja Kastriotija. Junak je to albanskog naroda iz Kruja koji se viteški borio protiv Osmanlija, a u svojim su ga djelima opisali i hrvatski fra Andrija Kačić Miošić, dok je operu »Skenderbeg« skladao i glasoviti Antonio Vivaldi. Da se kultura treba njegovati i predstavljati im u Hrvatskoj potvrđuju i druge aktivnosti našeg sugovornika koji je aktivan u udruzi »Mergimtari«, koja okuplja dvadesetak članova mahom mladih umjetnika, velikim dijelom studenata, odnosno glumaca, glazbenika i drugih.

Predstavlili su oni u više od dvadesetak nastupa i albanske pisce čije su komedije kao i dramu uprizorili hrvatskoj publici na hrvatskom i albanskom jeziku. Nerijetko se on čuje i kada ugosti drage mu prijatelje u svom zdravljaku gdje uz mirisnu šalicu kave i neizostavnu im baklavu gdjekad prozbori o aktivnostima i predstojećim zadaćama. Ona prva obiteljska, svakako je, kaže Osmani, put do Makedonije za božićne blagdane, a potom slijedi već tradicionalni doček Nove godine koju će svojim specijalitetima obogatiti i gospođa Sanije.