Zagrepčani traže slavonski pekmez

Zagrepčani traže slavonski pekmez

Antonija Zelenika na svojem OPG- u u slavonskom mjestašcu Velika spravlja domaći pekmez od šipka, kojeg bere na svojoj eko plantaži. Ukusnu deliciju uz neprestano miješanje treba kuhati čak nekoliko sati, što slavonskoj bećaruši nije teško, jer učila je o pekmezu od najbolje – njezine majke

Dok sunce nad Slavonijom ne pozlati panonske brazde Antonija Zelenika već ispija prvu jutarnju kavicu i osmišljava dnevni plan. Valja toj radišnoj ženi prebrati sve recepture koje ima kako bi spravila ne samo glasoviti joj pekmez od divljeg šipka, prve eko plantaže u Hrvatskoj, već i drugih biljaka poput bazge, drijenka, aronije… Broji ona nekoliko stotina voćaka na svojem obiteljsko-poljoprivrednom gospodarstvu u Velikoj,mjestašcu u Požeško-slavonskoj županiji, gdje joj se na imanju osim voća, šire mirisi i mnogih ljekovitih i začinskih trava.

U izvrsnost Zelenikinih pekmeza, ponajprije od šipka, ali i aronije, onog sa domaćom joj jabukom i cimetom, pekmezom od kupine i bazginih bobica uvjerili su se i Zagrepčani kada Slavonka dođe na neki od sajmova u metropoli. Bilo je tako i na nedavnim Danima zimnice, kada je Zelenika uz pekmez, žiteljima glavnog grada ponudila i očišćene, suhe samljevene plodove šipka za čaj od osamdeset kuna za kilogram. Pekmezi kakve je nekada spravljala njezina majka od šumskog bilja, koje je sa braćom i sestrama kao dijete skupljala po šumi, koštaju joj 20 kuna za 210 grama i 30 za teglicu od 400 grama. Ukusnu domaću deliciju »tko jednom proba više ne ostavlja«, hvale Slavonku njeni kupci, što ne čudi jer kuhaju se Antonijini pekmezi po starinski, bez dodataka želatina i onog što već sadrže takve teglice u trgovinama.

Od Požege i Županje, sve do Vukovara…

»Moji pekmezi nisu bazirani za kolače, već su više za mazati na kruh«, kaže naša sugovornica ističući kako u sebi nemaju želatina već samo jabučni pektin, i nisu jako čvrsti jer ona ih ne radi kako to čini »industrija«. Ali zato kada priprema tu deliciju miriši pola mjesta, posebice na šipak izrastao na njenoj plantaži.

Proizvodi s OPG-a A. Zelenike

Kada se u domu Zelenike začuju bećarci i stihovi »od Požege i Županje, sve do Vukovara nema nigdje ovakvih bećara«, zna se da vrijedna slavonska bećaruša kuha svoje glasoviti pekmez. Uz neprestano miješanje u kotlu se tada oko četiri sata kuha čak stotinu kilograma ploda šipka sljubljenog sa 20-tak litara vode, uz najviše 30 posto dodanog šećera. Nakon prvog kuhanja smjesa se prepasira pa se iznova dokuhava još tri sata, nakon čega se ulijeva u staklenke.

Od 100 kilograma šipka, doznajemo, dobije se 500 staklenki od 400 grama, koje pohranjuje u velikoj smočnici. Svoju deliciju Zelenika radi u ciklusima, odnosno plodove biljke drži u hladnjači u sklopu kuće, jer kada bi od cjelokupnog ubranog uroda napravila odmah pekmez, ne bi joj bilo sigurno da će sve i prodati. Ovako , kada proda jednu turu spravlja drugu, pa posla uvijek ima, jer ljudi joj pekmez naručuju preko interneta odnosno  e-poštom antonijazelenika@gmail.com i preko Facebook stranice FB antonija zelenika.

Snježana Kratz