“Zagreb je savršeno mjesto za život pčela”

“Zagreb je savršeno mjesto za život pčela”

Dr. sc. Gordana Hegić: Pojam apiterapija je doslovan prijevod riječi apitherapy, a to često zbunjuje ljude jer u nazivu ima i nastavak – »terapija«. Tako se odmah misli na pčelinje proizvode koje trebamo koristiti samo onda kada smo bolesni što je daleko od istine. Njih bismo trebali koristiti u svakodnevnoj prehrani, oni su funkcionalna hrana

Razgovarala: Snježana Kratz

Naslovna fotografija: Udruga pčelara Bujštine

Dr. sc. Gordana Hegić je predsjednica Hrvatskog apiterapijskog društva i vlasnica obrta za apiterapiju, proizvodnju pčelinjih i kozmetičkih proizvoda te intelektualne usluge “Biorad”. Vlasnica je četiriju patenata od kojih su dva iz područja prirodne kozmetike za ljude – prve hrvatske linije kozmetike naziva Apiaromaterapija koju čine: zlatna krema protiv bolova, propolis krema i krema na bazi mentola, dok su druga dva patenta iz područja kozmetike za kućne ljubimce Šapica. U razgovoru za ZG-magazin govori postoji li zagrebačka pčela, zašto treba koristiti propolis i druge pčelinje proizvode te može li se i kako razabrati pravi med od patvorenog. Prisjeća se i svog odrastanja, čemu se u djetinjstvu divila i kakav je Zagreb bio nekada…

Zašto volite Zagreb?

Zagreb volim jer je to moj rodni grad u kojem živim cijeli život. Odrastala sam u kvartu Sigečica gdje sam i danas, a kada se prisjetim djetinjstva uglavnom su to divna sjećanja. Još prije prvog razreda osnovne škole, inspirirana svojim susjedom Sveborom Sečakom, renomiranim i nagrađivanim baletnim umjetnikom i dugogodišnjim prvakom baleta HnK –a u Zagrebu, prve sam plesne korake napravila baš u Školi za klasični balet na gornjogradskiom Ilirskom trgu. To je i danas dio grada u koji rado odlazim jer ima onaj stari zagrebački »štih«. Gotovo da se i nije promijenio osim što to ipak pokazuju tamošnji klima-uređaja koji mi uvelike »bodu oči«. Iz ranog se djetinjstva s posebnim zadovoljstvom sjećam i Sajma cvijeća, koji se također održavao na Gornjem gradu, ali čini mi se da je tada ta izložba imala drukčiji smisao. Uvijek sam se divila šarolikim buketima cvijeća koji su bili lijepo i pravilno (po)složeni, što i danas prepoznajem gledajući stare fotografije. To više, jer je cvjećarstvo i izrada buketa umjetnost za sebe. Pomalo mi je i žao što danas nemamo izložbu kao taj negdašnji Sajam.

Imamo Floraart.

Floraart na Bundeku je zaista lijep, ali ipak se ne može uspoređivati s onim sajmom. S nostalgijom se prisjećam i Božićnog sajma na Zagrebačkom velesajmu i one divne atmosfere: lunaparka, lampica, šarenila i šljokica koje su ga krasile. Voljela bih da nam se opet vrati i taj dio zagrebačke priče jer kasniji slični sajmovi u tom prostoru bili su skromniji i nekako tužniji. Razlog tome nije činjenica da sam sv(ij)e(t) gledala dječjim očima. Puno se toga promijenilo… Spomenut ću i tramvaje…

Da, zašto?

Danas već po ulasku i izlasku iz tramvaja vidi se razlika nekad i sad. Dok smo nekada pristojno čekali da putnici izađu kako bi se moglo ući, danas je sve postalo svojevrsni »stampedo« u kojem se istovremeno i ulazi i izlazi. To je nekada bilo nezamislivo! Puno bih takvih detalja na žalost mogla nabrajati.

Iz obitelji ste ekonomista, no otišli ste putem agronomije. Kako to?

Da, roditelji su mi ekonomisti, djed također dok je baka bila učiteljica. Ekonomija je kao profesija bila neka »obiteljska tradicija«, ali meni taj dio nije bio pretjerano privlačan. Oduvijek sam voljela životinje pa sam i kao prve kućne ljubimce, često puta iz šetnje oko Petlje, doma donosila puževe, koje sam skrivala u cvijeću ili na balkonu. Često sam ostavljala i zalihe kruha grlicama i golubovima koji su (u)vidjeli da im je naš balkon dobar čak i za gnijezdo. Imali smo nerijetko i ptičji podmladak na balkonu…

Volite životinje?

dr. sc. Gordana Hegić

dr. sc. Gordana Hegić

Ljubavi imam za sve životinje, posebice prema pčelama. Razvila se na fakultetu nakon predavanja prof. dr. sc. Nikole Kezića koji je na zanimljiv način predavao o tim malim savršenim bićima.

Postoji li zagrebačka pčela?

Naravno da postoji. U Zagrebu postoje »gradske pčele«, a uvjeti za razvoj u gradu su im savršeni. Posebice jer nema intenzivne poljoprivrede niti pesticida, a drvoredi medonosnog bilja, kod nas na Sigečici konkretno lipe ili primjerice u Zvonimirovoj kestena, čine Zagreb savršenim mjestom za život pčela. Pčela je domaća životinja, ali ona je i insekt kojega ne možete pripitomiti ili vezati. Leti slobodno tamo gdje želi a sve naravno u potrazi za hranom. Vjerujem da, dok u Zagrebu ima medonosnog bilja, bit će i pčela koje su ako gledamo i s ekološkog aspekta vrlo korisne za grad.

Pčele se već neko vrijeme uzgajaju i u gradovima?

U svijetu je poznat uzgoj pčela u gradovima. Ima ih po neboderima New Yorka, na katedrali u Berlinu, palačama u Londonu, Parizu… Prodaja meda iz urbanih košnica tih gradova postaje zanimljiv turistički suvenir, a voljela bih da tako nešto zaživi i u Zagrebu, jer bi zagrebački med s okusom mješavina lipe i kestena bio izuzetno ukusan.

Uvelike ste se na studiju bavili pčelama i pčelinjim proizvodima?

I ne samo biologijom pčela već i pčelinjim proizvodima, njihovom analitikom, djelovanjem na organizam ljudi i životinja. Posebice treba reći kako pčele danas teško opstaju same u prirodi i potrebna im je ljudska pomoć.

Radilice su, korisne i dobre za ljudsko zdravlje. Kako se u to uklapa pojam apiterapije?

Pojam apiterapija je doslovan prijevod riječi apitherapy, a to često zbunjuje ljude jer u nazivu ima i nastavak – »terapija«. Tako se odmah misli na pčelinje proizvode koje trebamo koristiti samo onda kada smo bolesni što je daleko od istine. Pčelinje proizvode, poput meda, peludi, propolisa trebali bi koristiti u svakodnevnoj prehrani s ciljem prevencije bolesti, očuvanja zdravlja i podizanja kvalitete života. Oni su funkcionalna hrana, ali i taj pojam obično nije svima poznat.

O čemu je onda riječ?

O hrani s biološki dokazanim aktivnim djelovanjem koja blagotvorno djeluje na ljudski organizam. I to nije nikakva mistična ni egzotična hrana iz dalekih krajeva već podrazumijeva onu iz naše okoline. Tu svakako ubrajamo i pčelinje proizvode. Taj pojam funkcionalne hrane nastao je u Japanu početkom 80-tih godina prošlog stoljeća, kao posljedica zabrinutosti japanske vlade zbog povećanja broja stanovništva treće životne dobi (poznato je da su Japanci najdugovječniji narod na Zemlji). To je rezultiralo i povećanjem troškova zdravstvene zaštite, a kako bi se smanjili troškovi, stvoren je sustav obogaćivanja hrane sastojcima koji pozitivno djeluju na jednu ili više ciljanih funkcija u tijelu.

Koja je onda to funkcionalna hrana?

Većina osnovne funkcionalne hrane je(st) ona bez dodanih sastojaka i tu se ubrajaju pčelinji proizvodi iz bližeg nam okruženja, tj. od lokalnih pčelara.

Zašto se ulaskom Hrvatske u EU pčeliji proizvodi više ne smiju etiketirati kao oni sa zdravstvenim učincima?

Ulaskom Hrvatske u EU pčelinjim se proizvodima više ne smiju pripisivati pozitivna ljekovita svojstva, niti zdravstvene tvrdnje. Takav je Zakon u svim zemljama članicama EU-a, pa baš zato u većini zemalja postoje apiterapijska društva koja na neki način pokušavaju ukazati na dobrobit pčelinjih proizvoda i njihove mogućnosti korištenja. Povijest kazuje da je upotreba pčelinjih proizvoda tradicija većine naroda pa je tako i kod nas. Propolis je poznat još od antičkih vremena pa i Aristotel ga spominje u svojoj Priči (govoru) životinja i zaključuje da se može koristiti u liječenju kožnih povreda, rana i infekcija. Velika upotreba propolisa zabilježena je i za vrijeme Burskih ratova u Južnoj Africi (1899.-1902.) jer je pokazao odlične rezultate kod zacjeljivanja rana. Propolis se koristio i u vrijeme dok nije bilo flastera i zavoja jer je stvarao zaštitni »film« između rane i okolne površine, a zbog svog je antiinfektivnog djelovanja ubrzavao oporavak.

Recite nam što će se događati 1. listopada na Zagrebačkom velesajmu?

U Kongresnom će se centru održati prvi stručni skup »Apiterapija«- očuvanje zdravlja pčelinjim proizvodima. Teme su razne, ponajprije mogućnost primjene pčelinjih proizvoda kao (samo)pomoći u očuvanju zdravlja. Kompletan program i raspored predavanja dostupan je na poveznici www.api.hr, a cilj je skupa edukacija i upoznavanje javnosti, ali i struke (liječnika i ljekarnika) o najnovijim znanstvenim spoznajama o pčelinjim proizvodima. Uključuje to i njihovu praktičnu primjenu. Želim naglasiti i da je Povjerenstvo za medicinsku izobrazbu liječnika kategoriziralo i bodovalo taj stručni skup.

Kakvi su vaši počeci rada s pčelama?

U počecima rada s pčelinjim proizvodima često su me pitali ili sam slušala komentare kako se primjerice u Rusiji koristi pčelinji otrov kao nadopuna terapijama, kako je primjena pčelinjih proizvoda s ciljem očuvanja zdravlja tamo negdje puno zastupljenija ili razvijenija nego kod nas. Danas mi je drago što i u Hrvatskoj imamo mogućnost kontrolirane upotrebe pčelinjeg otrova, kao moguće pomoći kod određenih zdravstvenih tegoba. Svakako i jedino pod stručnim liječničkim nadzorom.

Prve košnice

Prve košnice

Koje su to priče?

Primjera svakojakih priča ponajprije o medu doista ima puno. Najčešća je zabluda da se med mora uzimati drvenom žlicom! Kao i to da se med može napraviti u kuhinji bez pčela, a primjer je za to onaj famozni med od maslačka koji je zapravo šećerni sirup s cvijetom maslačka. Pa tu su i recepti za med od ružmarina ili lavande, gdje se cvjetovi ili stabljike biljke posipaju šećerom i stavljaju na sunce, pa med od bundeve gdje se u izdubljenu bundevu stavi šećer ili med… Razni su i savjeti kako prepoznati »pravi« med gdje je zapravo puno netočnih podataka koji se nažalost prečesto prepisuju i ne služe ni struci a niti potrošačima. No pravi med ne možemo prepoznati bez dobro opremljenog laboratorija i analize jer su patvorine ponekad jako dobre, a tipične »loše« patvorine primjerice možemo prepoznati po dodanim eteričnim uljima, pa rako med ima ponekad miris na eterično ulje lavande, ružmarina isl.

Što je s propolisom, koji su njegovi pozitivni učini?

Propolis je pčelinji proizvod koji dokazano djeluje protiv virusa, gljivica i bakterija i zato je odličan saveznik u vrijeme kada vladaju virusi gripe. Pomaže i kod pojave znakova herpesa, a pokazao se i kao djelotvorno sredstvo kod gljivičnih infekcija nok(a)ta,stopala i u nizu drugih tegoba. Oralna upotreba propolisa pomaže i ljeti, kada se koža zacrveni od pretjeranog izlaganja suncu, jer je crvenilo upalna reakcija. Uz lokalno nanošenje kreme s propolisom pomaže i njegova oralna upotreba. Kako se 18. studenoga diljem Europe obilježava Europski dan svjesnosti o antibioticima (European antibiotic awarenss day, EAAD) održavanjem prikladnih znanstvenih skupova te promoviranjem javne kampanje za racionalnijom uporabom antibiotika trebalo bi uz to, podsjetiti ljude i na moć propolisa.

Koje su vaše oaze u Zagrebu, »družite« li se tamo s pčelama?

pcela-cvijetU Zagrebu ima puno lijepih parkova koji služe za opuštanje. Jedan od meni najdražih je svakako Maksimir. Možda i zato što je tamo smješten i Agronomski fakultet koji sam pohađala, odnosno fakultetski pčelinjak, Zološki vrt koji uvijek rado posjećujem. Za brzinsko opuštanje i šetnju odlazim u Green gold centar, malu zelenu oazu mira praktički u samom centru grada. Moram priznati da i stan u kojem živim odiše prirodom pa uz činčilu i papigu imam i akvarij s ribama, a na balkonu mnoštvo zelenila uključujući i stablo nektarine, oleander, čempres, ružmarin i lavandu. Začinsko bilje uzgajam nedaleko štednjaka.

Što mislite o urbanom pčelarenju i gradskim vrtovima?

Voljela bih da u gradu zaživi projekt urbanog pčelarstva, podržavam i urbane vrtove, kao i sve druge aktivnosti koje vesele naše sugrađane, a Zagreb čine bogatijim i ljepšim. Ovih dana angažirana sam oko spomenutog stručnog skupa, kao i pripreme izlaganja svojih proizvoda na Zagrebačkom velesajmu. Kako sam i članica Povjerenstva za ocjenjivanje meda, u petak 30. rujna sudjelovat ću na ocjenjivanju meda Zagrebačke županije.

Pripremate kreme s pčelinjim proizvodima?

Uvijek nešto pripremam jer volim svoj posao. Osim kreme s tzv. pčelinjim otrovom koja mi je velik izazov (usklađivanje recepture i standardizacija) pripremam i neke tekstove za predavanja i apiterapijska savjetovanja. Često me zovu na predavanja na pčelarske manifestacije koje se održavaju u ovo doba godine s ciljem edukacije ljudi o vrijednosti pčelinjih proizvoda i u slučaju apiterapijskih savjetovališta. Sudjelovala sam nedavno na Samoborskim mednim danima i održala nekoliko savjetovanja, predavanja, gostovala na radiju… Podosta pišem (časopis Hrvatska pčela), za portale, razmišljam i o ustroju slikovnice za najmlađe. O pčelama sam i pjesmu napisala.

Da? Kako se zove?

»Pčelice«.

A kako glasi?

Pčelice su leteća bića mala,
Kada ih sretneš kaži im hvala.
Za sav trud, let rad i red
Za propolis, pelud, matičnu mliječ i med.

One lete i rade za nas i zdravlje naše
Pune nektara i peludi vraćaju se s cvjetne paše.
Propolis je prava stvar, u tijelu on popravlja svaki kvar.
Peludna zrnca, zrnca su zdravlja od njih tijelo tvoje snagu spravlja.

Matična mliječ, malo je reć, da je savršena hrana bez ikakvih mana.
Meda ima puno vrsta, a najviše ga trebaš dok je vani zima.

Svi pčelinji proizvodi prirodni su lijek, zato ih jedi i dobar ti tek.
I kada vidiš ta bića mala,kaži im puno, puno hvala…
Pčelinji proizvodi hrana su prava za sve ljude svijeta ukusna i zdrava.

Lijepo. Volite pčele, Zagreb… Što mu nedostaje, možda medoteka?

U Zagrebu bi svakako bilo zanimljivo imati medoteku gdje bi osim turista sve vrste meda koje se proizvode u Hrvatskoj (a ima ih stvarno dosta) mogli kušati i nabaviti i naši sugrađani. Pokušala sam svojedobno, s jednom zagrebačkom slastičarnicom napraviti paletu slatkih i slanih proizvoda s medom i drugim pčelinjim pripravcima, ali to nikada nije zaživjelo na željeni način. Ideja imam pregršt, samo je ponekad teško realizirati sve ono što želimo. Ali ono što ne mogu tu ustrojiti mogu negdje drugdje pa su mi tako česte i međunarodne suradnje.

Na koncu, kakav je taj vaš Zagreb?

Moj grad… Možda treba malo više osmijeha na licima ljudi, manje prometne gužve ali sve ostalo je O.K. To više jer u Zagrebu volim sve; parkove, Gornji grad, kazališta, klizalište (posebno Šalata), hipodrom i tržnice, naravno. Najdraži dio svake tržnice mi je onaj sa sirevima i drugim mliječnim proizvodima. Kada stignem najčešće odlazim na Branimirac koji je sada nažalost dosta reduciran. S posebnim zadovoljstvom odem na Dolac gdje volim šetnju Splavnicom koja u ovo vrijeme miriši na lavandu, a u proljeće na zumbule.