Za vrijeme festivala “Ultra Europe” potrošnja droga u Splitu 20 puta veća!

Za vrijeme festivala “Ultra Europe” potrošnja droga u Splitu 20 puta veća!

U Splitu se najviše konzumira pet klasičnih droga, posebice kanabis, zatim heroin, kokain, amfetamin i MDMA. Uporaba svih droga bila je značajno viša u Splitu nego u Zagrebu, uz iznimku ecstasyja

Melita Funda

Na inicijativu Ureda za suzbijanje zlouporabe droga, tijekom 2016. godine Institut „Ruđer Bošković“ proveo je istraživanje potrošnje droga primjenom metodologije utemeljene na analizi otpadnih voda u Splitu. Spomenuta metoda se do sada provodila u Zagrebu, Zadru i Splitu, a provodi se i u Europi i to u 50-ak gradova.

U Kući Europe predstavljeni su rezultati istraživanja, tj. projekta Utjecaj glazbenog festivala i turističke sezone na potrošnju droga u Splitu, koji su pokazali da tijekom turističke sezone dolazi do značajnog porasta potrošnje psihostimulirajućih droga: MDMA-a (3,4-metilenedioksi-metamfetamin, popularno zvan ecstasy ili Molly), kokaina i amfetamina, a taj je porast posebno izražen za vrijeme festivala „Ultra Europe“ kada je uočeno dvadesetostruko povećanje potrošnje MDMA-a.

»Riječ je o inovativnim pristupima praćenja problematike droga koji omogućavaju dobivanje šireg uvida u uporabu droga«, naglasio je Željko Petković, v.d. ravnatelja Ureda za suzbijanje zlouporabe droga Vlade RH.

Rezultate istraživnja predstavila je dr. sc. Senka Terzić, znanstvena savjetnica s Instituta “Ruđer Bošković” u Zagrebu.

U istraživanje uključeni »svi«

Prema riječima doktorice Terzić, metodologija utemeljena na analizi otpadnih voda za razliku od nekih drugih pristupa ima dvije glavne prednosti. Prva je objektivnost jer je zasnovana na kemijskim mjerenjima otpadnih voda, a druga je reprezentativnost populacije na kojoj se istraživanje provodilo. U istraživanje su zapravo bili uključeni svi oni koji su priključeni na istraživani kanalizacijski sustav.

Analiza otpadnih voda je znanstvena disciplina koja se brzo razvija i pokazuje velik potencijal za praćenje populacijskih trendova u konzumaciji opojnih droga u realnom vremenu. Iako se analiza otpadnih voda donedavno koristila za praćenje utjecaja otpadnih voda iz kućanstava na okoliš, danas se koristi i za procjenu konzumacije opojnih droga u različitim gradovima. Analize se provode u uzorcima komunalne otpadne vode što omogućuje znanstvenicima procjenu količine konzumacije droga u zajednici mjerenjem razina opojnih droga i njihovih metabolita izlučenih u urinu. Naime, kod ovakve analize postoji stanovita analogija. Na pojedinačnim uzorcima urina se otkriva droga koju je pojedinac konzumirao, a u otpadnim vodama se nalazi ukupna količina droge koja je izlučena kroz urin svih onih koji su priključeni na neki kanalizacijski sustav.

Inače, potrošnja droga u nekoj zajednici prati se pomoću sociološkoepidemioloških podataka i policijskih podataka. Droge prolaze kroz krvotok konzumenata, izlučuju se iz organizma putem urina (i fekalija) nepromijenjene ili u obliku jednog ili više metabolita i potom dospijevaju u kanalizaciju gdje se sakupljaju na uređaj za obradu otpadnih voda. Uzorci se obično uzimaju na ulazu u uređaj za obradu otpadnih voda kao satno proporcionalni kompozitni uzorci. Kod prikupljanja uzoraka važno je postaviti pitanje gdje i kako se uzimaju jer o tome ovisi kvaliteta dobivenih informacija.

Zahtjevan postupak analize

U tehničkom smislu, riječ je o prilično složenom i zahtjevnom postupku koji se izvodi pomoću takozvanih biomarkera. Biomarkeri su karakteristični biološki indikatori koji se koriste za identifikaciju (često preko praćenja indirektnih promjena), fizičkih oštećenja ili poremećaja fizioloških procesa. Svaki biomarker je zapravo mjerljiva promjena parametara bioloških sustava (izgrađenih od organskih i neorganskih tvari, koji se prate pomoću biomonitoringa. Cijeli postupak uključuje i farmakokinetiku koja se odnosi na procese apsorpcije, raspodjele, metabolizma i izlučivanje. Tu se određuje ukupna količina komzumiranih droga. Od separacijskih tehnika koristi se tekućinska kromatografija povećana sa spektometrijom mase.

Da bi se ostvarili željeni ciljevi, istraživanje iz 2016. godine, koje je proveo Institut „Ruđer Bošković“, podrazumijevalo je prikupljanje uzoraka u tri sedmodnevna razdoblja: tjedan u srpnju 2016. za vrijeme održavanja festivala „Ultra Europe“, jedan tjedan u kolovozu 2016. za vrijeme turističke sezone i jedan referentni tjedan izvan turističke sezone.

Ecstasy u obliku tableta (Foto: Wikimedia Commons/CC0)

Unutar cijelog istraživanja bio je uključen velik broj urinarnih biomarkera koji se izlučuju nakon konuzmacije šest klasičnih droga poput kokaina, heroina, amfetamina, MDMA metafetamina i kanabisa. Ali i 19 tzv. novih tipova droga i to prvenstveno ketamina i 4-fluoroamfetamina, droge slične speedu. Istraživanje je pokazalo da se u Splitu konzumira najviše pet klasičnih droga i to posebice kanabis, zatim heroin, kokain, amfetamin i MDMA.

Usporedba Zagreba i Splita napravljena je samo unutar referentnog tjedna. Uporaba svih droga bila je značajno viša u Splitu neg , uz iznimku MDMA-a. Tako je zaključeno da je potrošnja razmjerno visoka tijekom cijele godine, a ne samo za vrijeme održavanja festivala „Ultra Europe“.

Nedostaci metode istraživanja

Što se pak tiče novih tipova droga, uočena je prisutnost ketamina i 4-fluoramfetamina, ali njihova zastupljenost je bitno niža od one klasičnih droga. Uočeno je da su, i u razdoblju izvan turističke sezone, stope potrošnje većine droga u Splitu relativno visoke te premašuju vrijednosti zabilježene 2016. u Zagrebu.

U glavnom gradu Hrvatske je prošle godine analiziran dnevni uzorak otpadnih voda u postrojenjima za pročišćavanje otpadnih voda. Dobiveni rezultati su pokazali da je Zagreb jedan od vodećih gradova u Europskoj uniji po korištenju droga, posebice MDMA (ectasy).

Ipak, valja naglasiti da je procjena zlouporabe droga na temelju analize otpadnih voda povezana s dosta velikim brojem neisgurnosti. Postoje različiti čimbenici (dob, spol, tjelesna masa, rad bubrega i jetre, međusobno djelovanje različitih droga, povijest uporabe droga, genetska varijabilnost) koji mogu imati važan, ali trenutno slabo razumljiv utjecaj na rezultate i njihovo značenje. Pored toga, izvori nesigurnosti prisutni su i unutar same metode, a odnose se na uzorkovanje netretirane otpadne vode, stabilnost urinarnih biomarkera u otpadnoj vodi, pouzdanost analitičkih mjerenja, proračun (procjenu količine konzumirane droge) i procjenu veličine populacije. U tom smislu bit će zanimljivo vidjeti daljnja istraživanja koja će omogućiti bolje razumijevanje korisnosti ovog pristupa kao i bolje interpretacije rezultata.

Ostavi komentar

*