Za pr(a)vi potez, za dobro nikad nije rano

Za pr(a)vi potez, za dobro nikad nije rano

Razumijem namjeru Charlie Hebdo, ali sve sam manje siguran da njihov način pisanja može donijeti ono što žele. Možda upravo suprotno. Prikazivanje nečega što nekoga vrijeđa, a on zbog inih razloga ne zna drugačije reagirati nego nasiljem, predstavlja dolijevanje ulja na vatru

dr. sc Viktor Simončič

Ne slažem se sa onim što misliš, ali ću do kraja braniti tvoje pravo da to kažeš. (Voltaire)

Prošlo je godinu dana od stravičnog zločina u redakciji pariškog satiričnog časopisa Charlie Hebdo. Nekome je bila uvredljiva slika Muhameda na naslovnici i zapucao je. Redakcija časopisa Charlie Hebdo je na godišnjicu pogibije na naslovnoj stranici objavila karikaturu »bradatog Boga« u krvavoj odjeći s kalašnjikovom u ruci, uz popratni naslov »Godinu dana kasnije, ubojica i dalje šeće«. Vatikan se pobunio na ovu naslovnicu slično kao ranije neke islamske vjerske vođe na onu od prije godinu dana. Vjerujem da naslovnica nikom nije toliko uvredljiva pa da zapuca.

 Iz Pariza i drugih gradova se čuje kako nikome neće biti dopušteno da utječe na »naš« (čitaj: zapadnjački) način života. A ne miješamo li se i mi na sličan način u drugačije načine života?

Charlie-Hebdo-2015-11

Intervencija policije i hitnih služi nakon terorističkog napada na redakciju lista “Charlie Hebdo”, 7. siječnja 2015.

Razumijem uređivačku politiku Charlie Hebdo. I karikaturom Muhameda i karikaturom Boga kritiziraju vjerske fanatike i zalažu se za svjetovnost. Kritiziraju one koji su željeli smrt novina koje se »usuđuje smijati vjeri«. Svim vjerama. Slažem se s njima da »uvjerenja ateista i laika mogu pomaknuti više planina nego vjera vjernika«.

Iz tople sobe, s pogledom na snježnu idilu i s trenutno jedinom brigom kako skinuti koji kilogram, razumijem namjeru Charlie Hebdo, ali sve sam manje siguran da njihov način pisanja može donijeti ono što žele. Možda upravo suprotno. Prikazivanje nečega što nekoga vrijeđa, a on zbog inih razloga ne zna drugačije reagirati nego nasiljem, predstavlja dolijevanje ulja na vatru.

Nasiljem na uvrede

Nažalost, neki na ono što smatraju uvredom ne znaju drugačije nego nasiljem. Pomislite na sredine gdje se živi u siromaštvu, gdje se vrlo brzo umire, gdje je svakodnevna borba za preživljavanje isprepletena nasiljem. Pomislite na sredine gdje jedina informacija dolazi s oltara – propovjedaonice, a onaj koji drži propovijed nije Papa Franjo ili neki drugi svjetovno umjereni islamski, židovski, ili neki drugi religijski vođa. Ne slijede svi vjernici sekularizam, respektirajući sve religije i smatrajućih ih privatnošću svakog pojedinca. Neki (ne religije kao takve već pojedinci) svoju vjeru stavljaju iznad drugih. Neki čak sljedbenike druge vjere smatraju nevjernicima i pozivaju na njihovo uništenje.

terorizam

Mi, s prostora »zapadne demokracije« smatramo se naprednom kolijevkom demokracije. Pitam se, koliko smo zapravo ispred od onih koje smatramo manje naprednima – 100, 200 ili 300 godina? Jesmo li uopće »napredniji«? Dobro se podsjetiti da se donedavno i s naših propovjedaonica pozivalo u križarske ratove protiv »nevjernika«, a do sredine 18. stoljeća na ovim prostorima se spaljivalo jadnice koje je inkvizicija proglasila vješticama! Do prije samo nekoliko desetljeća su tu pokraj nas postojali koncentracijski logori i peći za ljude! Ubijani su ne samo različite vjere već i pripadnici iste vjere samo ako su imali različita krvna zrnca.

Nakon bombi i masakra u našem dvorištu, jer nas oni malo udaljeniji, u kojima često sudjelujemo i sami baš i ne brinu, iz Pariza i drugih gradova se čuje kako nikome neće biti dopušteno da utječe na »naš« (čitaj: zapadnjački) način života. A ne miješamo li se i mi na sličan način u drugačije načine života? Ne namećemo li i mi drugima naše uzorke ponašanja i življenja? Ne smatramo li samo naš obrazac načina življenja ispravnim? Sve ostalo kao da je manje vrijedno pa želimo da svi žive kao mi, da svi »piju čaj točno u pet« (čitaj: naš oblik političkog i ekonomskog uređenja). I kada oni koji možda nisu ni čuli za čaj, i na »miran način«, preko nekog ultimatuma odbiju »piti čaj u 5«, mi s nevjerojatnom lakoćom, lakomislenošću i ignorancijom znamo poslati avione, bombe, otrove i napalm.

I kako je sve u svijetu povezano, svako nametanje nečega nekome izaziva neke nove poremećaje gdje se ne očekuje. Bomba tamo izazove bombu ovdje. I brzi nestanak Arapskog proljeća, koje je trebalo je biti za sva vremena, a trajalo je čak i kraće od kalendarskog, i dolazak tmurne jeseni, koja nije trebala niti doći, a koja traje li traje i trajat će, također utječe da nekoga (više) smeta karikatura Muhameda, a nekoga, ne daj Bože, »bradatog Boga«.

Što znači bit napredan?

A kada dolazi do bombi i nerazumljivih masakra polako se budi mržnja prema drugačijima. Ne samo tamo, gdje je netko odbio »piti čaj u pet«, već i ovdje gdje se čaj redovito pije u vrijeme kada netko odredi. Nažalost, kako ja razumijem svijet, još smješnije karikature Muhameda i Boga, još jače bombardiranje u nekoj Siriji i nekoj Gazi, još poneka nedužna žrtva jer se neki vojnik zaigrao »joystickom neke bespilotne letjelice«, samo su dodatni razlozi za patnje, stradanja, mržnje i nove oblike egzodusa. Svjedoci smo da milijuni bježe. Jedni amo drugi tamo. Mnogi više nemaju sigurnost ili nemaju osjećaj sigurnosti, čak niti u gradovima demokracije i sloboda kakav je Pariz. Iznenadila me vijest kako je zadnje vrijeme povećano iseljavanje Židova iz Francuske i EU u Izrael.

Kako god se Zapad trudio, kakve god sofisticirane »bespilotne letjelice i joysticke« izmislio, kakva god nova oružja na principu Ratova zvijezda nastanu, zaštita i sigurnost svakog od nas nije moguća bez međusobnog razumijevanja i uvažavanja. Suživot na principu »ne čini drugome što ne bi volio da se čini tebi« jedini je put ka čovječnosti.

Jesmo li mi, predstavnici »zapadne demokracije« stvarno napredni kako si umišljamo? I što to znači biti »napredan«? Znači li to uvažavati i cijeniti različitosti? Znači li to ne činiti drugome što ne bi voljeli da vama netko učini? Da netko ne dobiva ako drugom ograničava ili uskraćuje neka prava? Znači li to ne smatrati srećom »ako susjedu ugine krava« i ne biti farizej? Biti napredan znači sve to i puno više od toga. Napredan znači djelovati, uvijek i svugdje. Napredan, za razliku od šaha, kada se potezi vuku naizmjence, znači stalno vući poteze i djelovati ne čekajući da na vaš potez mora odmah mora reagirati i onaj drugi. Pr(a)vi potez je na svima. Pr(a)vi potez je na svakom. Za pr(a)vi potez, za dobro nikada nije rano…