Za novinarsku profesiju najveća je dragocjenost spasiti ljudski život

Za novinarsku profesiju najveća je dragocjenost spasiti ljudski život

Za razliku od kolega u nacionalnom radijskom prostoru, privatni čak ima većih sloboda. Uobičajene „šprance“ po kojima rade kolege na nacionalnom radiju i brza izmjena informacija i događaja umanjuje im mogućnost lakšeg intimusa sa slušateljima. U budućnosti mislim, video će mediji ipak gubiti na snazi koju danas imaju, a pisano novinarstvo odnosno radijsko dobivat će bitku

Razgovarala: Snježana Kratz

O tome kako je živjeti na lokalitetu Medvednice, u kraju lijepih izletišta i Grada mladih u Dubravi, ZG-magazinu govori radijska voditeljica i pjesnikinja Slavica Šarović. Ocjenjuje stanje današnjeg novinarstva, položaj novinara i učinkovitost rastućih internet portala.

“Ona je bila pred suicidom, u depresiji, usamljena i s crnim mislima. Dok sam u eteru razgovarala s njom i pokušavala je odvratiti od te namjere istodobno sam bila na liniji s policijom i hitnom pomoći”

Zašto volite Zagreb?

Zagreb volim jer je to lijep i kulturan grad sa krasnim ljudima a posebice se to odnosi na njegov istočni dio – Dubravu i Sesvete gdje sam provela cijeli svoj život. Naime do 25-te godine živjela sam u Sesvetama a potom u Dubravi.

Kakve su Sesvete iz Vaših sjećanja?

Povijesno gledajući u odnosu na Zagreb prvo su „(za)živjele“ Sesvete, biskupija pa Zagreb. Sesvete su mjesto sa izuzetnim arheološkim vrijednostima. Malo je poznato da je samo nekoliko kilometara od Markovog polja otkriveno arheološko nalazište gotovo vrijedno kao i rimski Pompeji. Tu je predivno brdo Kuzelin, na tom je području dosta grobnica ali i povijesnih primjeraka iz brončanog doba, zabilježena su i nalazišta geotermalnih voda i drugog.

Kakav je danas život u Dubravi?

Taj lokalitet Medvednice idealan je za život a posebice za boravak u prirodi, šetnje i dječje igrarije. Raskošne su šume bogate kestenima i gljivama, iznjedrila su se u tom zagrebačkom kraju i lijepa izletišta, a zaživio je i Grad mladih. Blizu je Markuševačka Trnava, osebujni Miroševec… U knjižnici Dubrava posjetiteljima se nudi i kulturno bogatstvo jer se često upriličuju likovne izložbe, razni seminari i radionice, promocije knjiga…

sarovic-izgubljena-neduznostNedavno ste objavili svoju drugu zbirku poezije „Izgubljena nedužnost“?

Da, u još jednom izvrsnom kulturnom centru – knjižnici „Bogdana Ogrizovića“. Poruka je zbirke višestruka, ali u pravilu ona da se život nerijetko ne podudara sa očekivanjima.

Koliko je Zagreb pjesnički grad?

Zagreb je najpoetičniji grad na svijetu! Od njegovih 800.000 stanovnika mislim da je sedamsto tisuća njih poetično! Svojim žiteljima često daruje brojne pjesničke radionice i večeri i u tom je smislu izuzetno živ.

Baš kao i vaše radijske emisije? Dugo ste u radijskom novinarstvu ?

Da, dvadeset sam godina u novinarstvu, od čega na Radio Martinu šesnaest. Tamo sam urednica i voditeljica emisije „Profesija žena“u kojoj je dosada gostovalo preko 750 gošći. U emisiji „ Na kraju tjedna“ slušateljima pokušavam podariti dobre vibracije, radost i smijeh koji nam svima nedostaje.

Ali nije baš uvijek tako. Slušateljici koja je namjeravala izvršiti suicid a javila Vam se u emisiju kako bi se oprostila, spašavali ste život?

Ona je bila pred suicidom, u depresiji, usamljena i s crnim mislima. Dok sam u eteru razgovarala s njom i pokušavala je odvratiti od te namjere istodobno sam bila na liniji s policijom i hitnom pomoći. Koordinirali smo se i uspjeli je zajednički spasiti. Bila je to zaista posebno emotivna emisija.

Voljela vas je slušati…

… je, borila se sa samoćom, dugovima, malom mirovinom a u emisijama je pronalazila svojevrsnu utjehu.

Trebali ste tada biti i psihologinja? Novinarski poziv zahtjeva i ta znanja?

Zahtijeva mnogo toga no za novinarsku profesiju najveća je dragocjenost spasiti ljudski život.

Ali svojevrsna je dragocjenost i znati ljude nasmijati. Autorica ste prve interaktivne radio sapunice naziva „Trešnjev cvijet“?

Točno, svaka se radijska epizoda u eteru stvarala „ad hoc“, na zadani sadržaj. Slušatelji bi se u ulogama određenih likova javljali u emisiju i razvijali priču dalje. Tako je u eteru zaživjela „Susjeda“, „Manekenka“, „Veterinar“, „Kockar“, „Beckhem“ , „Doktorica “ i mnogi drugi… Ljudi su imali priliku glumiti i stvarati dramaturške okvire, razvijati kreativnost ali i alter ego.

U kojem se smjeru razvija današnje novinarstvo?

U nesigurnom. Mnogo je novinara na autorskim honorarima, nesiguran im je život, zapošljavanje, dobivanje kredita, rješavanje stambenog pitanja. Citirala bih vrhunsku novinarku Jasnu Babić koja je svojedobno govorila „ … što bi američki novinari sve dali da žive u ovakvoj zemlji sa neprestanim vijestima o pljački, kriminalu, korupciji …“ . Kakogod, novinarstvo je profesija koja uzima energiju, emocije, zdravlje i vrijeme.

slavica-sarovic-2Vrijeme odvajate i za nacionalne manjine u emisiji „Rodna gruda“ odnosno na ustrojenom portalu, www.nacionalnemanjine.hr ?

Da, cilj mi je predstavljati ljude koji žele i trude se očuvati nacionalnu baštinu, identitet, kulturu, tradiciju , običaje. Hrvatska bilježi dvadeset i dvije nacionalne manjine, a na Zagreb odlazi njih osamnaest.

Na što vam se žale, koje su u neodgovarajućem položaju?

I sami to pretpostavljate – Romi. Njima je svakako otežan razvojni i kulturološki put jer su bez svoje zemlje, barem je nemaju onako kako je to kod Nijemaca, Austrijanaca, Čeha i drugih. Uglavnom, nacionalne manjine Hrvatske su zadovoljne potporom i logistikom koju im pruža Vlada Hrvatske ali materijalna im je situacija lošija kao i većini ljudi.

Što im treba?

Prostori, škole, mogućnost učenja jezika…

Otkud crpite snagu za tako intenzivan rad?

Imala sam sreću i blagoslov imati sjajne roditelje, i danas živu majku Domeniku , braću i djecu ali svakako i prijatelje. Oni su dio te snage.

Vodite Udrugu za nezavisno i kreativno djelovanje „ACT“?

Okupljamo kreativce i umjetnike raznih profila uključujući i novinare odnosno sve osobe koje pripadaju multimedijalnom izričaju. Pružamo mogućnost djelovanja takvim pojedincima koji nose kulturu i umjetnost u sebi i žele to darivati svijetu.

Kakva potpora treba novinarstvu, nemalo radijskom? Koliko u njemu danas ima slobode?

Pa, za razliku od kolega u nacionalnom radijskom prostoru, privatni čak ima većih sloboda. Uobičajene „šprance“ po kojima rade kolege na nacionalnom radiju i brza izmjena informacija i događaja umanjuje im mogućnost lakšeg intimusa sa slušateljima. U budućnosti mislim, video će mediji ipak gubiti na snazi koju danas imaju, a pisano novinarstvo odnosno radijsko dobivat će bitku. Zaživjeli internet portali zasad dobro funkcioniraju i pokrivaju sve situacije i događaje važne stanovništvu. Ono što novinarstvu treba jest svojevrsno revizorsko djelovanje jer dosta je kolega u politici. Politički aktivni novinari svakako bi trebali zamrznuti svoj profesionalni status ako se bave tom vrstom „posla“.

Kakve vam aktivnosti predstoje?

Rad na predstavljanju knjige „Nacionalne manjine Zagrebačke županije“ koju sam iznjedrila s ciljem prikaza kulturnih vrijednosti, bogatstva i pravnih okvira rada manjina našega grada.