XIII. trijenale hrvatskog kiparstva – revija trodimenzionalnog stvaralaštva

XIII. trijenale hrvatskog kiparstva – revija trodimenzionalnog stvaralaštva

Nakon više od tri godine ili točnije 1106 dana tj. 26.550 sati od trenutka zatvaranja XII. trijenala hrvatskog kiparstva na kojem su bila izložena djela 37 umjetnika, u četvrtak, 20. rujna 2018. otvoreno je XIII. trijenale hrvatskog kiparstva.

Izloženi su radovi 107 autora prema odabiru žirija u sastavu: Neven Bilić, Kažimir Hraste, Siniša Majkus, Ivana Mance, Lida Roje Depolo, Ive Šimat Banov i Vlasta Žanić. Posebno je izložen rad Nevena Bilića kao dobitnika Velike nagrade XII. trijenala hrvatskog kiparstva.

Pred nama je jedna bogata i zanimljiva izložba i to vjerojatno zahvaljujući uvjerenju članova žirija kako sportsko – natjecateljska logika prisutna i primjerena recimo na nekakvom Hanžekovićevom memorijalu, nije najsretniji uzor za prosudbu stvaralaštva općenito, pa tako ni vizualnog, koje u pravilu nudi veliku raznolikost tematskih i umjetničkih pristupa, ali i novih interpretacija već poznatih tema i ’melodija’, koje ustvari nikada neće biti ’apsolvirane’ ili zastarjele.

Jednostavno, ovaj trijenale koji je ustvari trogodišnja revija trodimenzionalnog stvaralaštva, gdje neki radovi zadiru u još poneku dimenziju, treba pogledati i sagledati pojedinačno, ali i u cijelosti, budući da ovako koncipirana cjelovitost može djelovati poticajno na autore koji će se ogledati u trodimenzionalnom ili čak višedimenzionalnom stvaralaštvu na budućim nastupima, pa i na XIV. trijenalu hrvatskog kiparstva.

Bogatstvo ponuđenog zahtjeva i mali odmak da se viđeno probavi kako bi se eventualno mogao pružiti neki suvisliji komentar. Zato ću se na Trijenale još barem jednom osvrnuti, ali za početak imam dojam kako Oleg Hržić i Ante Rašić ukazuju da postav izložbe i grafički dizajn mogu biti umjetnička djela.

Hanibal Salvaro