Vrijeme je za znanost

Vrijeme je za znanost

„Čovjek tek kad postigne uspjeh vidi gdje stoji. Tada se vidi koliko je puno toga iznad nas što ne znamo i koliko puno treba raditi i učiti“, rekao je Đikić. Zaključio je kako nažalost u Hrvatskoj još uvijek nema ulaganja gospodarstva u naše laboratorije, a kada i postoje određena ulaganja, onda nema povratne informacije iz laboratorija. Kao pozitivan primjer istaknuo je laboratorij za istraživanje tumora Medicinskog fakulteta u Splitu, koji je do sada postigao odlične rezultate.

Udruga Ponos domovine organizirala je danas u prostorijama Hrvatske gospodarske komore-Komore Zagreb treći u nizu simpozija pod nazivom Vrijeme je za znanost, koji je okupio niz predavača iz različitih područja, a među njima je bio poznati hrvatski znanstvenik i profesor Ivan Đikić. Svi su se predavači u svojim izlaganjima dotaknuli važne uloge znanosti i znanstvenika u gospodarskom razvoju Hrvatske. Marko Pavić, član Udruge Mreža mladih znanstvenika u svom se izlaganju dotaknuo problema s kojim se suočavaju mladi doktori znanosti u Hrvatskoj, među kojima je njih čak 500 u posljednje dvije godine otišlo iz Hrvatske ili su završili na burzi jer su im istekli ugovori na fakultetima gdje su radili.„Isto to će se dogoditi s njih još 500. Mi smo se kao Udruga borili za opstanak sustava znanstvenih novaka. Srce me boli kad vidim kako znanstveni novaci postaju ili socijalni slučajevi ili odlaze iz države“, rekao je Pavić.

Svjetska znanost se bazira na doktorima znanosti

Marko Pavić

Marko Pavić

On je napomenuo kako je problem u sustavu jer se bilo kakvi pokušaji reforme odmah miniraju, budući da postoji otpor među akademskim krugovima. „Bivši ministar znanosti, obrazovanja i sporta Radovan Fuchs je pokušao kroz programske ugovore postići to da se dobije transparentnost javnog financiranja fakulteta, no to je bilo zaustavljeno. U Hrvatskoj postoji jedna mogućnost, koja bi bila dobra kada se ona ne bi zlorabila. To je mogućnost da profesori stariji od 65 godina, ako su izvrsni, mogu ostati raditi na fakultetima do 70 godina starosti. Bilo bi to odlično, kada bi se radilo samo o izvrsnima, no kod nas su svi proglašeni izvrsnima, tako da smo mi došli u situaciju da izdvajamo više novaca za plaće tih profesora, nego za sve znanstvene projekte zajedno“, napominje Pavić. On se dotaknuo i problema rangiranja pojedinih instituta, gdje se nedavno u medijima jedan od ravnatelja instituta požalio kako ne može natjerati svoje zaposlenike da rade, a Hrvatska konkretno za taj institut troši 6 milijuna kuna godišnje. Pavić je zaključio kako se svjetska znanost bazira na doktorima znanosti, a država je ta koja mora donijeti pametnu strategiju za razvoj znanosti.

„Bojim se da mi u Hrvatskoj idemo prema krivoj strani“

Zoran Jašić, ugledni hrvatski ekonomist, znanstvenik i profesor dotaknuo se teme znanosti u Hrvatskoj u uvjetima globalizacije, koju je definirao kao rastući stupanj mobilnosti informacija, kapitala, roba, usluga i ljudi. „Kod globalizacije je važno da li se nalazite na dobroj ili lošoj strani. Kada sam radio kao veleposlanik Hrvatske u Njemačkoj i u Austriji, onda sam shvatio da zemlje koje neće iskoristiti svoje resurse za znanost i obrazovanje da će biti na krivoj strani. Bojim se da mi u Hrvatskoj idemo prema krivoj strani“, istaknuo je Jašić. On se osvrnuo i na aktualne teme plagiranja diplomskih radova i izrade lažnih diploma te na problem s visokom stopom nezaposlenih mladih ljudi u Hrvatskoj. „Svaki bi premijer trebao na početku radnog dana imati podatke o broju nezaposlenih ljudi kako bi mogao razmišljati kako taj broj smanjiti“, zaključio je Jašić.

Simpozij je završio izlaganjem znanstvenika Đikića, koji je prenio svoja promišljanja i iskustvo rada u Njemačkoj, gdje trenutačno živi s obitelji. Dotaknuo se istraživanja na području tumora na kojima zajedno sa svojim suradnicima radi u njemačkom laboratoriju. „Čovjek tek kad postigne uspjeh vidi gdje stoji. Tada se vidi koliko je puno toga iznad nas što ne znamo i koliko puno treba raditi i učiti“, rekao je Đikić. Zaključio je kako nažalost u Hrvatskoj još uvijek nema ulaganja gospodarstva u naše laboratorije, a kada i postoje određena ulaganja, onda nema povratne informacije iz laboratorija. Kao pozitivan primjer istaknuo je laboratorij za istraživanje tumora Medicinskog fakulteta u Splitu, koji je do sada postigao odlične rezultate.

(V.Vukoje)