“Volim”

Volim

Volim te tvoje oči i kosu boje žita,
Volim i osmjeh nevin i pogled koji se skita,
Jer ti si sreća u meni, ponoć i noćna sjena.

Ja živim, postojim samo i čekam dok tebe – nema…
Ja pišem prstom u prazno, dozivam Tvoje ime,
Već me i nebo čuje, ustajem i liježem s njime.

Pa mene tijelo boli i peče rana duboka,
Ja vidim samo pred sobom Tvoja dva smeđa oka.
Ti mene boliš jako i voliš valjda toliko,
Sa mnom i svijet je plako,
Samo to ne zna nitko…

Ovo je tužno srce, ko more koje se pjeni,
U meni umire čovjek…
Duboko, dublje,
U meni…

Snježana Kratz