Vodi li nas ljudska sujeta prema samouništenju?

Vodi li nas ljudska sujeta prema samouništenju?

Imajući u vidu strahote koje su se događale kroz povijest, od antike preko srednjeg vijeka do suvremenog doba, možemo sa sigurnošću reći da postoji kontinuitet katastrofa, ali prvenstveno i deformiranog ljudskog ponašanja. Jedino što se s vremenom mijenjaju njegovi oblici

Žarko Delač

Žarko Delač

Svakodnevno bombardirani negativnim vijestima vrlo lako možemo zaključiti kako je svijet prepun loših događanja i nesreća. Ne samo svijet, već i naša domovina u kojoj je sinkopa postala predmet sprdnje za sudstvo, nabava sinonim za korupciju u javnim poduzećima, a namještanje rezultata i doping česta pojava u sportu. Pri tome će mnogi reći kako nije tako bilo u njihovoj mladosti i zabrinuto gledaju u budućnost. No sagledamo li to na drugačiji način možemo pretpostaviti da je možebitni razlog takve percepcije istovremena dostupnost informacija o događajima u bilo kojem dijelu svijeta. Stoga se praktički uživo možemo upoznati s razmjerima katastrofalnih potresa, erupcije vulkana, terorističkih napada ili prometnih nesreća.

Uspoređujući ujedno i povijesna zbivanja poput propasti Pompeja ili Atlantide, imajući u vidu strahote koje su se događale u srednjem vijeku od giljotinje do gube, masakara u vjerskim obračunima i spaljivanja vještica možemo sa sigurnošću reći da postoji kontinuitet katastrofa, ali prvenstveno i deformiranog ljudskog ponašanja. Jedino što se s vremenom mijenjaju oblici i načini devijantnog oblika djelovanja čovječanstva. Tako danas možemo istaknuti kao jedan od glavnih načina negativne ljudske aktivnosti zagađenje okoline i pretjerano iskorištavanje prirodnih resursa.

Ne naziru se promjene smjera koje voda prema katastrofi

Posljedice su tone plastike u moru, ugljičnog dioksida u zraku, teških metala u vodi ili pesticida u hrani. Stoga realno sagledavajući aktualnu situaciju u kojoj se ne naziru promjene smjera koji nas vodi prema katastrofi sigurno možemo jednog dana očekivati kraj ljudske civilizacije u ovakvom obliku. Jednostavno rečeno, povijest se, kao što je i zapisano u Bibliji, ponavlja i po tom pitanju ne bi trebalo biti posebnih nejasnoća. Nažalost, pojedinci koji su ujedno i najveći uzrok ovakvog stanja, toga nažalost nisu svjesni jer žive u nekom svom paralelnom, materijalističkom svijetu poput velike većine političara i tajkuna. Stoga poneki od njih svoje zemaljske živote nastoje produžiti zaleđivanjem ili izgradnjom dobro opremljenih skloništa otpornih na sve prirodne nepogode. Koliko je to plitko i besmisleno teško im je objasniti, a nama ne preostaje ništa drugo osim da ih žalimo i preporučimo im duhovnu okrjepu.

Hoće li to biti dovoljno ovisi uglavnom o njima jer čovjek je stvoren kako bi imao slobodu uma i mišljenja. S druge strane teško podnosi primjedbe i kritike bez obzira koliko one bile dobronamjerne i korisne. Stoga je i jedan od najvećih problema osoba koje rade općedruštvene poslove njihova sujeta i samodopadnost, a nažalost od toga nismo niti mi u Hrvatskoj pošteđeni.

Ostavi komentar

*