Vladimir Ferdelji: Pobijedit ću budu li građani birali osobu, a ne partiju

Vladimir Ferdelji: Pobijedit ću budu li građani birali osobu, a ne partiju

U životu sam se bavio malim nogometom i nikad nisam ušao u utakmicu da bih izgubio

Kod nas je sve podređeno bipolarnom sistemu i kada na izbore izađete kao nezavisni kandidat s nezavisnom listom ušli ste u jednu utopiju jer nemate nikakve šanse da bilo čime nadvladate takvu filozofiju koja se koristi državnim i lokalnim novcem i medijima. Ući u jednu takvu utrku znači unaprijed izgubiti / HSLS i HSS dvije su potpuno reformirane stranke. To su stranke koje žele i traže svoju poziciju, imaju dobro razvijenu logistiku i mogu pomoći nezavisnom kandidatu, ako shvate da je on njihov najbolji izbor

Razgovarao: Boris Jagačić

Vladimir Ferdelji, bivši predsjednik Uprave Elektrokontakta, predsjednik Hrvatskog udruženja menadžera i poduzetnika (CROMA) smatra da može pobijediti na izborima za gradonačelnika Zagreba, budu li građani birali osobu, a ne partiju. U intervjuu za ZG-MAGAZIN otkriva zašto je prihvatio poziv koalicije HSLS-HSS da prihvati kandidaturu za gradonačelnika te koja će biti njegova izborna strategija.

Čime ste sve trenutačno zaokupljeni?

Osim funkcije predsjednika CROME čiji rad pokušavamo unaprijediti i organizaciju proširiti, bavim se i politikom. Na prijedlog stranaka pristao sam kandidirati se za gradonačelnika Zagreba.

Podržali ste nedavni prosvjed sindikata javnih službi. Možete li dati osvrt na taj događaj?

U mnogočemu se ne slažem s g. Ribićem i dijelom sindikata, ali podržavam ono protiv čega su oni prosvjedovali – ukidanja kolektivnih ugovora – što je ozbiljan korak unazad u demokratizaciji i razvoju civilnog društva. To je arogantan i bezobrazan potez vlasti u kojim se tripartitno pregovaranje izbacilo kao metoda kojom se rješavaju socijalna pitanja. Isto tako se slažem i da su učitelji kod nas potplaćeni, ali oni bi morali s druge strane morali ustvrditi koliko se radi za taj novac i poraditi na efikasnosti rada. U svakom slučaju, ispod tih plaća se ne bi smjelo ići.

Već ste se jednom “opekli” u politici, ali ste se ipak odlučili vratiti u političke vode?

Ne bih rekao da sam se opekao baš u politici. U politiku sam došao na mjesto pomoćnika ministra (pomorstva, prometa i infrastrukture op.a.) na osobni poziv ministra. Nisam išao nikakvim partijskim putevima, nisam se kandidirao, jednostavno su me zamolili da im svojim znanjem i iskustvom pomognem srediti dio gospodarske situacije, odnosno neka od najproblematičnijih poduzeća u državnom portfelju, koja su najproblematičnija i danas. Nažalost, već nakon mjesec dana uvidio sam da tamo niti raspoloženje, a ni odabir metoda nisu takvi da bi se ti problemi mogli riješiti. Kako iznutra nije bilo nikakvog načina da se to promijeni jednostavno sam s time izašao u javnost jer je potpuno jasno da je javnost jedina stvar koje se političari u Hrvatskoj boje. Reakcija je bila da su me maknuli. Bio sam potpuno svjestan rizika, ali napravio sam ono što bih i sutra ponovio da se ista situacija dogodi. Čini mi se, međutim, da se opekla vlast jer je reakcija na moju smjenu u javnosti bila posve negativna. Vladajući su pokazali da im ne trebaju stručni ljudi i kako misle da imaju monopol na pamet iako, nažalost, ukupni staž u privredi cijele Vlade nije dovoljan da zaradi jednu “penziju”.

Na izbore ćete kao nezavisan kandidat, ali ipak, našli ste se na listi koalicije HSLS-HSS. Ne plašite li se da će dio birača to možda protumačiti kao određenu nedosljednost? Koliko ste, zapravo, u tom aranžmanu “nezavisni”?

U ovoj zemlji je raznim manipulacijama stvoren bipolarni politički sustav u kojem ni naizgled ne postoji nikakva mogućnost za nekakvu treću opciju. Postoje samo crveni i crni i njihove frakcije. Sve stranke su prisiljavane da se pridruže u ovakve ili onakve koalicije, neke su na to pristale, neke su se već odavno opekle i izgubile svoje birače. Uglavnom, sve – ni izborni zakon ni izborne liste – ne osiguravaju neophodni nivo demokratičnosti u našim izborima jer su napravljeni tako da pogoduju velikim strankama. Dovoljno je reći da je Kukuriku kolaicija na parlamentarnim izborima od glasača direktno dobila 56 zastupnika, a D`Hondtov sustav raspodjele glasova priskrbio im je još 24 zastupnička mjesta. Sve je podređeno bipolarnom sistemu i kada na izbore izađete kao nezavisni kandidat s nezavisnom listom ušli ste u jednu utopiju jer nemate nikakve šanse da bilo čime nadvladate takvu filozofiju koja se koristi državnim i lokalnim novcem i medijima. Ući u jednu takvu utrku znači unaprijed izgubiti.

Zašto se odlučili podržati upravo spomenutu koaliciju?

Kod nas su HSLS i HSS dvije potpuno reformirane stranke, prije svega zato jer su na državnim izborima izgubile svoju poziciju pa su promijenile vodstva i svoju logiku i jasno vidjele što znači platiti račun kad se malo udružujete s jednima, malo s drugima. To su stranke koje žele i traže svoju poziciju, imaju dobro razvijenu logistiku i mogu pomoći nezavisnom kandidatu, ako shvate da je on njihov najbolji izbor. Koalicija HSLS-HSS mi je još prije šest mjeseci predložila da budem njihov kandidat za gradonačelnika, a ja sam si uzeo pet mjeseci za razmišljanje. Nakon godišnjeg odmora odlučio sam prihvatiti se tog posla jer sam procijenio da moje šanse kao nezavisnog kandidata, uz potporu ne samo ovih stranaka nego i Zelene liste te čitavog niza civilnih udruga i drugih, imam ozbiljne šanse dobiti te izbore.

Pitali ste me što osigurava nezavisnost, a ako je itko pokazao svoju nezavisnost, onda sam to ja. Da sam htio imati šefa i šutiti, još bih sada bio u Ministarstvu. Uvjeravam vas da nemam šefa, da mi nitko ne može reći kako ću misliti i da sam jamac nezavisnosti cijelog tog saveza. Socijalno-liberalna stranka i seljačka stranka su u onome što zastupam, u mom svjetonazoru vidjeli nešto što može pružiti bolju alternativu ovom gradu pa su me izabrali za svog kandidata.

Znači, niste se koaliciji pridružili po nekoj “osobnoj” liniji, na nagovor poznanika ili prijatelja iz stranke?

Darinka Kosora sam prvi put upoznao prije pet mjeseci kad me je zamolio da budem njihov predstavnik, a gospodina Hrga sam upoznao prije mjesec dana.  Na prvom sastanku kod predstavljanja na glavnim odborima stranaka njegovim članovima sam rekao da im sama činjenica da su visokopozicionirani u svojim strankama ne znači da će dobiti radna mjesta pročelnika ili druge pozicije u gradskoj upravi, i da na to ni ne računaju. Vjerujem da možemo postići da se na ta mjesta postave sposobni i stručni ljudi, bez obzira kojim strankama pripadaju, može to biti HSLS, HSS, SDP ili HDZ – nevažno, a najbolje da ne pripadaju nikome nego da to budu oni koji će za svoj posao založiti glavu.

Dakle nećete morati plaćati nekakav dug za ustupljenu stranačku logistiku?

Ni u kom slučaju. Čak mislim da će u toj simbiozi stranke povratiti dio svoje vjerodostojnosti pa će na svom političkom putu koji nije samo lokalni imati bolju poziciju i kod slijedećih državnih izbora.

Možete li ukratko predstaviti vaš program?

Naš program još nije gotov. Napravio sam skicu i uputio je na kritiku i prijedloge, svima onima za koje mislim da ga mogu kvalitetno unaprijediti. Primjedbe polako stižu i ja ću ih ugraditi u program. Za otprilike za mjesec dana završit će i drugi krug razmatranja te ćemo s nacrtom programa izaći u javnost, potpuno otvoreni. Svatko tko ima pametne ideje može sudjelovati u njegovoj nadopuni, naravno, ako se prijedlozi slažu s principima koji će tamo biti navedeni.

Program donosi potpuno novi način upravljanja. Gradska bi administracija trebala postati servis građana, potpuno otvorena i transparentna, decentralizirana u većoj mjeri. U takvoj organizaciji gradske četvrti bi imale više novca i utjecaja na uređivanje svog dijela grada. Sve važne odluke koje se odnose na projekte koji traju 10 – 15 godina donosile bi se referendumom, a sve važne odluke koje se mogu donijeti za jednog mandata donosile bi se nakon velikih javnih rasprava u kojima bi se čuli svi argumenti.

U kojoj mjeri gradonačelnik svojim odlukama može utjecati na standard građana?
Nažalost, gradonačelnik u današnjim uvjetima i sadašnjim kompetencijama ne može presudno utjecati na standard građana, ali ipak može dosta učiniti. Najbitniji su ljudi koji donose zakone i stvaraju uvjete na nivou države, koji vode ekonomsku politiku. Međutim, gradonačelnik može utjecati na područja koja i nisu toliko zanemariva za grad, prije svega na privredu u gradu. To je određivanje prema pitanjima svih lokalnih opterećenja od komunalne i vodoprivredne naknade, preko korištenja gradskih prostora i niza drugih načina na koji grad može poticati gospodarstvo ili ga opterećivati. U cijeloj toj sferi ja sa sve četiri noge stojim na poticanju gospodarstva (prije svega proizvodnje) jer mislim da je to nešto što je građanima najpotrebnije. Čak i ako ne bismo uspjeli dignuti plaće, ako samo smanjimo nezaposlenost na europski prihvatljive stope ovaj će grad biti puno bogatiji.

Što možete ponuditi građanima, a da ostali protukandidati ne mogu ostvariti?
To da ne moraju vjerovati nikakvim obećanjima. Dovoljno je da pogledaju ono što sam dosad napravio u 30 godina i naći će sve ono što moji protukandidati nisu nikad imali ni imali prilike napraviti, kamoli da su to napravili. Bio sam 25 godina direktorom jedne od najboljih tvornica u Hrvatskoj i pod mojim vodstvom je napravljena najčišća privatizacija u Hrvatskoj i najveća proizvodnja regulacijskih uređaja za električne štednjake u svijetu. To je jedina proizvodnja u kojoj je Hrvatska, mislim, bila prva na svijetu. Držimo 35 posto svjetskog tržišta i dovoljno je pitati tih 4500 radnika koji su prošli kroz Elektrokontakt kako sam upravljao tim poduzećem. Moji protukandidati ne mogu to ponuditi, oni mogu ponuditi samo obećanja “što bi bilo kad bi bilo”, a ja mogu reći “pogledajte što sam napravio dosad”.

Kako zaposliti nezaposlene Zagrepčane? Radi se o približno 40.000 građana…

Pitanje je želite li to postići velikim državnim investicijama ili poboljšavanjem uvjeta za privatne angažmane. Rješenje vidim u tome da se angažira što je moguće više privatne inicijative i privatni kapital, a Grad i država moraju biti institucije koje stvaraju pogodne uvjete za takav angažman.

Recimo, zagrebački prostori se trebaju koristiti znatno bolje. Primjerice, nedopustivo je da kavane Korzo i Medulić već 15 godina stoje zatvorene. To je pitanje odnosa prema imovini koja nije ničija i nitko se oko nje ne želi angažirati.

Tu je djelomično i pitanje naše ruralne kulture koja se strašno uvukla u ovaj grad. Kada sam još bio mlad, Zagreb je na jugoistoku Europe zasigurno bio najjači kulturni urbani centar, nije trebalo više od dva tjedna da izađe neka ploča u Londonu ili New Yorku a da se ne već ne svira na našim čagama. Svjedoci smo da se danas pod cijenu mira u Tkalči ili centru grada noćni život grada ubio. Nemate restorana u koji bi gosta iz Kine ili Amerike odveli na ručak jer su vremenski pomaci takvi da im morate reći “oprostite, ali moramo čekati jutro”. Naravno, treba štititi mir građana ali tako da se neke zone više ne proglašavaju stambenima, pa tko želi živjeti u takvim zonama mora podnositi određene uvjete, ovisno jesu li to poslovne, zabavne ili druge zone. Zagrebu svakako treba osigurati mjesta na kojima se mora odvijati kvalitetan noćni život.

Sami ste rekli da imate ozbiljne šanse za pobjedu na izborima. Pretpostavljam da se u protivnom ne biste ni kandidirali. Tko će vam biti najžešći konkurent i zbog čega?

U životu sam se bavio malim nogometom i nikad nisam ušao u utakmicu da izgubim. Naravno da mislim da mogu pobijediti, pogotovo ako građani budu birali osobu, a ne partiju. U tom slučaju imam prilično velike šanse, a najveći konkurenti će mi biti Davor Bernardić kao predstavnik SDP-a ili cijele Kukuriku koalicije i gospodin Bandić koji je uvijek veliki kandidat, prije svega zato jer je već 12 godina gradonačelnik. Međutim, ja ću sigurno kampanju bazirati na onome što ja nudim izbjegavajući svaku mogućnost izravnog kritiziranja, a kamoli blaćenja protukandidata. Ono što se u dosadašnjim kampanjama u ovoj zemlji događalo nije primjereno ukusu, niti je produktivno. Na laži i blaćenja se uopće neću osvrtati. G. Bandić je sigurno u ovih 12 godina uložio najbolje što je mogao, ima tu jako dobrih stvari, ali da ne mislim da se može bolje ne bih se kandidirao. Time sam sve rekao.

Iako je možda još prerano o tome govoriti, većina preliminarnih anketa je sklona Bernardiću i Bandiću. Vi se anketama ne zamarate?

Tako je. To je područje u kojem ne mogu dobiti izbore. Već smo rekli da je Bernardić predstavnik koalicije koja snosi državnu vlast pa prema tome ima utjecaj na državne medije, pristup državnom novcu… Organizaciju svih tih anketa oni mogu napraviti 100 puta bolje u svoju korist nego ja. Isto tako g. Bandić raspolaže sredstvima grada i svojim utjecajem na medije itd.

Ali same ankete nisu “bezazlene” za kandidate. Mnogi birači prema njima formiraju svoju odluku…

Naravno, utjecaj medija je izrazito velik, nipošto ga ne podcjenjujem. No svjestan sam da neću moći osigurati toliko sredstava za kampanju niti ću moći izabrati urednika televizijske kuće da me protežira i to sigurno neću ni pokušavati raditi. Mislim ih pobijediti korištenjem logistike koalicije stranaka koje su organizirane u svakoj gradskoj četvrti tako što ću pokušati dolaziti do građana osobno. Uvjeren sam da će velik broj građana puno više vjerovati čovjeku kojeg su imali prilike upoznati izravno nego medijima koji su, kako se kod nas pokazalo, uvijek na jednoj od strana. Govorim tu o većem dijelu medija – čast iznimkama – poštenim medijima, koji ni zbog materijalnih ni političkih razloga nisu postali neobjektivni, ali takvih je, nažalost, izuzetno malo i njihov je društveni utjecaj znatno manji od ovih drugih. Minimum na koji računam kod medija su sučeljavanja. Ako je izbor gradonačelnika izbor osobe, onda bi glavni medijski pristup trebala biti sučeljavanja kojih se uopće ne bojim, već naprotiv, mislim da će mi ona izuzetno pogodovati, ali će ih moji protukandidati mahom izbjegavati.

Kako reindustrijalizirati Zagreb?

Iako na industrijalizaciju najveći utjecaj ima državna politika Zagreb tu može jako puno napraviti. Njemu ne odgovara teritorijalni ustroj. Zagrebački prsten, Zagrebačka županija neodvojiva je od Zagreba. Tamošnji prostori su vrlo podesni za razvoj industrije, nema spomeničkih renti, velikih prireza i čitavog niza troškova koji su u Zagrebu. U samom Zagrebu trebale bi opstati industrije koje podnose te troškove, prije svega industrije znanja koje daju više povrata na investiciju dok bi se prave proizvodnje trebale dislocirati u zagrebački prsten pri čemu lokalnoj samoupravi treba dati maksimalnu autonomiju.

Možete li za kraj ocjeniti gradsku i državnu vlast u tekućoj godini?

Za mene nemaju prolaznu ocjenu ni jedna ni druga vlast jer da imaju ne bih se bavio politikom s obzirom na mnoge ponude koje sam dobio u privredi. Nažalost, izuzetno loši gospodarski pokazatelji koji muče i gradsku i državnu vlast uzrokovani su neznanjem. Ljudi s mojim znanjem i iskustvom stoga su potrebni i u politici. S obzirom da sam Zagrepčanin, mnogo dugujem ovome gradu i ako uspijem postati gradonačelnik, ja ću mu to dijelom i vratiti.

U posljednje vrijeme govorilo se o ogromnom projektu Zagreb na Savi. Koliko je realizacija jednog takvog projekta izvjesna, pogotovo u ovim kriznim vremenima?

Zagreb na Savi je najveći projekt za čija će realizacija sigurno trajati tri, a možda i više mandata. Svaki Zagrepčanin bi se morao opredijeliti za njega iz mnogo razloga. Ta ogromna investicija trebala bi riješiti četiri ključna cilja. Jedan od njih je da se Zagrebu daje nova gospodarska vrijednost. Zagreb bi postao riječna luka koja bi nizinskom željeznicom bila povezana s Rijekom i omogućavala najkraći put svim robama s jugoistoka svijeta – Kine, Indokine, Australije, Indije, Singapura – kojim bi se moglo doći do sustava Rajna – Dunav, dakle do najbogatijih kupaca u zapadnoj Europi. Vodeni put je tri do sedam puta jeftiniji od kopnenog, što će Zagrebu dati prednost kao transfernoj luci što je nova gospodarska kvaliteta koja može osigurati desetke tisuća radnih mjesta.

Drugi aspekt je da bi se ovim projektom osiguralo da Sava teče stalno na ujednačenoj razini čime se rješava problem podzemnih voda. Uz to, Zagreb bi, između dva nasipa, trebao dobiti 360 hektara najkvalitetnijeg gradskog zemljišta koje danas ničemu ne služi, a dugačko je 18 kilometara i široko najmanje 100 metara. To bi trebala biti najjača razvojna zona grada u kojoj bi se trebao riješiti promet, stanovanje, sport i kultura. Samo to zemljište danas vrijedi milijardu eura. Četvrta je energetska strana projekta. S četiri elektrane dobili bismo na vodnom sustavu jednu čistu i sigurnu energetsku dobavu.