Vještaštvo – pozicioniranje u pravosuđu Hrvatske s ulaskom u EU

Vještaštvo – pozicioniranje u pravosuđu Hrvatske s ulaskom u EU

“Pravo nije znanost, barem nije kao druge znanosti, nego je prije svega kultura. Ako nema kulture, nema niti prava i pravde. Ako nema pravd,e nema života u miru, ravnopravnosti i jednakosti svih. To je vrlo razvidno u pravosuđu, i moguće polazišta državne represije pod egidom poštivanja demokratskih zakona”

Knjiga autora Branka Holzera Vještaštvo – pozicioniranje u pravosuđu Hrvatske s ulaskom u EU, skraćenog naslova Vještaštvo, dovršena je u ožujku 2014. godina, a predstavljena po prvi put u Europskom domu 8. travnja iste godine, kada je o njoj govorio prof. dr. Slavko Kulić. Iako je nakon toga knjiga prikazana i u Rijeci, Osijeku i Sisku, stječe se dojam da je njezin izlazak nekako ostao »ispod radara« te se za nju zna samo u užim stručnim krugovima. Knjiga sadrži 170 stranica, podijeljenih u tri glavna poglavlja, a nastala je kao rezultat dugog istraživačkog rada i iskustva autora. U njoj se iznosi viđenje uloge sudova, državnih odvjetnika, prevodilaca, odvjetnika, kroz prizmu viđenja kvalitetnijeg ishoda u sudskom rješavanju spornih stvari. S obzirom na značaj tematike kontaktirali smo njenog autora da za širu javnost obrazloži o čemu je ovdje riječ.


Teorija i praksa sudskog vještačenja do 2013. – Uvid u stvarnost i pogled iz prakse

Zašto je napisana ova knjiga – kako je to opisao sam autor

Branko Holzer

Knjiga sadrži, obuhvaća i razmatra tematiku i šira područja društvene ekonomske i pravne stvarnosti. Prema novom predstavljenom terminu vještaštvo, sadržaj knjige obuhvaća djelovanje vještaka i drugih stručnih sudionika ili pomagača nepravničkih struka u pravosuđu, kao miritelja, mjeritelja, procjenitelja i stečajnih upravitelja, prevoditelja i tumača itd. ali i svih odvjetnika, bilježnika, sudaca i samih stranaka. U tom smislu govori se o jednom novom i širokom pojmu ponuđenom pravnoj znanosti i praksi, o vještaštvu.

Pojam vještaštvo treba razlikovati od poznatog pojma vještačenje, koji ima uže značenje. Vještačenje u pravosuđu znači više postupaka koji počinju imenovanjem stalnih sudskih vještaka u to svojstvo na četiri godine. Slijedom odluka o vještačenju za svaki sudski predmet posebno, odabire se struka i određuje stalni sudski vještak. Sudska vještačenja se nalažu u pravosuđu ili drugim tijelima koja vode neki postupak u skladu s zakonima.

Razlozi za postojanje Knjige Vještaštvo

Hrvatsko pravosuđe, kao i mnoga druga, djeluje posredstvom Ustava i stotina osnovnih i specijalnih zakona. Od toga broja najmanje 25 njih navodi, razmatra i regulira nastajanje, rad i djelovanje, prava i obveze svih stručnih pomagača u pravosuđu pa i društvu uopće.

U našem pravosuđu se već desetljećima pojavljuje oko 2,5 mil. sudskih spisa-predmeta godišnje. Ako od oko 4,5 mil. stanovnika odbijemo mlade, nedorasle za sudske sporove, a to je oko 1 mil. stanovnika, ostaje oko 3,5 milijuna građana koji se »tuže ili su tuženi«. Prema ovoj pojednostavljenoj računici, 71 % građana RH su na sudovima u nekom spisu i to već desetljećima. A to su uvijek životna materijalna i financijski ili kazneno važna pitanja za građane, poduzetništvo i ekonomiju i itd.

U čak 70 – 80 % sudskih predmeta koriste se usluge iz područja vještaštva, najviše iz sudskog vještačenja (točnijih ili službeno potvrđenih podataka nema). Ipak, treba navesti da već nekoliko godina značajno opada broj vještačenja i drugih stručnih usluga u pravosuđu. Opada i broj sudovanja, pa se može zaključiti da je i ovdje kriza učinila svoje.

Za primjer tome je spoznaja da je djelovanje pravosuđa najprofitabilniji posao u Hrvatskoj, a provodi ga državna vlast, Vlada RH. Vlada iz proračuna izdvaja za troškove pravosuđa, sudovanje i državna odvjetništva, za plaće i sve druge troškove nešto manje od 1,5 milijardi kuna godišnje. To možemo nazvati ulaganjem u »poduzeće« – pravosuđe. A djelovanjem pravosuđa u svim segmentima, iz područja vještaštva, obvezama stranaka građana i gospodarstva, ubire se barem 3 milijarde kuna godišnje.

Pravo kao kultura

Pravo nije znanost, barem nije kao druge znanosti, nego je prije svega kultura. Ako nema kulture, nema niti prava i pravde. Ako nema pravde, nema života u miru, ravnopravnosti i jednakosti svih. To je vrlo razvidno u pravosuđu, i moguće polazišta državne represije pod egidom poštivanja demokratskih zakona. Ako imamo loše ili nepotpune zakone koje mijenjamo i donosima svakodnevno pa i za dnevnu uporabu, površnu konstrukciju pravosuđa i kontrolu djelovanja, loše odvjetnike, loše djelovanje u području vještaštva, a u svemu postoji deficit jasnih i unaprijed poznatih kriterija, tu počinje pitanje pravde i pravičnosti.

Sve manje se govori o pojmovima pravde i pravičnosti čega ima sve manje, ali sve češće o pojmovima zakona i zakonitosti čega ima sve više. Ideali pravde i pravičnosti se potiskuje na margine zakona i djelovanja pravne države, a razvijaju se njihovi surogati. Humanizam i čovječnost se tu napuštaju

Citat mr.sc. Lujo Medvidovića pok. odvjetnika iz Osijeka, iz predgovora knjizi istog autora B. Holzer, Vještaci i vještačenja (2010.). kaže:

»Notorno je da sud kao vlast suđenje „ne može odbiti da odlučuje o zahtjevu za koji je nadležan“ (čl. 2 st. 2 ZPP), te da je vezan svojom odlukom čim je objavljena odnosno otpravljena (čl. 334 st. 1 ZPP). Upitno je kako će sud u konkretnom slučaju presuditi?«

Na put prema odgovoru upućuje u kamen uklesana jasnoća rimskoga pretora »dabo mihi factum, dabo tibi iusdaj mi činjenice, dat ću ti pravo« – koja utemeljuje očekivano postupanje vlasti suđenja.

Suvremeni pretor, za razliku od slavnijih predšasnika, nije dužan utvrditi istinu: on presuđuje tko je od stranaka pred sudom ozbiljniji i uvjerljiviji, budući donosi odluku na temelju kvaliteta i uvjerljivosti činjenica i drugih dokaza, koje stranke predlože o kojima je protivnoj stranci pružena mogućnost izjašnjenja (čl. 7 ZPP).«

U ovim rečenicama i drugima naravno, se nalazi odgovor zašto i možda za koga je napisana knjiga Vještaštvo!

Anticipacija kod nastajanja knjige

Nakon čitanja knjige profesora i dr. sc. Janisa Varufakisa iz 2015. godine Što sam rekao kćeri o ekonomiji shvatio sam glavni razlog pisanja knjige Vještaštvo. Naravno da je to bila anticipacija saznanja i razumijevanja ili što bi se reklo, »naknadna pamet«!

Prema sadržaju pročitanog predgovora knjizi, prof. Varufakis je na prijedlog izdavača iz Atene razumio razloge i potrebu pisanja svoje knjige o ekonomiji baš za tinejdžere. Tako sam i osobno, ali »tek tada«, razumio razloge i potrebu pisanja knjige. Može se posumnjati da je i moja knjiga pisana za tinejdžere, koji bi trebali učiti i biti nešto drugačiji ponašanjem i radom od nas starijih.

Uvažavajući različite društvene i profesionalne pozicije prof. Varufakisa i autora knjige Vještatštvo ipak ima analogije i istovjetne društvene logike razumijevanja pojava u društvima-državama. Autor knjige je kao dugogodišnji stalni sudski vještak i specifični promatrač djelovanja pravosuđa »iznutra«, potpomognut saznanjima kroz rad njegove supruge, suca Županijskog suda u Sisku, postao svjesni znalac pojava, događaja, mogućnosti i nemogućnosti, utjecaja, omogućivanja ili osporavanja napretka ili nazadovanja, svjedok različitih odluka putem sudovanja u RH.

Na zadnjoj stranici korica knjige stoji slijedeći tekst kojim se i završava predstavljanje ove knjige.

»Potaknut sadržajima i činjenicama koji su nastali istraživanjima tijekom rada, i mene osobno često vrlo iznenađivali, čini se potrebnim dodati knjizi određeni sukus iz svega. U tome je teško biti nekritičan i ne „negativan“, iako sam nastojao sve argumentirati i prikazivati u svjetlijoj strani ili tamnu stranu osvjetljavati. Ali, mnogo toga je baš zaslužilo biti ili jest „samo od sebe“ ocrtano kao loše, neprimjereno ili negativno.

Pozitivni završetak može se naći u rečenicama sadržaja iz knjige, da mi imamo mnogo dobroga stvorenog i postignutog, ali to ne vrednujemo na dobar način. Ne stvaramo niti poštujemo kompeticiju i ne držimo do selekcije boljeg od lošijeg. Zamijenili smo značenje ispravne sintagme da svi moramo biti ravnopravni, ali jednaki nismo niti možemo biti. To mnoge smeta i boje se toga! Ne zauzimamo se za jednoznačne i unaprijed poznate kriterije za sve i svakoga«.

Iz sadržaja knjige i stvarnosti moguće je zaključivati da autor ima pravo kada kaže da u društvu bez kriterija ne može biti napretka za sve nego samo za neke.

Bilješka o autoru

*Branko Holzer (branko.holzer2@gmail.com), dipl. inž. rođ. 1947.g., ssv od 1988. g. objavio je više stručnih radova o vještacima i vještačenju te objavio je više članaka iz svoje struke u vezi naftne industrije RH u javnim i stručnim medijima, knjigu Kako je privatizirana Ina (2005.), osnivač je i potpredsjednik udruge Europska asocijacija eksperata, hrvatski sudski vještaci i forenzičari, EAE-HSVF, 2014. g. u Zagrebu. Živi u Sisku.

Ostavi komentar

*

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.