Veliko “da” korištenju gorivog ostatka otpada u Zagrebu

Veliko “da” korištenju gorivog ostatka otpada u Zagrebu

Foto: S prosvjeda aktivista Zelene akcije protv gradnje spalionice u Zagrebu

Što se tiče Grada Zagreba, sigurno treba zastupati »ne« spalionici, ali i »da« alternativnom gorivu iz komunalnog otpada. Meni se kao logično rješenje čini korištenje zamjenskog goriva u postojećoj Termoelektrani – Toplani. Riješio bi se dio otpada, a građani bi zauzvrat dobili znatno jeftinije grijanje. Problem je što je rješenje logično i korisno za sve pa sumnjam da može proći…

dr. sc. Viktor Simončič

Nije bitno koliko je lijepa tvoja teorija, nije bitno koliko si ti pametan. Ako se ona razlikuje od eksperimenta – pogrešna je. (Richard Feynman)

Urednik me zamolio da napišem nešto oko odluke da se u Zagrebu odustaje od spalionice otpada. O tome sam se već javno izjašnjavao, najizravnije nakon jedne rasprave, koncem 2014., u kojoj su predstavnici akademske zajednice htjeli da u Zagrebu uspostavimo sistem kao u San Franciscu, a tim gradonačelnika Bandića je bio za spalionicu.

Spalionica kao umjetničko djelo - ostvarenje Friedensreicha Hundertwassera u Beču

Spalionica kao umjetničko djelo – ostvarenje Friedensreicha Hundertwassera u Beču

Na nedavnom susretu gradonačelnika Bandića i ministra Dobrovića donijeta je konačna odluka kako se u Gradu Zagrebu neće graditi spalionica. Moram priznati da sam bio zatečen takvom izjavom, jer i sama pomisao na spalionicu za mješoviti komunalni otpad spada danas u kategoriju »suludo – neprovedivo«. Već odavno se takve spalionice niti planiraju niti grade. I kada bi htjeli, i kada bi imali i novac i spremnost građana da danas prihvate takvu ideju, EU nam to ne bi dopustila zbog hijerarhije u postupanju s otpadom. Moguća zabrana nema veze s utjecajem na okoliš i zdravlje, kako »plaše« čak i uvaženi sveučilišni profesori, jer su kod modernih spalionica takvi utjecaji svedeni na prihvatljivo. Ta nisu valjda stanovnici Beča baš toliko neuki da bi dopustili spaljivanje u centru grada na vlastitu štetu?

Nedavni dogovor gradonačelnika i ministra razumijem samo u kontekstu upozorenja, kako bi se predlagani koncept u gradu zaustavio prije nego bi se i tako zaustavio, udarivši u zid neke EU zabrane.

Istini za volju, u razvijenim državama koriste i spalionice mješovitog otpada građene uglavnom prije 30 pa i više godina. Te spalionice će raditi dok im ne prođe radni vijek.

Zadnjih godina je došlo do velikih promjena i danas se energetski potencijal ostatak otpada uglavnom koristi za pripremu zamjenskog goriva. Što razvijenija država, to se zamjenska goriva više koriste. Posebno u cementarama. Gdje smo mi po razvijenosti najbolje možda govori činjenica da je neki sud u Splitu zabranio korištenje alternativnih goriva u tamošnjoj cementari.

Koncept koji nije uspio nigdje

Ranijem ekstremu »spaliti sve i sva« pokušava se suprotstaviti princip »nula otpada« (eng. zero waste) koji se temelji na principu reciklirajmo »sve i sva«. Ovaj pomalo fundamentalistički koncept isključuje termičku oporabu. Do sada koncept »nula otpada« nije uspio nigdje. Čast malom selu ispod Alpa u Italiji s 1500 stanovnika, kojeg spominje cijela »zelena« Europa, i San Franciscu koji samo što nije uspio i možda još ponegdje. Niti u jednoj realnoj sredini, a kamoli u gradovima veličine Zagreba to (još) ne ide.

Osim toga, da bi iskorištavali sekundarne sirovine mora se, uz vrhunsku logistiku, s izraženom brigom za vlastitu ekonomiju imati i vrlo razvijeno gospodarstvo. Što i kako najbolje ilustrira ova anegdota. Na skupu o »nula otpada« u Rijeci, predstavnik iz Italije, hvaleći njihov »zero waste«, izjavio je kako im je jednom skoro stala proizvodnja automobila jer je ponestalo otpadne plastike. Predstavnik »Čakoma«, tvrtke koja je glede reciklaže, uz Krk vjerojatno broj jedan u Hrvatskoj, izjavio je da imaju problema s plasmanom otpadne plastike. Predložio sam mu neka primjeni talijanski koncept »bez otpada« i problem riješi izgradnjom tvornice automobila.

U EU se trenutno promovira princip cirkularne ekonomije, koji se temelji na paradigmi da svaki proizvod koji se prestane koristiti postaje nova sirovina, i/ili koristi kao zamjensko gorivo. U našem tradicionalnom površnom čitanju, a često i u nerazumijevanju pročitanoga, sve iz EU se idealizira. I ako niste pažljivi korisnik EU priopćenja i njihovih hvalospjeva ubrzo postajete rob nerealnih zahtjeva. Stanje u EU glede postupanja s komunalnim otpadom danas je svjetlosnu godinu udaljeno od cirkularne ekonomije, a barem dvije od »nula otpada«. Samo u šest država je (skoro) izbjegnuto odlaganje, a stope recikliranja su samo u određenim regijama dosegle 85 %. No u drugim (u većini) državama članicama se na odlagališta odvozi više od 90 % otpada, dok se reciklira manje od 5 %. Pogledajte još jednom pažljivije dijagram. (Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija, Prema kružnom gospodarstvu: program nulte stope otpada za Europu, COM(2014) 398 final/2, 25.9.2014).

Okolišna demagogija

Velika je zabluda ako se misli da u otpadu leži novac. To govore samo okolišni demagozi. Jer da je tome tako onda bi značilo što više otpada to više para. Postupanje s otpadom uvijek košta, a moguće uštede su samo u smanjenju troškova. Da postupanje s otpadom ne košta, onda ne bi samo par najrazvijenijih i najbogatijih država uspjelo iskoristiti skoro sve dijelove otpada. Samo najrazvijeniji su u stanju iskoristiti i energetski potencijal otpada. Siromašnima to ne polazi od ruke jer su siromašni, najčešće razumijevanjem.

Što se tiče Grada Zagreba, sigurno treba zastupati »ne« spalionici, ali i »da« alternativnom gorivu iz komunalnog otpada. Meni se kao logično rješenje čini korištenje zamjenskog goriva u postojećoj Termoelektrani – Toplani. Riješio bi se dio otpada, a građani bi zauzvrat dobili znatno jeftinije grijanje. Problem je što je rješenje logično i korisno za sve pa sumnjam da može proći.

Da bi iz otpada mogli iskoristiti korisne sastojke, moraju se oni prvo iz njega izdvojiti. Duboko vjerujem da će se razdvajanje otpada u što više šarenih kanti provoditi samo tamo gdje to zaista ima smisla i gdje je moguće. Ako se dobro sjećam, Zagreb se prije puno desetljeća odlučio za vrećice je se procijenilo da bi bio problem smjestiti samo jednu kantu u velikom dijelu grada! Ne treba poseban argument da se shvati kako 5-6 kanti, kako god šarene bile, teško mogu stajati na Jelačić placu, Ilici ili na Zrinjevcu?

kante_odvajanje_otpada1

Neostvarivo: U gradu je teško naći dovoljno prostora za mnogobrojne kante za odvojeno prikupljanje otpada

Istina je da razdvajanje otpada na izvoru rade razvijeni. Oni su takav način uveli kada nije bilo drugih tehnoloških mogućnosti, ali i oni polako odustaju i racionaliziraju sistem prikupljanja i izdvajanja korisnih sirovina.

Tamo gdje sistem prikupljanja otpada na izvoru u više raznobojnih posuda još nije zaživio, takav koncept ne vodi naprijed, jer je razvijena tehnologija koja omogućuje i sortiranje na izvoru prikupljenog otpada, ali i izdvajanje sirovina, uključujući i bio otpad iz jedne posude. Iz mješovitog otpada: http://zg-magazin.com.hr/aktualni-prijedlozi-za-gospodarenje-otpadom-nisu-dugorocno-odrzivi/.

Oni koji prate što pišem sigurno su pogodili da je tehnologiju razvio Tehnix. Znam da ministar poznaje mogućnosti Tehnixove tehnologije. Inženjer je i profesor koji studente uči procjenjivati utjecaj na okoliš i na ekonomsku prihvatljivost za društvenu ekonomiju svakog rješenja. Uvjeren sam da će se pobrinuti kako bi se upravo tehnologijom koju je razvio Tehnix, Zagreb sa sadašnjeg zadnjeg mjesta među metropolama EU-a, doslovno preko noći, i još za višestruko niža potrebna sredstva, mogao vinuti na sam vrh po uspješnosti recikliranja.

U Zagrebu se danas reciklira manje nego prije 30 godina

Inače, svjestan sam da se ne može preferirati niti jedna tvrtka, pa niti Tehnix. Prije svega sam za to da se primjeni njihova tehnologija. A u procesu javne nabave mogao bi imati šansu i Tehnix, ako netko, u duhu pisanja natječaja »domaće ni pod razno« ne propiše da firma mora imati godišnji prihod od stotine milijuna eura. Mislim da je Tehnix daleko od tog iznosa, iako koliko ih traže u svijetu, možda ni to uskoro neće biti nedostižno.

zbrinjavanje-otpada-po-drzavama-grafikon

Na spomenutom sastanku gradonačelnika i ministra dogovoreno da će se pristupiti novom konceptu postupanja s komunalnim otpadom u Zagrebu. Imenovana je radna grupa. Sigurno sve pametni ljudi koji će razumjeti poruku iz poslovice na početku, koju parafraziram, »teorija što više posuda za izdvajanje otpada na izvoru je svakako vrlo pametna, ali je nažalost glupa praksa, koja nikako to da shvati«.

Kao i u Zagrebu, koji već dobrih 30 godina uvodi recikliranje, i sada je već na manje od 2 % recikliranja. Mislim da se radi o svojevrsnom apsurdu, i (kao) da se u Zagrebu nakon pompoznog uvođenja recikliranja danas reciklira manje nego prije 30 godina, kada se recikliralo, iz čistih ekonomskih datosti i interesa, a da se nije znalo za »cirkularnu ekonomiju«.

U nizu navrata sam pokušao na neke propuste u postojećem konceptu postupanja s otpadom u gradu Zagrebu upozoriti gradonačelnika M. Bandića. Pisao sam i pišem ministrima. Većina ne odgovara. Pisao sam i u EU. Gle čuda, oni odgovaraju. Čini se da shvaćaju problematiku i potrebu za promjenama. Posebno glede s njihove strane financiranja, kontraverznih i neprovedivih projekata. Uskoro očekujem novi sastanak, naravno u EU.

Bezbroj nijansi sive

U javnosti nije prošao nezapažen posjet visokog američkog diplomate zaduženog za holokaust. Došao gospodin iz Amerike, postrojio našu političku elitu i rekao kako antifašizam nije floskula i kako nije lijepo ako se na utakmicama čuju fašistički pozdravi. Mora da je zavrtanje ruke bilo jako učinkovito. Politički vrh odmah je izjavio kako je ustaški režim bio stvarno ono što je bio. Čak je i prvi potpredsjednik vlade gospodin Karamarko odlučio prvi puta otići na komemoraciju u Jasenovac. Za sada svijetle izjave, u tmurnoj stvarnosti. No i to obećava, jer očito da nas prate, i ne može baš kako bi mi htjeli. Iako me je, istini za volju, malo sram da našim političarima treba dolaziti netko kako bi ih učio kako se ponaša u civiliziranom društvu. Valjda će se obećanja konačno provesti u djela, kako gospodin iz Amerike ne bi ponovno dolazio s onim, kao maloj djeci, »no – no«.

Komentari su zatvoreni