Velemajstor Davorin Kuljašević: Trnovit je put do šahovskih pobjeda

Velemajstor Davorin Kuljašević: Trnovit je put do šahovskih pobjeda

Davorin Kuljašević, izdanak zagrebačke šahovske škole, pobjednik je nedavno održanog međunarodnog šahovskog Split Opena 2013. Kao dvadesetšestogodišnjak, predstavnik je mlađih generacija šahista pred kojima su najplodnije šahovske godine

“Fizička priprema je vrlo važna u šahu. Tko god ne vjeruje u to, pozivam ga da prosjedi nekoliko sati u komadu radeći bilo što u stanju maksimalne koncentracije. No najbolji način fizičke pripreme za duge i teške turnirske partije je višesatna kućna analiza za šahom”

Razgovarao: Dejan Glišić

Naslovna fotografija: Iva Videnova

Velemajstor Davorin Kuljašević, izdanak zagrebačke šahovske škole, pobjednik je nedavno održanog međunarodnog šahovskog Split Opena 2013. U lipnju ove godine Davorin je s podmlađenom hrvatskom reprezentacijom osvojio vrijedno prvo mjesto na Mitropa kupu u njemačkom Meissenu, kupu srednjoeuropskih zemalja. Kao dvadesetšestogodišnjak, predstavnik je mlađih generacija šahista pred kojima su najplodnije šahovske godine.

“Nikad se nisam previše zamarao pitanjem tko je najveći šahist svih vremena, ali kad biste mi prislonili pištolj uz glavu, rekao bih: Gari Kasparov.”

Davorine, čestitam vam na vrijednim pobjedama u Splitu i na Mitropa kupu. Je li bilo teško u Splitu, turnir je bio jak?

Hvala vam. Split je jedan od najjačih i najmasovnijih otvorenih turnira u Hrvatskoj ove godine, za što treba pohvaliti organizatore jer je mu je ovo tek treća godina. Nije bilo lako, uložio sam puno energije, kako u pripremi pred sam turnir, tako i za vrijeme natjecanja. Mogu Vam reći da sam nakon što je sve završilo, sljedeća tri dana spavao preko 12 sati dnevno, to je bilo potrebno da se organizam regenerira nakon takvih mentalnih i fizičkih napora.

Davorin Kuljašević

Davorin Kuljašević

A osvajanje Mitropa kupa? Igrali ste prvu ploču za Hrvatsku, u jakoj konkurenciji srednjoeuropskih reprezentacija.

Da, na Mitropa kupu sam igrao prvu ploču za reprezentaciju, što mi je bilo nešto novo s obzirom da sam u zadnje vrijeme na ekipnim natjecanjima igrao uglavnom na nižim pločama. Prva ploča sa sobom nosi veću odgovornost za ekipu jer igrate s najjačim protivnicima. Moram reći da mi je na Mitropi bilo iznimno teško dobiti partiju, protivnici su pravili malo grešaka, tako da je moj doprinos ekipi bio ograničen na sedam remija i jednu pobjedu. No “motor” ekipe bio je Ante Šarić koji je na 3. ploči odigrao izvanredan turnir, što je uz dobre učinke Alojzija Jankovića na drugoj, Saše Martinovića na četvrtoj ploči i rezerve Darka Dorića, bilo dovoljno da bez problema osvojimo prvo mjesto.

Pripremate li se i fizički za turnire? Poznato je, recimo, da je Boby Fischer fizičku kondiciju održavao boksom, a Gari Kasparov plivanjem i tenisom.

Naravno, fizička priprema je vrlo važna u šahu. Tko god ne vjeruje u to, pozivam ga da prosjedi nekoliko sati u komadu radeći bilo što u stanju maksimalne koncentracije. I inače se dosta bavim sportom, pogotovo nogometom, plivanjem i vježbama snage, tako da fizičkom pripremom spajam ugodno s korisnim. No najbolji način fizičke pripreme za duge i teške turnirske partije je višesatna kućna analiza za šahom.

Imate li neki šahovski uzor i tko je po vama najveći šahist svih vremena?

S obzirom da sam u mladosti najviše proučavao partije Aljehina, Kasparova i Karpova, može se reći da su mi oni bili i donekle ostali šahovski uzori. No s vremenom sam počeo otkrivati i majstorstvo u partijama ostalih velikih igrača: Botvinnika, Talja, Korčnoja, Kramnika i mnogih drugih. Nikad se nisam previše zamarao pitanjem koji je od njih najveći svih vremena, ali kad biste mi prislonili pištolj uz glavu i brojali do tri (smije se), rekao bih: Gari Kasparov.

Danas je sve više vrlo mladih šahovskih profesionalaca. Koje su po vama najbolje godine za šahiste?

Nije mi jednostavno odgovoriti na ovo pitanje. Rekao bih da su najbolje godine za šahiste između 18 i 40, ali to varira od osobe do osobe. Imate rijetke mlade igrače koji rano sazriju i još kao tinejdžeri se mogu ravnopravno nositi s iskusnim velemajstorima. S druge strane imate prekaljene velemajstore tipa Ivana Sokolova i Alexandra Beliavskog koji u petom i šestom desetljeću života igraju energijom mladića. Također mislim da je iskustvo, koje mladim igračima očito fali, nezaobilazno za postizanje turnirskih uspjeha. No, za razliku od starijih igrača, mladi su često neopterećeni raznim životnim brigama i problemima i iz tog razloga mogu igrati opuštenije i koncentriranije, što u konačnici donosi bolje rezultate.

Šahovski planovi za budućnost?

Imam definirane šahovske planove za budućnost, ali, ako dozvolite, volio bih da oni ostanu “poslovna tajna”.

Bili ste miljenik zagrebačke šahovske publike a život vas je odveo daleko od Zagreba. Akademsko obrazovanje stekli ste u SAD-u. Ima li kakvih izgleda da se vratite u Zagreb?

Trenutno živim u Rijeci, koja i nije tako daleko od Zagreba ako se uzme da sam šest godina proveo “preko bare”. Ali i po naravi svog posla ionako puno putujem, rekao bih da sam na turnirima 4 – 5 mjeseci godišnje. Naravno, Zagrebu se rado vraćam kao rodnom gradu, pogotovo što tu imam i obitelj.