Većini zagrebačke djece ZOO je prvo mjesto na kojem upoznaju životinje

Većini zagrebačke djece ZOO je prvo mjesto na kojem upoznaju životinje

Ravnatelj ZOO-a Damir Skok: Neka ostane iznenađenje, ali u ovoj godini planiramo veliki broj novosti i događanja. Karte svakako ne planiramo pojeftiniti, jer jedna smo od najjeftinijih ustanova takvog tipa u Europi! Čak i malo povećanje cijene karata značilo bi jako puno za naš budžet, a tako i za daljnju modernizaciju nastambi

Razgovarala: Snježana Kratz

Gdje je odrastao i kušao najbolji pekmez od šljiva, doživio pravu idilu te što ga veže za Zagreb i Samobor ZG-magazinu govori ravnatelj zagrebačkog Zoološkog vrta dr. vet. Damir Skok. Otkriva kada je to Zagreb procvjetao, što još osim deset pasa broji od kućnih ljubimaca te hoće li ulaznice u ZOO pojeftiniti.

Zašto volite Zagreb?

Pa, rođen sam prije 45 godina u bolnici na Sv. Duhu, a prvih sam par godina proveo na Trešnjevci. Kao četverogodišnjak s obitelji sam preselio u Samobor gdje sam i završio osnovnu školu. Srednju sam pohađao u Dobojskoj ulici na zagrebačkoj Trešnjevci, a veterinarski fakultet na Peščenici. Zato doista s pravom mogu reći da sam »samoborski Zagrepčanin«, odnosno »zagrebački Samoborec«. Uz oba grada koja obožavam vežu me najljepše uspomene. Tijekom poslovne karijere par sam puta imao poslovne ponude za odlazak iz Hrvatske, ali ih nikada nisam prihvatio, jer sam smatrao da bi preseljenje iz Zagreba za mene bila – prevelika cijena.

Kakve uspomene nosite s Trešnjevke?

Samo prekrasne! Bakina kućica u Rudešu s malom okućnicom, povrtnjakom, stablima šljiva od kojih se kuhao izvrstan pekmez, kunići u dvorištu… Ma, prava idila i nešto jako slično Hitrecovom filmu Snivaj zlato moje, odnosno Špišićevoj Trešnjevačkoj baladi. Kao srednjoškolac, sjećam se Zagreba kroz dvije sličice: prva je zapušten grad s oronulim i sivim fasadama, a druga je, ona nakon Univerzijade 1987., kada je grad zapravo procvjetao.

Ravnatelj Skok s ekipom “Smogovaca” na svečanom otvorenju obnovljenog Zoološkog vrta

Gdje se izlazilo i kako se tada zabavljala mladež?

Izlazio sam najčešće u Kulušić, Lap i Jabuku, a nedjeljom se obavezno išlo na tekmu u Maksimir. Bili su tu i koncerti Parnog Valjka i Prljavog Kazališta u Domu sportova. Imao sam sreće da sam gledao i većinu tekmi Cibone i to one najbolje generacije, kada smo bili osvojili dva europska kupa. Ratnih se vremena sjećam po svojevrsnom ushićenju, jer smo dobili Hrvatsku! Ali i s velikom tugom i sjetom sjetim se rata zbog gubitka brojnih prijatelja i suboraca.

Kada vas je put odveo radu sa životinjama i na čelo Zoološkog vrta?

Zoološki vrt pamtim još iz najranijeg djetinjstva. Tada su me u njega dovodili roditelji, bake i djedovi. Kao student Veterinarskog fakulteta u njemu sam s profesorom Huberom početkom devedesetih surađivao na raznim istraživanjima, a danas imam sreću da u njemu radim. Neki motivi poput Lavljeg mosta i kipa Napuljskog ribara u zagrebačkom Zoološkom vrtu, neizostavni su u fotoalbumima svih generacija, ali mnoge se stvari iz godine u godinu mijenjaju.

Što se još napravilo?

Devedesetih su godina učinjeni veliki iskoraci u uređenju ZOO vrta, napravljeno je puno što je vjerujem i vidljivo. Zato s promjenama nastavljamo. Kontinuirano se radi na unaprijeđenju i životnoj dobrobiti stanovnika zoološkog, ali i njegovih posjetitelja. Najvidljivije je to kroz prvu fazu modernizacije jer izgrađene su nam volijere za afričke ptice, kompleks Madagaskar s nastambom za madagaskarske životinje i suvenirnicom… Tu je i glavni ulaz u vrt, nastamba za dalmatinske pelikane, Edukacijski centar te restoran s vidikovcem i odmorište. Izgradnjom Darwinova i Ribareva mosta prema Labuđem otoku i njegovim uređenjem, Zoološki se vrt prvi put nakon 1930. godine proširio na dodatnu površinu.

Da?

Da, zoološki vrt koji pamtim iz djetinjstva teško se može usporediti s današnjim. Standardi držanja životinja prije i danas su se doista promijenili u pozitivnom smjeru, posebice oko njihove dobrobiti. I izgled njihovih nastambi reflektira naše prioritete, ponajprije su to zaštita ugroženih vrsta i edukacija građana.

Bilo je tada manje životinja, koliko ih danas brojite i na koliko se hektara prostire ZOO?

Zoološki vrt grada Zagreba prostire se na sedam hektara, a danas broji više od 7.700 jedinki i 360 životinjskih vrsta. Naš najljepši mali ZOO vrt je ograničen prostorom, tako da trebamo dobro promišljati koje jedinke možemo držati, a da budemo sretni s uvjetima koje imaju.

Imate li egzotične i rijetke primjerke životinja?

Zoološki vrt grada Zagreba ponosan je na mnoge svoje stanovnike i teško je izdvojiti one najegzotičnije. Među »friškijim dotepencima«, koji su posebno oduševili Zagrepčane su komodski varan te mravojed. Važno mjesto u srcu Zagrepčana imaju i naši morski lavovi, crvene pande, kao i alpake i giboni. Stranim su gostima posebno zanimljivi stanovnici naše Tropske kuće. Tamo su smještene neke od najvećih otrovnica na svijetu. Naravno, tu treba posebno istaknuti Tumu i Uzuri, naše male laviće koji su nam se okotili prošle godine u lipnju.

Što još nudite posjetiteljima?

Prvo bih preporučio posjetiteljima naše ustanove da za posjet ZOO-u odrede barem cijelo prijepodne ili poslijepodne kako bi u miru mogli proučavati naše životinje. Tek tada će (u)vidjeti svo bogatstvo naše faune.

Čelni ste čovjek Zoološkog vrta. Koliko je to odgovoran posao?

Riječ je o izuzetno odgovornom poslu. Pokušavam davati sve od sebe za dobrobit naših stanovnika, posjetitelja i djelatnika. Isto tako, zbog životinja i suradnika kojima sam okružen, to je predivan posao u kojem istinski uživam. To se odražava i na vrijeme koje provodim u zoološkom. Dolazak mladunčadi na svijet, završetak nastambi, dolazak novih životinja, druženje s kolegama, sve je to što mene i kolege ispunjava srećom i zadovoljstvom.

Puno je tu živih bića o kojima valja skrbiti. Hrana, zdravlje, timarenje…

O živim se bićima mogu brinuti samo oni koji žive svoj poziv, a tako je i kod skrbi za životinje. Naši veterinari, nutricionisti i timaritelji svoju su ljubav prema životinjama »nadogradili« s mnogo znanja i iskustva. O tome koliko dobro rade svoj posao svake godine potvrđuje i broj životinja koje na svijet dođu upravo u ovom »našem dijelu maksimirske šume«. To se događa zahvaljujući svim djelatnicima Zoološkog vrta, tehničkoj službi, edukaciji, marketingu…. Svi su oni dio određenog mehanizma, i bez nikoga od njih se ne bi moglo. Nadam se da mi druge kolege neće zamjeriti, ali mislim da je krucijalna uloga u cijelom mehanizmu uloga naših timaritelja.

Ljubitelj ste životinja…

O, da! Kod kuće supruga, dvije kćeri i ja imamo mali zoološki vrt. Imamo dvanaest pasa, osam mačaka, papigu žakoa, četiri zamorca i kraljevskog pitona. I supruga i ja smo dugogodišnji uzgajivači pasa, a prije osam godina su nas osvojile i mačke. Kad smo kod toga, nikako ne bih mogao izdvojiti najdražeg kućnog ljubimca, volim ih sve jednako. Naravno, među njima ima i razlika, odnosno imate one koje su više vezani uz neke od nas ukućana.

A »ljubimci« u Zoološkom vrtu?

Svakodnevno, ne znam ni sam koliko puta obilazim cijeli Vrt, ali moram priznati da mi se pod kožu posebno uvukla lavlja obitelj i njihovi mladunci. Od njihova dolaska pratim njihov napredak. Uzbudljivo je bilo gledati njihove prve korake, pa istraživanje vanjske nastambe, prvi mesni obrok… Sada s nestrpljenjem iščekujemo prvi rođendan Tume i Uzuri. No ono što sam i prije rekao, imamo izvanredne i nevjerojatno zanimljive »manje aktraktivne« životinje, kao npr. slonovske rovčice, vrlo vrijednu zbirku gmazova. Majmuni su svakako posebni, a to je prvenstveno zbog kontakta i njihove inteligencije. U zagrebačkom se Zoološkom vrtu rađa i umire, a vjerujte kada nas napusti neka od naših životinja, zavlada itekakva tuga.

Koliko je Zagreb grad ljubitelja životinja?

Zagrepčani vole životinje. Da nije tako, ni Zoološki vrt grada Zagreba ne bi izgledao ovako kako izgleda, niti ponosno nosio nadimak Divlje srce grada. Lijepo je vidjeti da se ljubav prema životinjama prenosi s generacije na generaciju. Većini zagrebačke djece upravo je ZOO vrt prvo mjesto na kojem upoznaju životinje. Drago nam je da ljubavi Zagrepčana prema životinjama, kroz svoj svakodnevni rad svjedoče i naš Životinjski kutak te Sklonište za nezbrinute životinje u Dumovcu. Ali prostora za napredak uvijek ima. S jedne strane, sve se lakše ljudi odlučuju za udomljavanje pasa iz Dumovca, no opet mi bismo bili sretni kada napuštenih pasa uopće ne bi bilo. Veliki dio mog svakodnevnog posla se odnosi na Sklonište u Dumovcu, a sve ono što se u Zagrebu radi zadnjih godina u smislu zbrinjavanja pasa i mačaka svrstava Zagreb u najmodernije i najhumanije gradove po tom pitanju u Europi.

Kojim se aktivnostima za boljitak životinja trenutno bavite? Kakvi su vam planovi za ubuduće?

S Dinamovom igračkom legendom, Zlatkom Kranjčarom

Pokušavamo osmisliti financijsku konstrukciju za izgradnju nastambi za tzv. hrvatske zvijeri tj. vuka, risa i medvjeda. Također se nadamo da će resorno ministarstvo uskoro objaviti natječaj na koji bismo mogli prijaviti i drugu fazu modernizacije Zoološkog vrta. U sklopu nje izgradili bismo nastambu za pingvine i morske lavove.

Pripremamo još i Afričku savanu, nastambu u kojem bi svoje mjesto našle dugo čekane i željene žirafe. Na edukativnim programima za posjetitelje radimo stalno. Naime, među najvažnijim su zadaćama suvremenih zooloških vrtova edukacija posjetitelja te rad na zaštiti prirode. Neka ostane iznenađenje, ali u ovoj godini planiramo veliki broj novosti i događanja.

Hoće li pojeftiniti karte za zoološki?

Karte svakako ne planiramo pojeftiniti, jer jedna smo od najjeftinijih ustanova takvog tipa u Europi! Čak i malo povećanje cijene karata značilo bi jako puno za naš budžet, a tako i za daljnju modernizaciju nastambi.

Gdje vi danas živite? Kako ste zadovoljni Zagrebom, infrastrukturom?

Živim u Samoboru, a svakodnevno putujem u Maksimir pa su mi primjerice prometni problemi jako poznati. No itekako sam zadovoljan i ponosan što se sve radi zadnjih godina u Zagrebu. Posebice kada je riječ o infrastrukturi i prometu, ali i svih drugih aspekata u gradu. U usporedbi s nekim drugim europskim metropolama mislim da živimo u dobro organiziranom i sigurnom gradu, s čijim se šarmom rijetko koji grad može mjeriti. Kada je o društvenom životu riječ glazbenim klubovima i sl. to bi za koju godinu mogle ocijeniti moje kćeri, ali već sad su za to zainteresirane. Tako me gostovanje glasovitog Justina Biebera iznenadilo, a i ispraznilo novčanik jer su moje kćeri »morale« na taj koncert. Inače, od svih manifestacija i događanja u našem gradu posebno bih izdvojio Advent i Snježnu kraljicu. To su upriličena događanja, od kojih bi mnogli mogli učiti kako u Hrvatskoj tako i u svijetu. Kada je o nama riječ, velika nam je želja i da naš mali, najljepši zoološki vrt na svijetu postane veći!