„Već 27 godina uspješno apstiniram od alkohola“

„Već 27 godina uspješno apstiniram od alkohola“

„U Klubu za liječene alkoholičare Bjelovar se organizirao doček Nove godine za korisnike i njihove obitelji kako bi lakše „izgurali“ praznike. Tako da sam i ja tamo dočekao Novu godinu. Tada sam upoznao svoju sadašnju suprugu. Ona je bila sama i ja sam bio sam, a znali smo kako je teško boriti se sam protiv ovisnosti o alkoholu. Odlučili smo da ćemo se zajedno boriti. Nakon četiri mjeseca smo se vjenčali. Zajedno se borimo i dan danas. Imamo dva sina, za koja mogu reći da su odrasli u klubu i znaju sve o opasnostima konzumiranja alkohola“.

Razgovarala: Valentina Vukoje

U Hrvatskoj ima oko 250 000 ovisnika o alkoholu, a samo 8 000 ovisnika godišnje prolazi liječenje. Dražen Žagi je liječeni alkoholičar, koji uspješno apstinira od konzumiranja alkohola već 27 godina. On dolazi iz Bjelovara i kaže kako je kraj iz kojeg dolazi poznat po tome da se alkohol konzumira već u ranoj mladosti. U doticaj s alkoholom Žagi je došao već u srednjoj školi, a intenzivnije je počeo piti s nekih 20-ak godina. Ovo je njegova priča, priča koja ima sretan završetak i koja je dokaz da se i najteže stvari u životu mogu pobijediti ako čovjek ima čvrstu želju.

Priznali ste kako ste rano počeli konzumirati alkohol. Kada ste osjetili da više ne funkcionirate kao prije?

Kada sam imao nekih 25, 26 godina pio sam preko dana oko litru žestokog pića. To je bilo „zagrijavanje“ za izlazak. Tako sam počeo polagano osjećati probleme. Nakon što bih se otrijeznio poslije opijanja, počeo sam zaboravljati gdje sam bio i što sam radio tijekom pijanstva. Nisam znao da li sam se nekome zamjerio, da li sam ostao dužan nekome novce. Tada sam shvatio da imam problem. Dobio sam savjet od roditelja, koji su prepoznali moj problem s alkoholom. Moj otac je isto liječeni alkoholičar. On ne pije 40 godina i dolazio je u klub liječenih alkoholičara. Tako sam i ja odlazio s njime, no tada sam smatrao da nemam takve probleme kao što su ih imali drugi u klubu. Vrlo brzo na nagovor oca sam otišao na liječenje u bolnicu u Popovaču. Tamo sam proveo dva i pol mjeseca, a po izlasku sam se uključio u Klub liječenih alkoholičara u Bjelovaru.

Jeste li tada radili?

Nisam radio, no u tom sam se periodu po izlasku iz bolnice javio za jedan posao u Labinu. Dobio sam posao i otišao sam tamo raditi. Nažalost tamo nisam potražio klub liječenih alkoholičara. Tako da sam radio, a vikendom sam odlazio kući u Bjelovar. Izdržao sam sedam mjeseci, a tada je tvrtka slavila svoj dan. Sjećam se kako sam izdržao trijezan do četiri sata ujutro. Tada se nešto prelomilo u meni i napio sam se. Znao sam da to neće biti dobro i da je moguće da se vratim starim navikama. Tada sam se vratio. Kako se u ono vrijeme svako vraćanje staroj navici liječilo u bolnici, tako sam ja otišao u bolnicu u Bjelovar. Iz bolnice sam izašao za staru godinu.

Kako ste se osjećali nakon izlaska iz bolnice?

U Klubu za liječene alkoholičare Bjelovar se organizirao doček Nove godine za korisnike i njihove obitelji kako bi lakše „izgurali“ praznike. Tako da sam i ja tamo dočekao Novu godinu. Tada sam upoznao svoju sadašnju suprugu. Ona je bila sama i ja sam bio sam, a znali smo kako je teško boriti se sam protiv ovisnosti o alkoholu. Odlučili smo da ćemo se zajedno boriti. Nakon četiri mjeseca smo se vjenčali. Zajedno se borimo i dan danas. Imamo dva sina, za koja mogu reći da su odrasli u klubu i znaju sve o opasnostima konzumiranja alkohola.

Kada promatrate svoju prošlost, možete li reći što je bio uzrok vaše ovisnosti o alkoholu?

Ljudi kada dođu na liječenje, onda misle da su im svi drugi krivi. Naravno postoje životni problemi, no oni se ne smiju riješavati kroz konzumiranje alkohola.

Prepoznaje li društvo problem ovisnosti o alkoholu?

"Danas je pomaknuta dobna granica i sve mlađa djeca počinju konzumirati alkohol."

“Danas je pomaknuta dobna granica i sve mlađa djeca počinju konzumirati alkohol.”

Puno ljudi ne gleda na pretjerano konzumiranje alkohola kao na problem. Najgore je što se ne zna kada se prijeđe granica između umjerenog potrošača u ovisnika. Svatko tko ima problem s alkoholom misli da nije „taj koji ima problem“. Ljudi misle da je alkoholičar onaj koji se valja u grabama. Danas to nije tako. Pomiče se dobna granica ovisnika o alkoholu. Kod nas u Klub dolaze sve mlađi ljudi, često mlađi od 30 godina. Danas ne postoje „čisti“ alkoholičari. Većinom osobe miješaju alkohol s tabletama, konzumiraju uz alkohol i drogu. Upravo zbog toga ovisnici sve više i stradavaju. Danas je pomaknuta dobna granica i sve mlađa djeca počinju konzumirati alkohol. No, reći ću da nisu kriva djeca već roditelji, koji puštaju malodobnu djecu vani poslije 23 sata. Često se znade događati da kada policija privede malodobno dijete, koje zatekne vani nakon 23 sata i kada pozove roditelje, da onda roditelji znaju vikati na policajce. Mislim da kada bi se roditeljima uvela novčana kazna da bi onda drugačije gledali na to gdje im je dijete.

Danas ste predsjednik Kluba liječenih alkoholičara Bjelovar, a aktivni ste i kao dopredsjednik u Hrvatskom savezu klubova liječenih alkoholičara.

Klub liječenih alkoholičara Bjelovar postoji već 49 godina i to je zaista duga tradicija jer su prvi klubovi u Hrvatskoj osnovani prije 50 godina. Klub je velik, a ja sam dio kluba već 27 godina. Shvatio sam kako bez kluba nema apstinencije, tako da ja već 27 godina uspješno apstiniram od alkohola. Možemo reći da bi možda 1 od 1 000 uspio sam u apstinenciji. Jednostavno prevelik je otpor okoline prema alkoholičarima. Ona osoba koja započne s procesom odvikavanja i apstinencije mora upoznati svoju okolinu s problemom koji ima, jer postoje ljudi koji ne shvaćaju problem. Takvi ljudi kažu: „Ma neće ti od jedne pive ništa biti. Popij malo!“ Ljudi ne shvaćaju da oni koji apstiniraju ne smiju uopće piti. Kada upoznate okolinu sa svojim problemom, pravi će prijatelji ostati uz vas. Možda će vas zezati mjesec, dva, no nakon toga će paziti na vas. No, oni koji su bili uz vas samo da ih počastite, oni će nestati iz vašeg društva. Tada počnete stvarati svoje novo društvo.

Kako funkcionira rad Kluba?

U Klub dolaze cijele obitelji, ne samo pojedinac. Riječ je obiteljskoj terapiji, a sastajemo se jednom tjedno. Tada razgovaramo o svojim problemima i na taj način punimo „baterije“. Osjećam da mi nedostaje klub kada ne dođem jednom ili dva puta. Kada osobe dođu uklub, na početku imaju buntovan stav. No, već nakon dva, tri dolaska padaju barijere i osoba uviđa da je okružena ljudima, koji imaju iste probleme kao i ona. Važno je da voditelj sastanka, terapeut, ima iskustvo i da znade granice postupanja s novopristiglom osobom. Alkoholičari kada piju su najveći lažovi, no s vremenom se počinju otvarati.

Koliko je klubova uključeno u Hrvatski savez klubova liječenih alkoholičara?

hskla_logoUključeno je oko 250 klubova. Kao nacija smo pri europskom vrhu po potrošnji alkohola. Nažalost klubovi od 1992. godine više nisu dio sustava Ministarstva zdravstva. Do tada je sve dobro funkcioniralo, a od 1992. godine smo morali postati udruge građana. Tako je za vrijeme rata nestalo oko 80 posto klubova. Samo najjači su opstali u Koprivnici, Bjelovaru, okrugu Zagreba i par klubova u Dalmaciji. Alkoholizam je neizlječiva bolest koja se liječi do smrti osobe koja se liječi. Tako imamo praksu da iz kluba nikada ne tjeramo osobe koje dugo apstiniraju. Nama danas u klub dolazi 15-ak ljudi koji apstiniraju preko 20 godina. Oni su jezgra kluba, oni guraju klub. Naš najveći problem je nedostatak financija zbog kojeg vrlo često ne možemo platiti terapeuta. Slabo nas podržavaju lokalne zajednice, a dok smo bili u sustavu Ministarstva zdravstva, onda je terapeut bio plaćen. Nažalost problem s alkoholičarima nije prepoznat u društvu. Sada se previše očekuje od klubova, a vrlo često oni nemaju podršku. Najveći problem liječenih alkoholičara je nedostatak posla, a klubovi se bore i s problemima što im dolaze osobe kojima je izrečena sudska mjera odlaska u klub liječenih alkoholičara. Vrlo često ta mjera im se izriče zbog obiteljskog nasilja, a osobe dolaze u klub ne da bi potražile pomoć u odvikavanju od alkohola, već samo zato da odrade sudsku mjeru.

Umara li Vas rad u Klubu i Savezu? Koje su Vaše želje za budućnost?

Ništa me ne umara. Rad je naravno iznimno težak, no to je izazov. Uspjeh je zadržati tijekom prve godine novopristigle osobe. Veliko je zadovoljstvo kada vidite spašenu obitelj, kada su sretni, kada se supružnici nisu razveli i kada su njihova djeca sretna. Kroz Klub se liječi cijela obitelj. Muž od alkohola, a žena od stresa što je proživjela. Moja je želja da želim ostati trijezan. Često znam reći svojima u Klubu kako ja tamo ne dolazim zbog njih već zbog sebe. Nije rijedak slučaj da stariji apstinenti prestanu dolaziti u klub i da „zaglave“.

 

Komentari su zatvoreni