Varaždinska nova naiva ili ….?

Varaždinska nova naiva ili ….?

(Foto: Helene Huet / Grad Varaždin)

Neuka smo nacija, kojoj je lako uvaliti nešto što još nigdje ne postoji. Posebno pogodno okruženje je čini se u Varaždinu. Nakon bala, kanti s ljubičastim poklopcima za pelene, …. pročitah kako se u „Varaždinu pokreće prerada otpada u gorivo za proizvodnju energije“. Zašto se tako nešto ne može napraviti u SAD-u, Njemačkoj ili Švicarskoj već u jednoj od najsiromašnijih EU država?

dr. sc. Viktor Simončič

Nijedna droga, pa čak ni alkohol, ne uzrokuju fundamentalne bolesti zajednice. Ukoliko tražimo izvor svih problema ne bismo trebali ljude testirati na droge, nego bismo ih morali testirati na glupost, neznanje, pohlepu i ljubav prema moći. (P. J. O’Rourke)

Viktor Simončič

Između stambenih blokova je restoran. Iz kuhinje se šire mirisi, koji nekima smetaju. Stanovnici su s vlasnikom restorana dogovorili da će investirati u centralno grijanje prilagoditi na plin. Plin je uveden, ali neugodni mirisi su se širili i dalje. Ovaj slučaj sam izmislio za one koji se čude svaki puta kada jabuka padne s drveta.

Prijatelj, sarajevski profesor staroga kova Aleksandar Knežević, je osmislio „IMPULSIO – Pokret za vladavinu znanja“ (https://www.facebook.com/impulsio.ak). Trudi se da uvođenje plina u Rafineriji Brod, kako bi se smanjile emisije neugodnih mirisa, pojasni kao besmislicu, na način kako se to radi među stručnjacima. Prije 40-tak godina, profesor Knežević, vjerojatno još i danas prvi stručnjak na problematici zaštite zraka od onečišćenja na prostorima bivše države, bio je autor Elaborata o zaštiti vazduha od zagađivanja iz Rafinerije Bosanski Brod kapaciteta 3,000.000 tona godišnje.

Uz njegov pristanka prenosim sliku i tekst kojeg je objavio na IMPULSIO.

 

 

 

Rafinerije, tako i rafinerija Brod u Bosni i Hercegovini imaju dva karakteristična bloka:

– energetski (proizvodnja toplotne energije za frakcionu destilaciju i za druge potrebe) i

– procesni (transport sirovina i gotovih proizvoda, procesne operacije i skladištenje).

Emisije zagađujućih tvari su:

  • iz energetskog bloka: sumpordioksid i dušikovi oksidi (plinovi bez mirisa)
  • iz procesnog bloka: sumporovodik i različiti ugljikovodici (plinovi sa specifičnim mirisima).

Građani Slavonskog broda negoduju zbog zagađenog zraka (osjećaju mirise). Hrvatske vlasti i ruski vlasnik Rafinerije su se dogovorili da će Rusi financirati dovođenje zemnog plina u Rafineriju Brod i tako smanjiti emisiju zagađujućih tvari (plinovi bez mirisa) kako građani Slavonskog broda ne bi bili izloženi mirisima iz Rafinerije.

Vjerujem da je primjer restorana pojasnio stanje građanima, a stručno pojašnjenje profesora Kneževića onima koji bi trebali imati inženjerska znanja, kako će se neugodni mirisi iz Rafinerije širiti i nakon plina, sve dok se odgovarajuće mjere ne provedu u procesnom bloku.

Uz dozvolu sam uklonio dio teksta na slici. On je napisao: Rusi prevarili Hrvate, što je samo uvjetno točno. Popis onih koji u ovom slučaju varaju Hrvate je duži. Pitanje je koliko njih nesvjesno, jer ne razumiju da miris iz kuhinje ostaje ako se promijeni energent u centralnom grijanju, a koliko svjesno da ostvare dobit, koja se ne bi mogla ostvariti bez krinke zaštite građana Slavonskog Broda od neugodnih mirisa? Zato sam stavio tekst: Tko to tamo vara? Kada kolo vodi Predsjednica, onda je lista onih koji sudjeluju u igrokazu podulji. Možda ona to ne radi svjesno, već sluša savjete podobnih dvorskih savjetnika.

Licemjeri

Posebno licemjerni su oni koji podržavaju projekt i danas imaju nevjerojatne savjete i preporuke, sve one koje nisu imali u slučaju kada je zrak u Sisku bio 100 i više puta zagađeniji i kada su mogli u Sisku primijeniti sve ono za što se sada zalažu u Brodu. Njihovo (ne)djelovanje je pomoglo da je zrak u Sisku jedan od najčišćih na planeti Zemlja. Nema više tvornica, a i sve je manji i promet. Narod nema za kruh, a kamoli za gorivo.

Ovaj primjer, a i činjenica da se još ne zna kako je došlo do onečišćenja pitke vode u Slavonkom Brodu pokazuje našu nevjerojatnu neukost. Pozdravljam „IMPULSIO – Pokret za vladavinu znanja“, ali mislim da je to za ovaj prostor došlo sa zakašnjenjem. Struku su zamijenile partijske iskaznice. Svatko može biti što god hoće. Narod podnosi s lakoćom štetne posljedice krivih odluka.

Plaćamo najvišu cijenu plina

Neke primjere sam naveo u prošlom poučku: http://zg-magazin.com.hr/nnni/. Ali kao u prodajnim emisijama na TV-u, kao „nije to sve“, pročitam kako je cijena plina na hrvatskoj granici 2017. godine iznosila je 21 euro po megavatsatu. Višu cijenu uvoznog plina plaćale su samo Finska (21,5 eura po megavatsatu) i Moldavija (21,7 eura po megavatsatu). Slovenija i Mađarska – plaćaju gotovo dva eura manje, a Austrija, Češka, Slovačka, Bugarska i Rumunjska 3 do 4 eura manje! Kako smo došli u tu poziciju je jasno. Preko uhljeba i Grupa Borg. Koje će biti posljedice i toga našim primanjima neprimjerenog troška su također jasne? Još više odlazaka bez povratka.

Neuka smo nacija, kojoj je lako uvaliti nešto što još nigdje ne postoji. Posebno pogodno okruženje je čini se u Varaždinu. Nakon bala, kanti s ljubičastim poklopcima za pelene, …. pročitah kako se u „Varaždinu pokreće prerada otpada u gorivo za proizvodnju energije“, zahvaljujući američkom političaru i biznismenu Ricku Santorumu. On se prije dvije godine upoznao s tehnologijom obrade otpada. U SAD-u ima pokazni sustav. Kako po njegovom Amerika ima niz birokratskih prepreka, krenuo je u potragu za partnerom. Javio se njegov prijatelj, koji je rekao da treba pokušati u njemu najdražoj zemlji nakon Amerike – Hrvatskoj, koja bi mogla postati inicijalna točka za globalni razvoj ove „prijelomne“ tehnologije. Kao kod nas nema administrativnih prepreka?! U Varaždinu sigurno nema. Partnera je našao u tvrtki C.I.O.S., a širenje je u prvoj fazi usmjereno na Bugarsku i Rumunjsku.

Zašto ne može u SAD-u, a može u Hrvatskoj?

Treba li previše pameti da se netko ne pita, zašto nešto ne može u Americi? Zašto se ne pokuša nešto u Njemačkoj ili Švicarskoj? Zašto baš u najsiromašnijim EU državama? Zbog filantropije? Ne, u drugim državama imaju struku i oprezni su prema revolucionarnim idejama. Lakše je nešto „uvaliti“ sličnima nama, onima koji ne razumiju da se promjenom energenta u centralnom grijanju neće smanjiti smrad iz kuhinje. Oni tamo znaju da mora postojati neke kvaka u činjenici da se želi raditi gorivo iz goriva.

Naime, ostatak iz kojeg američki biznismen želi raditi gorivo već se koristi kao gorivo (RDF). I dok se radi o privatnoj inicijativi, kada nema financiranja iz naših zajedničkih para, i kada se utvrdi da tehnologija nema utjecaja na okoliš i ljude, proizvodnja goriva iz goriva je OK. Nije da tu nema nešto, samo da kasnije račun ne dođe građanima na naplatu. Vjerujem da nitko iz Varaždina već nije nešto potpisao! Kao da osjećam miris „novih bala“ i „Piškornice“?

Nigdje viđena tehnologija i Čačićev dizel

Uvaljivanje na ovim prostorima neke „najbolje tehnologije“, nigdje viđene, nije ništa nova. Kada je moja još nešto vrijedila, za revolucionarne ideje smo tražili dobre bankovne garancije. Nisam protiv novih ideja. Dapače, treba ih podupirati, ali ne javnim novcem (ako se ne radi o nekom domaćem istraživanju) i nikako na štetu građana. Zauzimam se za rješenja koja funkcioniraju među sličnima nama. Odbijao sam sve za što smo mi trebali biti „pokusni kunići“, i što netko nije već uspješno provodio kod kuće.

Radimir Čačić

Prije 30-ak godina su nam dolazili emisari sa spalionicama otpada. Preplavili su Balkan. Gdjegod sam bio pitao sam zašto od Beča na jugoistoku (na istoku u Budimpešti su imali ili još imaju spalionicu?) nema takvih postrojenja? Školovanijima već samo pitanje daje odgovor. I Varaždin je pokušao s tom idejom. Varaždin je pokušao iz otpada raditi i dizel. Sjeća li se netko gospodina Čačića (i gospodina Glavaša prije njega) i one flašice s dizelom proizvedenim negdje u Njemačkoj?

Revolucionarne ideje mogu prouzročiti velike štete. Oduševljenje idejom bivše ministrice Holy katalitičkom depolimerizacijom plastike i proizvodnjom goriva (ono iz flašica gospode Čačića i Glavaša) navelo je bivšeg direktora Eko-Moslavine iz Kutine da uništi do tada dosta uspješan način postupanja s otpadom i sanitarnu deponije pretvori u smetlište.

Ostavi komentar

*