Vampir se ne pojavljuje slučajno …

Vampir se ne pojavljuje slučajno …

On nije isključivo praznovjerje, on ispunjava stalnu potrebu za iracionalnim u individualnoj i kolektivnoj ljudskoj podsvijesti, a s obzirom da pojava stranca kroz mnogobrojne zapise najavljuje vampira, očito je prisutan i element straha i netrpeljivosti koji u većini naroda postoji prema strancima i stranom

Dijana Bahtijari

Vjerojatno ne postoji vjerovanje koje je više zaokupljalo ljudsku maštu od straha da se ljudi vraćaju iz mrtvih, sa zlim namjerama. Iako to vjerovanje postoji od pamtivijeka, tek se u osamnaestom stoljeću uobličilo u vjerovanje u vampire, a nešto kasnije je dobilo na iznimnoj popularnosti zahvaljujući Bramu Stokeru i njegovom Drakuli. I taj i drugi romani i filmovi opisuju vampira kao napadača koji noću siše krv svojim žrtvama, postupno ih tako ubijajući, a može ga se odbiti češnjakom, križem i sunčevom svjetlošću. Dane provodi spavajući u zatvorenom lijesu, a noću ulazi u kuće, po nekim predajama u obliku muhe ili šišmiša. U njegovoj blizini ukućane poprima obamrlost i ne mogu mu se oduprijeti.

Stvari su išle tako daleko da su u neke slučajeve sumnje na vampire u srednjoj i istočnoj Europi bili uključeni i svjedoci, sudovi, liječnici, žandari i krvnici, kao na primjer u slučaju pokojnika Petra Blagojevića iz sela Kisiljeva, koji je nakon vlastita pokopa, kao vampir, u nekoliko navrata izvršio pomor svojih suseljana

Drakula: Vlad III. Tepeš

Drakula: Vlad III. Tepeš

Iako je Drakula najpoznatiji roman o vampirima, a temelji se na starim predajama koje je Stoker detaljno proučavao i sakupljao, zanimljiv je podatak da su se mnogi poznati pisci poput Baudelairea, Dumasa i Lorda Byrona okušali u pisanju priča o vampirima. Još kad se tomu doda podatak da je od 1913. (film Vampir Roberta Vignola) do danas snimljeno na stotine filmova o vampirima, a Drakula ima preko sto sedamdeset ekranizacija te je time naviše pojavljivani lik u filmovima ikad, neosporan je stalan interes ljudi za ono što se događa nakon smrti.

Potaknuti interes za vampire u znanstvenim krugovima

Autor Claude Lecouteux u knjizi Povijest vampira – Autopsija mita na temelju izvornih svjedočanstava pokušava demistificirati temu vampirizma te prikazati stanje duha u kojem se razvilo vjerovanje u povratak mrtvih, tvrdeći da je vampir dio složenog tumačenja života i smrti koje je djelomično preživjelo i do danas. Ne fokusira se isključivo na vampire, nego analizira pojavu cijelog spektra njegovih prethodnika u raznim narodnim predajama, uglavnom ženskih demona poput lamija, striga i mora. Zanimljiva je činjenica da su se upravo u doba prosvjetiteljstva vjerovanja u vampire i povratnike proširila poput pošasti u sve krajeve. Lecouteux razmatra objašnjenje da se možda stara vjerovanja trebalo nanovo razmotriti da bi se duhove moglo “prosvijetliti”.

Zbog popularnosti koju su vampiri imali među običnim pukom, Lecouteux napominje da je bilo neizbježno da se interes za vampire razvije i u znanstvenim krugovima. Znanstvenici su pokušavali naći objašnjenja tih posmrtnih lutanja, stoga ne čudi poplava različitih službenih izvješća i rasprava na tu temu. No ni oni nisu bili imuni na pogrešna tumačenja potaknuta bujnom maštom pa su se često neuobičajeni oblici smrti isključivo povezivali s vampirizmom, a rijetke su bile nepristrane znanstvene rasprave koje objašnjenje nisu tražile u parapsihologiji, psihijatriji ili iracionalnom.

Le_VampireMožda najviše pažnje autor poklanja upravo raznim metodama zaštite i obrane od vampirskih napada, ali i načinima na koje se sprječava pretvorba mrtvaca u vampira. Tako navodi razne postupke koji su se primjenjivali na truplu, od stavljanja tamjana, češnjaka, graška ili žita u tjelesne otvore do probadanja srca posebnim kolcima od hrastovine, jasenovine ili tisovine. Posebno su okrutni bili u srednjovjekovnoj Europi, gdje su pokojnicima odrubljivali glave i stavljali im ih u grob uz noge, tako da ih ovi ne bi mogli dohvatiti i vratiti na svoje mjesto.

Stvari su išle tako daleko da su u neke slučajeve sumnje na vampire u srednjoj i istočnoj Europi bili uključeni i svjedoci, sudovi, liječnici, žandari i krvnici, kao na primjer u slučaju pokojnika Petra Blagojevića iz sela Kisiljeva, koji je nakon vlastita pokopa, kao vampir, u nekoliko navrata izvršio pomor svojih suseljana. Tek nakon što je u nazočnosti službenog povjerenstva pokojnik po propisima “poslan na onaj svijet”, selo i okolica, a posebice oni koji su mu se za života zamjerili, mogli su mirno spavati.

Jure Grando  – žilav istarski vampir

Vampir Jure Grando iz istarskog sela Kringe bio je puno žilaviji pa je, iako je bio pokopan u skladu s kršćanskim običajima, tumarao seoskim puteljcima nakon čega su seljani počeli umirati. Nakon par neuspješnih probadanja kolcem, pokojnika je u njegovim noćnim lutanjima uspjela zaustaviti tek odrubljena glava.

Predodžbu o zlim mrtvacima nije teško objasniti – po starim vjerovanjima svakom je čovjek pri rođenju dan život određenog trajanja te je potrebno proživjeti život do kraja da bi se ispunila sudbina i poštivalo ono vrijeme koje su mu bogovi dali. U protivnom bi mu bio onemogućen prijelaz na drugu stranu, ovisno o vjerovanju, i takva bi osoba zapela između dva svijeta. Uglavnom su to duhovi samoubojica, ubijenih ili prerano umrlih, ali i čarobnjaka i vještica, ljudi zlog značaja i onih s tjelesnim manama i znamenjem, rođenih na određeni dan ili određeni dio godine, ljudi određenih zanimanja (drvosječa i kovač su zastrašujući, pastiri su sumnjivi), marginalaca, bogohulnika, zlostavljanih, nepokopanih ili pokopanih bez sakramenata, pokopanih uz mrskog susjeda ili pak onih pokopanih u krivoj odjeći. Jasno je da su tu uključeni svi koji su bili nepodobni i koji se nisu uklapali u norme tadašnjeg života. A zadaća živih je bila da uvjere mrtve da ih se i dalje poštuje i da im nije mjesto na zemlji u nadi da će se pokojnik pomiriti sa svojom sudbinom i da neće biti željan osvete jer će se u protivnom vratiti ometati žive i polagano ih odvlačiti u smrt.

Bez obzira u koje se doba nanovo pojavljivao, vampir se ne pojavljuje slučajno. On nije isključivo praznovjerje, on ispunjava stalnu potrebu za iracionalnim u individualnoj i kolektivnoj ljudskoj podsvijesti, a s obzirom da pojava stranca kroz mnogobrojne zapise najavljuje vampira, očito je prisutan i element straha i netrpeljivosti koji u većini naroda postoji prema strancima i stranom.

Claude_Lecuteaux_Povijest_vampiraClaude Lecouteux, rođen 1943., je profesor emeritus na pariškom Sveučilištu Sorbonne i stručnjak za srednjovjekovne književnosti i civilizacije. Autor je mnogih knjiga o srednjovjekovnim i poganskim vjerovanjima o zagrobnom životu, a osim zagrobnog života srednjovjekovne Europe, bavi se temama popularnih vjerovanja toga doba, mitovima, pričama i legendama, magijom u srednjem vijeku te nadnaravnim bićima.

Knjiga Povijest vampira prevedena je na engleski, kineski, rumunjski, portugalski, poljski, korejski, njemački i hrvatski jezik.

Komentari su zatvoreni