Uz sadašnju naseljenost besmisleno je graditi 30 sortirnica velikog kapaciteta!

Uz sadašnju naseljenost besmisleno je graditi 30 sortirnica velikog kapaciteta!

(Izvor fotografije: http://commongroundcompost.com)

Kako po stanovniku godišnje u gradovima nastaje nekih 300 – 350 kg otpada, a u ruralnim sredinama i manje od 200 kg, ispada da je natječaj namijenjen za sredine od najmanje 100 000 stanovnika. U Hrvatskoj su samo tri grada veća od tog broja

dr. sc. Viktor Simončič

Jedina vrlina kojom se čovjek ne može pohvaliti jeste skromnost. Kad bi se njome pohvalio, više ne bi bio skroman. (Voltaire)

Viktor Simončič

Dobio sam poruku od Nade iz Njemačke: »Dragi Zmago, kod nas se kaže “uzdaj se u se i u svoje kljuse”. Vjeruj prvo sebi, onda ponekima, a onda dobro razmisli kome još. Najavljivanje smaka svijeta, sudaranja Zemlje s kojekakvim meteorima, i drugih stravičnih vijesti smo se naslušali, ali nam nitko ne objašnjava zašto je u našim zemljama siromaštvo i glad. Nekada smo mogli nahraniti pola Europe, danas nam ljudi kopaju po kontejnerima«.

Stvarno, uz svu relativnost ocjenjivanja, mi za razliku od onih vremena kada smo u odnosu na druge postajali bolji, postajemo lošiji. Prema uglednoj Timesovoj rang listi svjetskih sveučilišta Sveučilište u Splitu završilo je u skupini od 501. do 600. mjesta, dok je Sveučilište u Zagrebu u onoj na dnu, kojoj je raspon nešto veći – od 801. do 1000. Zagrebačko je sveučilište ispod 500. mjesta prvi put skliznulo navodno 2014., kada je beogradsko bilo između 200. i 300. te ljubljansko između 400. i 500. mjesta. Sada vjerojatno ni susjedi nisu bolji, ali baš me briga za njih. Briga me za nas.  

Sveučilište nekad vrijedno divljenja, koje bi trebalo biti prva lokomotiva u pokretanju društva postaje kočničar. Uz vladajuće koji u sve većem broju postaju proizvod tih i takvih loših sve i sva učilišta, u ovogodišnjem izvješću Instituta za razvoj poslovnog upravljanja Hrvatska je još malo potonula. S 59. mjesta, s ocjenom 56,519, skliznuli smo na 61. mjesto s ocjenom 55,344. Između 63 ocjenjivane države svijeta iza nas su ostale su Mongolija (62.) i Venezuela (63.). Ukrajina (59.) je poboljšala poziciju. I druge nama slične države su napredovale: Poljska za četiri (sada 34.), Mađarska za pet (47.) i Slovenija za šest (37.) mjesta. Napredovale su i Bugarska (48.) i Rumunjska (49.). SAD je zauzeo prvu poziciju, a slijede Hong Kong, Singapur, Nizozemska, Švicarska, Danska, Ujedinjeni Arapski Emirati, Norveška, Švedska i Kanada.

Hrvati nezadovoljni članstvom u EU

I da apsurd bude veći, premijer se hvali uspjesima njegove vlade. Na pitanje smatrate li da je EU članstvo vaše države dobra stvar, 60 % ispitanika u svih 28 država članica zajedno odgovara da jest. U Hrvatskoj samo 36 % ispitanika misli tako. Nakon Čeha, to nas svrstava kao drugu naciju u s najnižim postotkom zadovoljstva s EU članstvom. I logično je da nama EU nije dobra stvar. Jer ona je dobra samo za one koji su vrijedni, koji su spremni podići koplja spram međunarodne konkurencije, koji znaju da moraju znati kako bi opstali na svjetskoj sceni. EU je dobra za odlikaše, a ne za prepisivače. Zašto je to tako? Pa zbog na pukoj gramzivosti proizvedenog uhljebizma, klijentelizma i rodijačkog kapitalizma.

U duhu jedne od mojih maksima, kako sam odlučio da ne želim umrijeti od skromnosti kada vidim u kakvom okruženju živim (gornji citat Voltairea nije slučajan), u duhu mog »japajakanja, mogu se pohvaliti čestim pozivnim predavanjima, sudjelovanjima na raznim okruglim stolovima, ponekad i na TV-u. Naravno, više kod drugih nego kod nas. Na upozorenje jednog dobronamjernog prijatelja kako moram ublažiti žaoku u mom pisanju, jer neću moći dobiti posla u Hrvatskoj, odgovorio sam mu, da od mog odlaska s mjesta pomoćnika ministra zaštite okoliša nakon »Oluje«, nisam imao priliku raditi nijedan posao na poziv iz države. Kod nas sam na takvim projektima radio i radim uglavnom kada me angažiraju međunarodne institucije. Za neke domaće radim samo ako oni na vrhu ne vide moje ime, jer tada njihov projekt gotovo da nema šanse.

Slikovita je bila namjera Otvorenog učilišta iz Čakovca koje me uključilo u provedbu programa izobrazbe o gospodarenju otpadom, kojeg je ministar Dobrović naprasno ukinuo. Ministarstvo okoliša je propisalo program. Uglavnom se radi o poznavanju propisa i nešto malo struke. Razina srednje škole. Da bi dva i pol propisa i razinu znanja o struci na razini onih šarenih slikovnica o postupanju s otpadom za građane, podijeljenih u 40 metodskih jedinica netko ispredavao u 10-ak sati, morao je biti stručnjak s najmanje tri stručne reference, izabran u znanstveno-nastavno zvanje ili nastavno zvanje iz područja tehničkih, biomedicinskih, biotehničkih ili interdisciplinarnih znanosti, i mora imati najmanje pet godina predavačkog iskustva na predmetima iz područja obuhvaćenog programom izobrazbe.

Kad ne ide, ne ide…

Dostavili su Ministarstvu moje reference. Iz radne knjižice je bilo vidljivo da sam ranih osamdeseti kao docent predavao predmet Zaštita okoline. Ministarstvo okoliša nije uvažilo kao dokaz presliku iz radne knjižice. Zatražili su potvrdu fakulteta. Potvrda je bila dostavljena Ministarstvu. Ni to nije dovoljno. Zatraženo je da se dostavi i program predavanja, pa da se iz nastavnih jedinica vidi jesam li predavao i o otpadu. Što mislite je li se to tražilo od svih koji su dobili odobrenje? Moš’ mislit. O tome i sličnim postupcima, primjeru kršenja javne nabave, pa i slučaja samovolje i reketarenja da se za promet od 1,8 kamiona na dan traži prometna studija, da za postrojenje kogeneracije od 0,5 MW treba izraditi rodovnik ptica Slavonije, a za 7,5 MW u Gorskom Kotaru ne treba ništa (i ne treba pa čak i za postrojenja veće snage!) … detaljno sam pisao. Spominjem opet. Ne zaboravilo se, jer (i to) je razlog našeg propadanja, odlaska mladih, …. http://zg-magazin.com.hr/bez-znanja-nema-odlucnosti/

Navedeno me navodi na pomisao kako nas raspisano javno savjetovanje o pozivu za izgradnju i opremanje postrojenja za sortiranje odvojeno prikupljenog komunalnog otpada dodatno vodi propadanju. Više na: http://www.eu-projekti.info/javno-savjetovanje-o-pozivu-za-izgradnju-i-opremanje-postrojenja-za-sortiranje-odvojeno-prikupljenog-otpada

Na raspolaganju je 350 milijuna kuna. Pojedina sortirnica ne smije biti skuplja od 15 milijuna. Znači planira se graditi nešto više od 30 postrojenja. Traži se minimalni projektirani kapacitet od 8.000 t/godišnje. Kako je moguće uz ovakvu naseljenost izgraditi 30 sortirnica tako velikog kapaciteta ostaje tajna koju trebaju otkriti oni koji su raspisali natječaj. Naime, radi se o sortiranju suhe frakcije (papir, plastika, staklo,…) koje u prosječnom komunalnom otpadu ima oko nekih 50 %. Na izvoru se planira izdvojiti 50 % (znači 25 % od ukupnog otpada), pa to znači da poziv vrijedi za sredine koje imaju najmanje 32 000 tona komunalnog otpada godišnje. Kako po stanovniku godišnje u gradovima nastaje nekih 300 – 350 kg otpada, a u ruralnim sredinama i manje od 200 kg, ispada da je natječaj namijenjen za sredine od najmanje 100 000 stanovnika. U Hrvatskoj su samo tri grada veća od tog broja, devet gradova ima više od 50 000, a samo 39 gradova ima više od 10 000 stanovnika. To znači da se trebaju udružiti po dva grada od 50 000 stanovnika ili 10 gradova od 10 000 stanovnika.

Posao za »Rodijake« & Co.

U pozivu se navodi ograničenje kako projekt sortiranja mora biti u skladu s Planom gospodarenja otpadom jedinice lokalne samouprave čijem se području gradi postrojenje. Postoje li JLS koje su se udruživale i usvajale planove za najmanje 100 000 stanovnika? Nisam siguran! Za svaki projekt se traži studija izvedivosti s analizom troškova i koristi kako bi se pokazala ekonomsko opravdanje te održivost postrojenja za sortiranje. Pa zar opravdanost odvojenog sakupljanja na izvoru, što zahtijeva i sortirnice, nije bila definirana Planom gospodarenja otpadom RH za razdoblje 2017.-2022.? Zar sada treba pokazati da za to nema ekonomske opravdanosti, što neki od nas tvrde od samog početka?

Traži se i elaborat zaštite okoliša. Čemu? Pa sortirnice u pravilu nemaju utjecaj na okoliš! Traži se još puno toga. Pa zar za tako jednostavna postrojenja kao što su sortirnice u Ministarstvu i Fondu nema nikoga da pojednostavi poziv? Ili je namjera da se na nepotrebnim papirnatim poslovima ugodi onima koji su pripremali natječaj? Posebno bi za građane mogla biti financijski pogubna odredba kako se JLS nakon izgradnje postrojenja obvezuju da će putem javne nabave izabrati operatera postrojenja, odnosno osobu koja će upravljati postrojenjem za sortiranjem. Zar to ne mogu postojeća komunalna poduzeća? Dolaze novi, da li već odabrani uhljebi? Vjerojatno da! Neka ova insinuacija ne čudi. Na primjeru Agrokora smo vidjeli kako se namještaju poslovi već na početku.

Raspisan je i natječaj za izradu studijsko-projektne dokumentacije za tri centra za gospodarenje otpadom. O kakvoj se tehnologiji radi? Možda o onoj propaloj iz Marišćine i Kaštjuna, onoj koju je JASPERS prije par godina podržavao, a nedavno odbacio kao nevažeću za Piškornicu? Dobivamo li tri nove tehnologije ili će se odabrati jedna i za nju raspisati natječaj? Jedinstvena tehnologija bi imala smisla i kod raspisivanja natječaja za izvođenje. Dobila bi se za građane prihvatljivija cijena. Lakše bi se kasnije osiguravali servisi i rezervni dijelovi. Olakšala bi se i izrada studije utjecaja na okoliš. Isto vrijedi i za pretovarne stanice. Hoće li se u Hrvatskoj odabrati jedna tehnologija ili će svaka pretovarna stanica biti drugačija, pa drugačiji elaborati zaštite okoliša (koji za pretovarne stanice u pravilu nemaju smisla), drugačija dokumentacija potrebna za ishođenje lokacijskih i građevinskih dozvola, kao namješteni posao odabranima?

Znam da natječaji idu pojedinačno. Koliko nabavki toliko provizija. A to što ćemo uskoro biti i iza Mongolije po poslovnom okruženju, tko te pita. Vlada će se hvaliti kako je zaustavljen pad, jer dalje od 63. mjesta, po navedenom ocjenjivanju ne možemo.

Komentari su zatvoreni