Uvozimo hranu i automobile koji su već zreli za otpad

Uvozimo hranu i automobile koji su već zreli za otpad

Kako nas truju: Stres + loša hrana + zagađen zrak = ? (karcinom)

Iz samoupravnog socijalizma, koji je velikoj većini osigurao od radnog mjesta do ljetnog odmora u nekom od odmarališta na Jadranu, došli smo u društvo koje to osigurava samo manjini. Iz društva s osiguranom egzistencijom većina je dospjela u društvo dnevne borbe za šnitu kruha. I normalno da je starija generacija doživjela stres. Neki jer su izgubili radno mjesto, neki jer su izbačeni iz stana, neki jer im se mirovina svela na crkavicu

dr. sc. Viktor Simončič

Nije najveća budala koja ne zna čitati, nego onaj koji misli da je istina sve što pročita. (Ivo Andrić)

Viktor Simončič

Nisam sklon teorijama zavjere. Još manje sam sklon senzacionalizmu, iako mnoge vijesti izazivaju zabrinutost. Ono što me brine je zašto ne brine one koje bi moralo brinuti. Pročitam kako je prema podacima koje je objavila Hrvatska liga protiv raka, u prvih 25 dana 2017. od raka u Hrvatskoj umrlo 1200 ljudi. Svakog je dana zbog zloćudne bolesti život izgubilo 48 oboljelih. Navodno smo prema oboljelima od karcinoma na drugom mjestu u EU-u. Da se sve više umire od karcinoma nekako mi je logično. Vjerojatno je i ranije bio nešto veći broj smrti izazvan rakom, ali tada dijagnostika nije bila na današnjoj razini, pa se i pokoja smrt od raka pripisala nečemu drugom.

Medicina napreduje i za sve više bolesti postoje lijekovi, a za neke dijelove tijela i umjetna zamjena. Ono gdje smo još nemoćni jest upravo karcinom. Kako niti naša vrsta nije vječna, unatoč stalnom produženju životnog vijeka, na kraju slijedi smrt. Smrt koja nastupa zbog zatajenja neke od funkcija u našem složenom organizmu. Trenutno je razlog tome oboljenje stanica. Što li će sutra biti razlog? Što kada nađemo lijek i za rak?

O “ekološkoj” proizvodnji

I mirno gori Karepovac, i mirno gori smetlište u Starom Gradu na Hvaru. Zapale se i pokoja skladišta otpada. I padne kiša, ispere sve na zemlju. I dođe kravica. Sviđa joj se travica. I onda nastane sir. I eto ti ekološke proizvodnje…

Stres – tihi ubojica

Vjerovali ili ne, ima neke logike i pokoji razlog da smo navodno na drugom mjestu po broju oboljelih od raka u EU-u. Jedan od značajnijih razloga za karcinom je stres. Iz našeg oblika socijalističkog društva, koji je velikoj većini osigurao od radnog mjesta do ljetnog odmora u nekom od odmarališta na Jadranu, došli smo u društvo koje to osigurava samo manjini. Iz društva lezi hljebe da te jedem većina je dospjela u društvo dnevne borbe za šnitu kruha. I normalno da je starija generacija doživjela stres. Neki jer su izgubili radno mjesto, neki jer su izbačeni iz stana, neki jer nisu mogli vjerovati da će im se mirovina svesti na crkavicu, koja jedva osigurava pokrivanje režija.

Zašto sam spomenuo naš oblik socijalističkog društva? Pa zato jer unatoč, moram reći, zapanjujućoj izjavi Predsjednice, koja tvrdi da je rođena »iza željezne zavjese«, mi nismo živjeli kao drugi u njihovim oblicima socio-komunizma. Mi smo u odnosu na njih imali neusporedivo veće slobode. Pa i Predsjednica je, isto kao i naša kćer, mogla slobodno, ne pitajući nikoga otići na malo školovanja u SAD! A imalo se i deviza za to. Predsjednicu eto u njenoj izjavi demantira i rak. U državama kojima je ukinuta željezna zavjesa nije zbog stresa porastao broj oboljelih od karcinoma na način kao kod nas. Oni su za razliku od naše većine, koja je ekonomski stradala, došli na bolje. Oni u odnosu na ranije, barem što se tiče osnovnih ljudskih sloboda, žive sretnije, iako ne vjerujem da i tamo nema onih koji bi radije varijantu društvene jednakosti od utrkivanja za »imati više«. Možda njima stres dođe malo kasnije.

Milan Kujundžić

Pojava karcinoma veže se i uz namirnice. Značajno je upozorenje ministra zdravstva Milana Kujundžića: »Uistinu se trebamo na nacionalnoj razini zabrinuti oko hrane, odnosno oko toksina u hrani, jer tolika pojavnost raka nije samo posljedica bolje dijagnostike s obzirom da imamo drugi veliki problem a to je izraziti pomak prema mlađoj dobi. Primjerice, ako uzmete udžbenik američki iz kojeg mi gastroenterolozi učimo gastroenterologiju, ondje stoji da je karcinom gušterače bolest 7. ili 8. desetljeća. Mi ga u Hrvatskoj na žalost viđamo već u trećem desetljeću, dakle ljude sa 23 i 37 godina. Dakle, riječ je o jednom ozbiljnom pomaku, u negativnom smislu, po zdravlje hrvatskog naroda. Što se tiče onkologije uistinu će trebati uzeti u ozbiljnije razmatranje kolika je uloga hrane u svemu tome. Ne želim izazivati paniku i prejudicirati ali hranu svakako treba uzeti kao ozbiljan čimbenik koji je moguće doprinio tako velikoj pojavnosti raka!«

Uvozimo meso staro 40 godina!?

Dobar dio namirnica uvozimo. Svjedoci smo da razvijene članice EU-a za nas manje razvijene namjerno proizvode namirnice niže kvalitete. Kapitalizam zna samo za profit i uvaljivati će nam po principu »kapitalisti svih zemalja ujedinite se«, manje vrijedno sve dok se sami ne zaštitimo i od njihovih i od naših kapitalista. Tu je ključna uloga za političke elite. Da nemaju ono što imaju, da nisu a jesu umreženi s najbogatijima, da nisu a jesu stekli na brzinu što su stekli, da nemaju a imaju i svoj interes kod uvaljivanja narodu svega i svačega, zabranili bi da, na primjer, na naše tržište dolazi čokolada s manje kakaa, ribice s manje riba i čudnim uljem, ponekom isporukom, tko zna koliko dugo zamrznutom mesu,…. Odagnali bi (čak) i sumnju kako možda uvozimo meso staro 40 godina.

Možda je prilika da kod pregledavanja poslovnih knjiga Agrokora pročešljamo i to. Pa ako je Agrokor bio (ne)korektan kod uvoza namirnica, da onda svu pažnju posvetimo i drugim trgovačkim lancima. Iako treba imati veliki oprez i prema domaće proizvedenim namirnicama. Mali proizvođači znaju u neznanju na krivi način koristiti sredstva za zaštitu. Pa po principu »više je bolje« možda malo jače tretiraju povrće, a možda (ne)namjerno, u cilju ljepšeg izgleda na primjer rajčice, ne poštuju vrijeme obavezno da kemikalija izgubi svoje neželjeno djelovanje na hranu – vrijeme karence – propisani najkraći rok koji mora proći od posljednje primjene kemijskog sredstva za zaštitu bilja do berbe ili žetve.

Na ljestvici mojih briga toliko me ne brine kakvoća namirnica. Ne jedu svi sve, a ni nemaju svi ni novca da kupuju sve. Zamišljam kako smanjena kakvoća namirnica najviše pogađa bogate, pa s pravom nekako očekujem, da oni sebe i njihove djece radi, konačno osiguraju ispravnu kakvoću namirnica i zaštite preko sebe i nas.

U Stuttgartu potpuna zabrana vožnje dizelašima

Najčešći karcinom kod nas, čak i među nepušačicama i nepušačima je rak pluća. Mora da i kakvoća zraka, a ne samo stereotipno pušenje, ima s tim veze. A kakvoća zraka je (i) kod nas ozbiljno ugrožena. Posebno u većim gradovima. Promet je glavni uzrok. Naš vozni park je star negdje između 13 i 14 godina. A što stariji auti to veće zagađivanje. Sreća je da se naši vatrogasci puno ne vozaju, jer su njihova vozila u prosjeku stara 24 godine. Vozila su, uz kućanska ložišta, glavni onečišćivači zraka. Benzinci s česticama, benzenom i još ponekim aromatskim ugljikovodikom, a dizelaši česticama i dušikovim oksidima. Moderni benzinci, oni do nekih 10 godina starosti su više-manje riješili problem zagađivanja. Kod dizelaša to još nije postignuto. Mnogi gradovi svijeta (Rima, Napulj, Olso, Pariz,…) imaju poneki puta ozbiljne probleme, pa neki uvode vožnju po principu par-nepar.

Kod nas stanje, osim možda kratkotrajno kod određenih uvjeta, nije tako alarmantno, ali je svakako alarmantna činjenica o učestalosti karcinoma pluća. Hoće li nekoga kod nas zabrinuti vijest da je sud u Njemačkoj dozvolio lokalnoj vlasti u Stuttgartu, koji se nalazi u kotlini i nema dovoljno prirodnog provjetravanja i često se susreće s problemom kritične kakvoće zraka, da prema potrebi potpuno zabrani vožnju vozila s motorom na dizel gorivo? Razvijeni dio svijeta sve više razmatra mogućnost ograničenog korištenja dizel vozila, ako ne dođe do bitnog poboljšanja procesa izgaranja. Okolišno prihvatljivi dizel motori već postoje za teretna vozila. I gdje će završiti isluženi dizelaši ako dođe do ograničenja njihovog korištenja? Tamo gdje završava i manje kvalitetna hrana. Ako je kod nas postojala mogućnost uvoza prastarog mesa, nekako zamišljam da će kod nas završavati i mnogi stari dizelaši.

Kod požara, i općenito kod procesa gorenja mogu nastati dioksini i furani. Strašni otrovi, koji se u prirodi ne razgrađuju. Na vrhu prehrambenog lanca završavaju u ljudima i daju vjerojatno svoj doprinos i karcinogenim oboljenjima. Nije isključeno da daju svoj doprinos i našem drugom mjestu po oboljenjima od karcinoma među državama EU-a.

»Ekološka« proizvodnja hrane

Naime, kod nas su požari smetlišta, kao najveći izvori dioksina i furana, posebno ranije bili dosta česta pojava. Posebno na obali i otocima. Davno sam upozoravao na to ironijom, kako strani turisti misle da su stupovi dima s otoka i na priobalju neki način tajne signalizacije u tadašnjoj Jugoslaviji. Sjećam se da je do nedavno, smetlište iznad Novog Vinodolskog bilo čak uređeno kao neke vrsta spalionice. Kamion je dolazio na povišenje iznad smetlišta i na postojeću vatru sipao novo smeće. Namjerno ne koristim izraz otpad, jer takav način ponašanja s otpadom nije imao nikakve veze. Danas je stanje bolje. Nema više vatre na smetlištu iznad Novog Vinodolskog. Dostigli su prvi civilizacijski kvantni skok. Ali vrećice koje vise po okolnom grmlju uz prometnicu pokraj smetlišta, daju znak da smetlište još nije postalo odlagalište. Drugi civilizacijski smetlarski kvantni skok bi Novovinodolčani mogli ostvariti prekrivanjem smetlišta.

Emisije dioksina i furana se računaju preko faktora toksičnosti (TEQ). Tako je kod modernih spalionica otpada faktor 0,5 μgTEQ/t, a kod onih koje su stare i bez sustava kontrole onečišćenja 35 000 μgTEQ/t. Prevedeno: 70 000 puta više. Zamislite koliko li to tek iznosi kada divlje gori smetlište na kome je sve, od starih lijekova do pelena. I mirno gori Karepovac, i mirno gori smetlište u Starom Gradu na Hvaru. Zapale se i pokoja skladišta otpada. I padne kiša, ispere sve na zemlju. I dođe kravica. Sviđa joj se travica. I onda nastane sir. I eto ti ekološke proizvodnje. I nikoga ne smeta. Struka mjeri sumpor i dušik i kaže sve je OK.

Požari, posebno smetlišta naveli su me da na štetne emisije upozorim nadležnog ministra. Sukladno ponašanju naše elite nisam dobio odgovor. Nedostatak kućnog odgoja, onoga što se nekada dobivalo preko »kinderštube« ugrađen je izgleda u hrvatski politički DNK! Kako nas i to udaljava od razvijenog dijela demokratskog svijeta, predlažem u kurikularnoj reformi posebnu metodsku jedinicu na tu temu. Možda pod naslovom: »Kada god dobiješ poruku, odgovori«.

Ostavi komentar

*