Utemeljen Hrvatski državni arhiv, rođen Ernesto Cammarota

Utemeljen Hrvatski državni arhiv, rođen Ernesto Cammarota

Kako je pristizalo sve više građe, a Arhiv se nije imao kamo proširiti, jer je i Sveučilišna knjižnica već pretrpala svoj prostor u zgradi, Arhiv je morao potražiti slobodne prostore izvan matične zgrade. Položaj je osobito otežan kad je u sklopu Arhiva otvorena i Kinoteka Hrvatske

Ernesto Cammarota, jedan od najvećih tenora Zagrebačke opere od rane je mladosti živio pod svjetlima pozornice. Počeo je igrajući salonske komičare, ali je u nekom komadu morao zapjevati, pa su svi ostali iznenađeni začuvši zvonak i plemenit glas mladoga glumca

Dogodilo se na današnji dan:

1643.Utemeljen Hrvatski državni arhiv. Razvoj Hrvatskoga državnog arhiva kao središnje nacionalne ustanove odvijao se usporedo s razvojem sustava zaštite nacionalne arhivske baštine. U srednjem vijeku isprave i spise Hrvatskog kraljevstva čuvali su banovi, banovci, protonotari i zagrebački Kaptol. Hrvatski sabor od 17. stoljeća sustavnije radi na popisivanju i zaštiti najvrednijega gradiva Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Temeljem saborske odluke od 23. prosinca 1643. zemaljski blagajnik Ivan Zakmardi Dijanovečki daje izraditi na zemaljski trošak posebnu hrastovu škrinju povlastica Kraljevine u koju se, s popisom, pohranjuju zemaljske isprave, zakoni i povlastice.  Škrinja je imala zaštitnu bravu koja se otključavala s tri različita ključa. Jedan je čuvao ban, drugi podban, a treći protonotar. Tim su se redom ključevi stavljali u bravu i tek tada se mogla otvoriti. Tako je utemeljen Arhiv Hrvatske.

Škrinja je imala samo simbolično značenje, jer u nju se mogao smjestiti tek neznatan dio isprava. Kako su banovi, banovci i protonotari službene spise zadržavali kod sebe, Sabor s vremenom donosi niz propisa o predaji službenih spisa u Arhiv Kraljevine te 1744. odluku o imenovanju Ladislava Kiralya prvim zemaljskim arhivarom. Škrinja  privilegija čuvala se u sakristiji zagrebačke katedrale, a Sabor 1752. zahtijeva da ju se premjesti u sabornicu na Markovu trgu, što je i učinjeno 1764. Preostali spisi preneseni su 1840. u Banske dvore, gdje se od tada pa sve do preseljenja godine 1913. u novu, zajedničku zgradu sa Sveučilišnom knjižnicom, nalazio Zemaljski arhiv.

marulic_arhiv

Kako je pristizalo sve više građe, a Arhiv se nije imao kamo proširiti, jer je i Sveučilišna knjižnica već pretrpala svoj prostor u zgradi, Arhiv je morao potražiti slobodne prostore izvan matične zgrade. Položaj je osobito otežan kad je u sklopu Arhiva otvorena i Kinoteka Hrvatske, koja je već prikupila toliko filmske građe da je i pomoćna zgrada na Savskoj cesti postala pretijesna. Međutim, nakon preseljenja Nacionalne i Sveučilišne knjižnice, Hrvatski državni arhiv sada radi u povoljnijim uvjetima, okupivši sve svoje odjele u istoj zgradi.

1861. – U Bariju (Italija) rođen Ernesto Cammarota, jedan od najvećih tenora Zagrebačke opere (umro 28. veljače 1934.). Njegov otac bio je dirigent i ravnatelj mjesne opere, pa je Ernesto od rane mladosti živio pod svjetlima pozornice.

Počeo je kao dramski glumac, igrajući salonske komičare, ali je u nekom komadu morao zapjevati, pa su svi ostali iznenađeni začuvši zvonak i plemenit glas mladoga glumca. To je ponukalo njegova oca da ga uputi u pjevačku školu. Napredovao je vrlo brzo i već u 21. godini prvi put je nastupio u operi. Zaredale su turneje po Italiji, a godine 1887. angažiran je u Zagrebu, kamo ga je dovela hrvatska operna pjevačica svjetskoga glasa, Zagrepčanka Sofija Kramberger, s kojom je pjevao na Malti. Kad ga je direktor opere Ivan Zajc prvi put čuo na pokusu Verdijeva Krabuljnog plesa, sav je razdragan uzviknuo: „Vi ćete biti stup moje opere!“

HNK_pozornicaI zaista, Cammarota je postao i do kraja karijere ostao stup hrvatske opere i više nije napuštao svoju novu domovinu. Počeo je pjevati u Starom kazalištu na Markovu trgu, zatim je s Miletićem prešao u novu zgradu, gdje je izgradio svoje zlatno pjevačko razdoblje. Bio je prvi Porin Vatroslava Lisinskog i raskošni Bizetov Don Hoze u Carmen. Glas mu je bio baršunasto mek i velikog opsega, impostacija i tehnika savršeni, visine slobodne i raskošne, a pjevačka izražajnost i gluma uzorni. Bio je i veoma nadaren pedagog.

Koliko je savršeno bilo njegovo pjevačko znanje i umijeće, najbolje svjedoči činjenica da i posljednji njegov nastup 1924. godine, kad je imao 63 godine, nije bio kurtoazni oproštaj s velikim umjetnikom nego pravi umjetnički događaj. Još za života Cammarota je postao legendom. To se najbolje vidjelo 28. veljače 1934. godine kad je umro i kad ga je na posljednji počinak ispratilo nepregledno mnoštvo poštovatelja njegove umjetnosti.

1949. – Gospodarsko vijeće jugoslavenske vlade i vodstvo saveznih sindikata dali su svim sindikalnim organizacijama upute o osnivanju i djelovanju radničkih vijeća u državnim poduzećima, što je neposredan uvod u radničko samoupravljanje.

HRD_251991.Hrvatski dinar kao prijelazno sredstvo plaćanja pušten je u opticaj 23. prosinca 1991., na dan kada je na snagu stupila Uredba o Narodnoj banci Hrvatske. Uredbu je donijela Vlada, a njom je Narodna banka Hrvatske postala potpuno samostalna republička institucija, neposredno odgovorna Saboru s temeljnim ciljem očuvanja vrijednosti domaće valute. Zamjena jugoslavenskog dinara za hrvatski dinar u omjeru 1:1 trajala je od 23. do 31. prosinca, tečaj hrvatskog  dinara  prema stranim valutama utvrdio je HNB na početku 1992. – i tada je njemačka marka vrijedila 55 hrvatskih dinara. Uvođenje hrvatskog dinara kao zakonskog sredstva plaćanja u RH označilo je dovršetak procesa monetarnog osamostaljenja, koje je počelo već u srpnju odlukama Hrvatske vlade. Privremeni novac izdalo je Ministarstvo financija, a nije ga izdala Narodna banka jer je trebao poslužiti kao prijelazno sredstvo u procesu monetarnog osamostaljivanja i stvaranju zdravih temelja, a ponajprije u postizanju stabilnosti cijena za uvođenje nacionalne valute. Novčanice hrvatskog dinara izdane su u apoenima od 1, 5, 10, 25, 100, 500, 1000, 2000, 5000, 10.000, 50.000 i 100.000, a kovanice nisu izrađivane.

1817. – Car Franjo I. patentom je odredio da se izmjere sva zemljišta i izrade jedinstvena mjerila za procjenu poreza, što je temelj za službeni popis zemljišta (katastar). (zg-magazin)