Uniforme u školama? Da ili ne?

Uniforme u školama? Da ili ne?

Problem koji dovodi do razmišljanja o ponovnom uvođenju uniforma jako je složen i ne može se tako jednostavno otkloniti. Nismo svi isti i to neće promijeniti ni uniforme. Ali, s druge strane, možda je uniforma upravo oslobađajuća u otkrivanju ljudi oko sebe, bez predrasuda. Voljela bih vjerovati u to, možda čak ima šanse

Alisa W.

U zadnje vrijeme počelo se šuškati o ponovnom uvođenju kuta / uniforma u škole. Naravno, i to je odraz lošeg stanja u društvu te sve većeg jaza između bogate i siromašne djece. Uniforme bi svakako smanjile diskriminaciju djece, prekrile bi i osjećaj manje vrijednosti kod učenika koji si ne mogu priuštiti markiranu odjeću i obuću jer nažalost djeca biraju prijatelje prema statusnoj odjeći i prema materijalnim mogućnostima svojih roditelja. Na kraju krajeva uniforme nas ne vraćaju u komunizam, ne moraju biti plave niti podsjećati na radničke, imaju ih i najboljim internatima u svijetu. Mogu se čak i vrlo lijepo osmisliti, biti vedre. Ja bih čak angažirala dizajnere, zašto ne?

Svi su isto odjeveni (fotografija s kraja 1970-ih / foto: istarski.hr)

Svi su isto odjeveni (fotografija s kraja 1970-ih / foto: istarski.hr)

Međutim, u meni postoji sumnja da se time problem ne bi riješio! Način razmišljanja i razlike koje djeca upijaju kroz društveni i materijalni status roditelja ugrađuje se kod kuće te nije tako jednostavno iskorjeniti predrasude, omalovažavanje onih koji „imaju manje novaca“. Mnogi će vam odmah reći da uniforme guše osobnost, kreativnost, mogućnost da se odjećom izrazimo, da pokažemo kakvi smo i što osjećamo. S time se slažem. A onda opet, moglo bi se i o tome raspravljati. Možda zaista nije razred mjesto gdje se baš odjećom treba isticati osobnost?!?

Postoji uzrečica „odijelo ne čini čovjeka!“. Ako je tako možda bi trebalo djecu osloboditi okova komercijalnog razmišljanja

Na kraju školovanja opet nam daju uniforme – liječnici ih nose, djelatnici banaka, manageri. Poslovni bonton daje stroga pravila odijevanja kojim se širi poruka umjerenosti, zabranjeno je pretjerivanje… Nema tu prostora za umjetničku osobnost, zapravo se ne preporuča, jer se u poslu ne treba isticati takvim detaljima. Dakle kad tad moramo se „ukalupiti“ i protiv toga se više ne bunimo, prihvaćamo to, nitko ne razmišlja o tome, važno je biti kompetentan, stručan, znati svoj posao. Jesi li obukao plavu ili bijelu majicu, košulju – pa nije nam toliko važno! Prije donošenja odluke za ili protiv svakako bi trebalo konzultirati psihologe, te razmotriti mišljenja roditelja i učenika, ali im treba predstaviti neovisnu argumentaciju kako je škola mjesto stjecanja znanja, nije modna revija. Možda bi se moglo pokušati…

Problem koji dovodi do razmišljanja o ponovnom uvođenju uniforma jako je složen i ne može se tako jednostavno otkloniti. Nismo svi isti i to neće promijeniti ni uniforme. Ali, s druge strane, možda je uniforma upravo oslobađajuća u otkrivanju ljudi oko sebe, bez predrasuda. Voljela bih vjerovati u to, možda čak ima šanse.

Školska uniforma kao dio imidža: Angus Young, gitarist australske skupine AC/DC

Školska uniforma kao dio imidža: Angus Young, gitarist australske skupine AC/DC

Postoji uzrečica „odijelo ne čini čovjeka!“. Ako je tako možda bi trebalo djecu osloboditi okova komercijalnog razmišljanja, jer u našem svijetu odijelo itekako čini čovjeka, to prvo primjećujemo na osobi.

Što vi mislite o tome?