Umro Josip Broz Tito

Umro Josip Broz Tito

Nakon što je 1937. preuzeo stvarno vođenje Komunističke partije Jugoslavije, Tito je pokrenuo pripreme za buduće akcije u kojima je polazna i operativna snaga primarno bilo radništvo i seljaštvo, a zatim i drugi socijalni slojevi

Dogodilo se na današnji dan:

1840. – u Zagrebu rođen hrvatski povjesničar Ivan Krstitelj Tkalčić (umro 1905. u Zagrebu). Nakon studija bogoslužja bio je kapelan u Sisku i župnik u Zagrebu. Bio je službenik arhiva Jugoslavenske znanosti i umjetnosti. Najpoznatiji je po svojim radovima na temu povijesti Zagreba.

1900. – rođen Antun Augustinčić, jedan je od najvažnijih predstavnika takozvanog psihološkog portreta u hrvatskome kiparstvu 20. stoljeća. Augustinčić je rođen u zagorskome Klanjcu. Studij kiparstva započinje već kao osamnaestogodišnjak kod Rudolfa Valdeca i Roberta Frangeša Mihanovića. Na Kraljevskoj će akademiji za umjetnost i umjetni obrt diplomirati kod velikog Meštrovića, učitelja s kojim će kao i s Franom Kršinićem poslije činiti trolist na kojem je utemeljeno čitavo hrvatsko kiparstvo našega stoljeća.

Svjetski je poznat po spomenicima izrađenim diljem svijeta, poput Rudara ispred zgrade Međunarodnog ureda rada u Ženevi, Spomenika mira ipred zgrade UN-a u New Yorku, Spomenika Seljačkoj Buni u Gornjoj Stubici… Augustinčić se usavršavao u Parizu. Upoznavši Rodina Augustinčić napušta akademizam i u slobodnoj modelaciji i nemirnom rodenovskom obliku traži vlastiti stil i izraz. Pronalazi ga između Meštrovićeve monumentalnosti i Kršinićeve lirske forme. Portreti Matošića, Šnajdera, Ivekovića, Štampara, Broza i Ružičke tek su neka od tih antologijskih djela portretne plastike, dok je niz njegovih figurativnih skulptura kao primjerice Nošenje ranjenika te mnogobrojni ženski aktovi razasut diljem svjetskih muzeja i galerija. Najviše ih se ipak čuva u Galeriji Antuna Augustinčića u njegovome rodnom Klanjcu kojem je ostavio u nasljeđe najveći broj svojih djela, skica i maketa za mnogobrojne spomenike.

Od kraja 50-ih sve do smrti, 10. svibnja 1979. Augustinčić stvara u osami svoga zagrebačkog ateliera gdje nastaju mnogobrojna djela što će u hrvatskoj umjetnosti obilježiti drugu polovicu stoljeća na izmaku.

1904. – trupe Sjedinjenih Država zauzele su Panamsku prevlaku pod izlikom pod izlikom obrane ovisnosti netom stvorene države – Paname.

Naime, poslije Sueskog kanala, koji je otkrio kanalogradnju kao fantastični biznis, i Panamska prevlaka zaokupila je pozornost stručnjaka i financijera kao pogodan teren za prokop još jednog kanala. On bi za tisuće milja skraćivao put između Atlantskog i Tihog oceana.

Još 1850. godine Sjedinjene Države potpisale su pod pritiskom Engleske ugovor o neutralizaciji budućeg kanala i o slobodi plovidbe po njemu, te obvezu da će s Engleskom zajednički čuvati neutralnost i sigurnost kanala. Ali, 48 godina kasnije Engleska će pristati na reviziju tog ugovora, a 1901. godine potpisat će novi ugovor o režimu plovidbe Panamskim kanalom kojim on postaje slobodnim za ravnopravnu plovidbu ratnih i trgovačkih brodova svih država. Međutim, novim ugovorom tu slobodu plovidbe jamče samo Sjedinjene Države koje u tu svrhu smiju u zoni kanala držati svoje vojne snage.

Iduće godine Sjedinjene Države kupuju od francuske kompanije koncesiju za izgradnju kanala, a 1903. godine potpisuju ugovor s Kolumbijom kojoj pripada Panamska prevlaka o zakupu na 99 godina zemljišta u širini 6milja od oceana do oceana.

Međutim, kolumbijski Kongres ne pristaje na prodaju svoga područja i svoga suvereniteta i odbacuje ugovor. Amerikanci tada potiču lokalni ustanak i osnivaju Panamsku republiku koja se odvojila od Kolumbije. Sjedinjene Države mirno su nastavile kopanje kanala i 15. kolovoza 1914. godine tim je novim svjetskim vodenim putom prošao prvi brod.

1980. – u Ljubljani u 88. godini života umro Josip Broz Tito, dugogodišnji jugoslavenski predsjednik i partizanski vođa. Godine 1936. dodao je svome imenu i prezimenu nadimak Tito, koji je najprije bio konspirativna šifra za revoluciju.

Nakon što je 1937. preuzeo stvarno vođenje Komunističke partije Jugoslavije, Tito je pokrenuo pripreme za buduće akcije u kojima je polazna i operativna snaga primarno bilo radništvo i seljaštvo, a zatim i drugi socijalni slojevi. Jedno od osnovnih pitanja koje se nametnulo, a ostalo je jednako važno i poslije, bilo je nacionalno.

Tito je njegovo rješenje zacrtao u sklopu Jugoslavije kao demokratske federativne republike, nasuprot karađorđevićevskoj velikosrpskoj hegemonističkoj državnoj tvorevini. Na toj osnovi stvorena je poznata Titova formula, osnova partizanske borbe, koja je postala glavni katalizator i motiv jugoslavenskog narodnog i nacionalnog, socijalnog i kulturnog zajedništva, poslije dorađena načelima AVNOJ-a i načelima federalnih antifašistickih vijeća kao legitimnih instituta vlasti ustanovljenih za vrijeme NOR-a.

Poslijeratni razvitak donio je brojna odstupanja od tih načela. Partija je uspostavila centralističku državnu strukturu koja je u prvi plan stavljala interese republike u kojoj je bilo sjedište partijsko-državnog centra. Nakon njegove smrti ideološki tip državno-partijske diktature srušio se kao kula od karata, iako su njegovi drugorazredni nasljednici pokušali očuvati stanje pod providnom formulom poslije Tita, s Titom. Potkraj 80-ih Tita žestoko napada srpska politika zbog njegovih pokušaja rješavanja nacionalnih pitanja, pri čemu je Ustav iz 1974. osobito bio trn u oku velikosrpskim snagama, zbog svojih polukonfederativnih rješenja. Umro je u ljubljanskoj bolnici 4. svibnja 1980., ostavivši velik broj nesposobnih i častohlepnih nasljednika. (zg-mag)