Umro A. G. Matoš, Amerikanci slomili japanski otpor u Iwo Jimi

Umro A. G. Matoš, Amerikanci slomili japanski otpor u Iwo Jimi

Kao pjesnik, Matoš se javlja u kasnijoj fazi života, a u pjesmama su mu okosnice hrvatski jezik i krajobraz. Do kraja života napisao je samo 80-ak pjesama, od kojih su mnoge antologijske / Japanska vojska je u bitki za Iwo Jimu imala 21 000 mrtvih, a samo 216 zarobljenih

Dogodilo se na današnji dan:

1893. – U rodnom Zagrebu, u 81. godini života umro Ljudevit Farkaš Vukotinović, hrvatski književnik i političar. Jedan je od hrvatskih preporoditelja. Okušao se kao pjesnik, novelist i dramatičar, a bavio se botanikom i mineralogijom. Sa Schlosserom objavljuje popis svih tada poznatih biljnih vrsta u Hrvatskoj, a spominje i neke do tada nepoznate vrste. Bio je istaknuti istraživač na području prirodoslovlja, bavio se geologijom i autor je prve hrvatske geološke karte.

1914. – U Zagrebu umro Antun Gustav Matoš, jedan od najzanimljivijih književnika u novijoj povijesti hrvatske književnosti (rođen, 13. lipnja 1873. u Tovarniku u Srijemu). Kao dvogodišnjak dolazi u Zagreb. Kasnije je sam zapisao da je Bunjevac podrijetlom, Srijemac rodom, a Zagrepčanin odgojem.

Pokušao je studij veterine u Beču, ali je ubrzo odustao. Učio je svirati violončelo i to će mu glazbeno obrazovanje pomoći da preživi prognaničke dane. Godine 1893. Matoš je unovačen, no u vojsci je izdržao tek nekoliko mjeseci. Pobjegao je, potom je uhićen u Mitrovici i zatočen u petrovaradinskoj tvrđavi, odakle je također uspio pobjeći. Sljedećih 13 godina živio je kao vojni bjegunac u Beogradu, Ženevi i Parizu. Godine 1908. konačno je amnestiran i vratio se u Zagreb. Ubrzo potom položio je ispite za učitelja Više pučke škole, no nikada nije imao stalni posao.

Politički, Matoš je bio gorljivi pravaš, starčevićanac, intelektualac u kojega je nacionalna svijest bila snažna, i kada je živio izvan Hrvatske i kada je bio u domovini. U književnosti se prvi put pojavljuje kao 19-godišnjak pripovijetkom Moć savjesti, objavljenom u Vijencu. Prve tri knjige njegove novelistike Iverje, Novo iverje i Umorne priče izrasle su na društvenoj i političkoj pozadini događaja u Hrvatskoj. Smatra se da je najviši literarni domet ostvario je u pripovijetkama s motivom idealne ljubavi, Balkonu i Cvijetu s raskršća. Kao pjesnik, javlja se u kasnijoj fazi života, a u pjesmama su mu okosnice hrvatski jezik i krajobraz. Do kraja života napisao je samo 80-ak pjesama, od kojih su mnoge antologijske.  Hrvatskoj književnoj  tradiciji vratio je zanemarenu dijalektalnu poeziju. Kao što je haramonijom pjesničkog jezika obogatio hrvatsku poeziju, tako je i u kritici, polemici, feljtonistici, pa i putopisnoj prozi Naši ljudi i krajevi, Vidici i putovi – Matoš uveo visoka i stroga stilska mjerila.

1967. – U tjedniku Telegram objavljena Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika. Tekst Deklaracije oblikovan je u Matici hrvatskoj, a potpisalo ga je 18 hrvatskih znanstveni i kulturnih ustanova. Deklaracija je nastala kao odgovor hrvatskih jezikoslovaca nezadovoljnih Novosadskim dogovorom te rječnicima i pravopisima objavljenim nakon njega, nego i zato što su jezik nazvali hrvatskosrpskim.

„Načelo nacionalnog suvereniteta i potpune ravnopravnosti obuhvaća i pravo svakog od naših naroda da čuva atribute svoga nacionalnog postojanja i da maksimalno razvija ne samo svoju privrednu, nego i kulturnu djelatnost. Među tim atributima odsudno važnu ulogu ima vlastito nacionalno ime jezika kojim se hrvatski narod služi, jer je neotuđivo pravo svakoga naroda da svoj jezik naziva vlastitim imenom, bez obzira radi li se o filološkom fenomenu koji u obliku zasebne jezične varijante ili čak u cijelosti pripada i nekom drugom narodu“, obrazloženje je autora Deklaracije o tome kakav položaj i značaj treba imati hrvatski jezik u državi i društvu.

180. – Vjerojatno blizu Beča umro rimski car Marko Aurelije (rođen, 26. travnja 121.). Vladao je od 161. godine, priznat je kao stoički filozof; naslijedio ga je sin Komod, vjerojatno njegov ubojica.

apartheid_1989_plaza

Plaža za bijelu rasu

1861. – Proglašenjem kralja Sardinije Viktora Emanuela II. za kralja Italije završeno je udruživanje većine do tada rascjepkanoga Apeninskoga poluotoka u jedinstvenu državu.

1945. – Gotovo mjesec dana nakon iskrcavanja na strateškom otoku Iwo Jimi, 750 kilometar isprd japanskoga glavnoga grada, američki marinci slomili su otpor japanske vojske, koja je u bitki imala 21 000 mrtvih, a samo 216 zarobljenih.

1992. Dvije trećine bijelaca u Južnoafričkoj Republici podupire ukinuće apartheida i državnopolitičke reforme predsjednika F. W. de Klerka. Apartheid je naziv za sustav rasne segregacije koji je nakon pobjede burske Nacionalističke stranke na izborima 1948. godine uveden kao službena politika Južnoafričke Republike. Njime je stanovništvo Južne Afrike podijeljeno na bijelce, crnce, Indijce i „obojene“ (mulate), s time da su jedino bijelci imali puna politička prava. (zg-magazin)