Umetanje “računala” u ljudski mozak više nije znanstvena fantastika

Umetanje “računala” u ljudski mozak više nije znanstvena fantastika

Svaki i najmanji pomak koji bi mogao doprinijeti poboljšanju ljudske inteligencije i sjećanja, za Johnsona je veliki korak prema naprijed, prema onome što nam se zasad čini nezamislivo, a što je prema ovom američkom poduzetniku zapravo samo naizgled kontra našoj prirodnoj inteligenciji

Poput mnogih koji se danas bave računarstvom i naprednim tehnologijama u Silicijskoj dolini, američki poduzetnik Bryan Johnson vidi budućnost u kojoj, primjerice, inteligentni strojevi mogu raditi stvari kao što su vožnja automobila na vlastitu inicijativu bez da ih ljudski faktor prvi na to potakne.

Bryan Johnson (Foto: Kernel)

Bryan Johnson (Foto: Kernel)

Ono što je na neki način neobično kad je u pitanju Johnsonova vizija je to dan on želi pronaći način kako osposobiti i „pripremiti“ ljudski mozak kako bi mogao funkcionirati poput inteligentnog stroja.

Naime, to što ovaj poduzetnik pokušava napraviti u svom uredu zvuči poput znanstvene fantastike. Riječ je o razvijanju mikročipa koji bi se mogao implantirati u ljudski mozak. Spomenuti čip bi pomagao onim ljudima koji su pretrpjeli neurološka oštećenja uzrokovana udarcem, potresom mozga ili pacijentima koji boluju od Alzheimerove bolesti.

Grana znanosti koja se bavi time kako pomoći onima koji imaju problema s pamćenjem, naziva se neuroprostetika, a čipovi namijenjeni za implantaciju u ljudski mozak – neuroprostetici. Glavni zadatak takvih čipova je moguće povećanje inteligencije, poboljšano i produženo pamćenje te veći potencijal za bilo kakve kognitivne zadatke.

Na razvijanju malenog „uređaja“ (mikročipa) Johnson predano radi više godina. Godine 2013. Prodao je svoju tvrtku „Braintree“, vrijednu 800 milijuna američkih dolara te je taj novac uložio u projekt moždanih implantata.

»Zatvorena« ljudska inteligencija

„Ljudska inteligencija je zatvorena u odnosu s umjetnom inteligencijom, kao da se ne dodiruju. Ta zatvorenost je svojevrsna degeneracija ljudskog mozga. Tu se onda postavlja pitanje gdje je naše mjesto u tehnološkom napretku“, rekao je Johnson za Washington Post.

Također, Johnson drži da je Silicijska dolina u Kaliforniji pravo i ključno mjesto za financiranje velikih znanstvenih otkrića. Takvih otkrića koja će revolucionarno poboljšati ljudski život na način koji nadilazi softversku nadogradnju.

Mnoge tvrtke u ovom području kreću zapravo od programskih načela. U posljednje dvije godine, jake tvrtke poput Y Combinator, Andreessen Horowitz, Fondacija Peter Thiela, Khosla Ventures i druge, ulagale su svoj novac u razvojnu tvrtku koja se fokusira na takozvanom „bio-sjeckanju“, ideji da možete „inženjering“ ljudskog tijela prilagoditi na način na koji bi se prilagođava i nadograđuje računarski program (softver). Zamisao je da se pomoću bakterija koje žive u tankom crijevu reprogramira DNK.

Na takvim projektima sudjeluje i tvrtka Thync koja je kreirala slušalicu za ljudsko uho koja preko električnih impulsa u mozgu može utjecati na promjenu raspoloženja. Tu je i razvojna tvrtka nazivom Nootrobox koja može proizvesti dodatke koji se mogu žvakati uz konzumiranje kave. Ti dodaci u kombinaciji s kofeinom dovode konzumenta do velike opuštenosti poput kakve zen-vježbe za miran duh i tijelo.

Jedan od najnovijih projekata među tehnološkim elitama iz Silicijske doline je stvaranje izvora vječne mladosti. Izvana gledano, čini se kao da je riječ o tehno-utopijskoj fantaziji i pokušaju da se prkosi procesu starenja i ljudskoj smrtnosti.

„Neki od pokušaja u Silicijskoj dolini, znak su oholosti, rekao bih, ali također nedvojbeno je da će neki od tih projekata ubrzati znanstvena otkrića i popuniti praznine“, rekla je Laurie Zoloth, profesor bioetike i medicinske humanističke znanosti na Sveučilištu Northwestern iz savezne države Illinois.

Tehno „manijaci“ su vođeni i motivirani činjenicom da mnogi biološki i zdravstveni problemi uključuju podatke i računanje, što ime je bliže jer su primarno u računarstvu. Na taj način lakše postavljaju problem a u skladu s tim mogu dalje tražiti moguća rješenja. Postupak sekvenciranja genoma prepoznat je kao ključ za otključavanje kod ciljanih terapija oboljelih od karcinoma. Taj je postupak dobar i za rano otkrivanje pojedinih bolesti, znatno bolji od nekih drugih postupaka.

Pomoć kod demencije i Alzheimera

Biomedicinsko inženjerstvo koje primjenjuje znanja iz tehničkih znanosti u području medicine i biologije, za unaprjeđenje dijagnostičkih i terapijskih postupaka, u periodu od zadnjih dvadesetak godina neprestano radi na razvoju neuroprostetika za pomoć osobama s demencijom i oboljelih od Alzheimera, bolesti koja pogađa jednu od devet odraslih osoba starijih od 65 godina.

Bryan Johnson je u svom radu naprosto „opsjednut“ pitanjem ljudske inteligencije i rada mozga.

„Kad sam prodao svoju tvrtku Braintree i uložio novac u istraživanja o moždanim implantatima, zanimalo me da što boljem upoznam sve mentalne modele kod ljudi. Pokušao sam ih definirati i raspoznati što i kako rade različiti modeli te kako onda utjecati na njih. Kako uopće prići pojedinom mentalnom modelu“, pojašnjava Johnson.

Osnovao je OS fond u koji je uložio sto milijuna dolara, fond za radikalno poboljšanje kvalitete življenja. OS je naziv na tragu operacijskog sustava, a što je bilo terminološki prihvatljivo svim zainteresiranim visokotehnološkim tvrtkama za to područje.

Bryan Johanson je također zainteresiran i za projekte vezane uz asteroide, bespilotne letjelice za zemlje u razvoju kao i za „umjetnu“ obavještajnu tvrtku koja bi imala najveću svjetsku bazu podataka ljudskih gena.

Angažirao je cijeli znanstveni tim, uglavnom neuroznanstvenika, koji radi na umjetnoj inteligenciji, proučavanju dinamike evolucije ljudskog mozga. Istraživanja uključuju i testiranja na pacijentima oboljelima od epilepsije te kako koristiti računalo kao prijenosni uređaj u takvim slučajevima.

Profesorica Zoloth sa Sveučilišta Northwestern upozorava da je jedan od velikih rizika takvih načina financiranja znanosti isključivost, odnosno da tehnolozi žele financirati svoje prioritete, što u konačnici isključuje šire javno dobro i opću korist za građane.

Poduzetnik Johnson pak tvrdi da je svjestan tih problema. On priznaje da slika ljudi koji hodaju uokolo s čipovima u glavama može izgledati nategnuto. Međutim, njegov je krajnji cilj proizvesti „proizvod“ koji bi bio pristupačan masama. Kao primjer navodi izum tiskarskog stroja koji je u početku bio dostupan određenom privilegiranom krugu, a na kraju je donio ogromnu dobrobit cijelom čovječanstvu. Svaki i najmanji pomak koji bi mogao doprinijeti poboljšanju ljudske inteligencije i sjećanja, za Johnsona je veliki korak prema naprijed, prema onome što nam se zasad čini nezamislivo, a što je prema ovom američkom poduzetniku zapravo samo naizgled kontra našoj prirodnoj inteligenciji.

Pripremila: Melita Funda