Uhljeba nikad više, a kolača za raspodjelu sve manje

Uhljeba nikad više, a kolača za raspodjelu sve manje

Još prije koju godinu se plijen dijelio među strankama, a sada se ljuti boj za fotelje bije već unutar stranaka. Primjer borbe za fotelju direktora u NP Plitvice počinje razotkrivati svu bijedu uhljebizma. Ne daju Ličani svoje Plitvice u tuđe ruke

dr. sc. Viktor Simončič

Sedam smrtnih grijeha današnjega svijeta: bogatstvo bez rada, uživanje bez savjesti, znanje bez karaktera, posao bez morala, znanost bez ljudskosti, religija bez žrtve i politika bez načela. (Mahatma Gandhi)

Viktor Simončič

Stvorili smo društvo u kojem jedni stvaraju da bi drugi mogli trošiti. Kako imamo jedne od najvećih poreza, oni koji staraju, radnici i seljaci, pola godine rade puneći budžete od države do općine, a tek drugu polovicu vremena da ostvare osobni dohodak. Pola sebi, pola Šarcu daju! Ono s radnici i seljaci nije nikakva socijalistička floskula, jer većina novih vrijednosti u industriji i turizmu se stvara na jeftinoj radnoj snazi (radnika), a u poljoprivredi na žilavom mentalitetu seljačkih domaćinstava. Do kada će moći tako? Do kada će perjanica hrvatskog izvoza biti Međimurci koji, uz časne iznimke, ujedno imaju i najmanja primanja? Do kada ćemo se hvaliti uspjesima u turizmu u kojem konobari, sobarice i kuhari rade za crkavicu? Do kada će ponos za očuvanje očevine držati seljaka da proizvodi? Val iseljavanja pokazuje da je takvih sve manje.

A onih koji bi samo trošili je sve više. Oduvijek je znano da stranke imaju apetite za pojedine dijelove javnog sektora i tvrtki. Naravno, tamo gdje ima para. Elektroprivreda, vodoprivreda, šumarstvo, autoceste i turizam, INA, ACI, JANAF, … su bili i ostali poželjni izborni plijen. Podobni tamo dolaze na čelo uprava. To što je nakon svake zamjene stanje u tim sinekurama sve lošije nikome nije važno. Uz sektore koji se koriste kao »kasice – prasice« bitno je zadržati i kontrolu u medijima, financijama, pravosuđu, policiji, tajnim službama …. Sve je podređeno kako bi se održalo stanje nepostojećeg napredovanja.

Vješti spin doktori

Čak se i sporije zaostajanje slavi kao uspjeh. Slavljenje zaostajanja kontrolira se i nerazmjerno velikim dijelom kolača koji se dodjeljuje pojedinim (povlaštenim i utjecajnim) skupinama. Za odnose s javnošću, za pojedince vješte spinovima i poliranju lika i djela vođa, uvijek dovoljno novca. Interesantno, događa se da suprotstavljene političke likove, često uljepšavaju jedni te isti. Zašto to ne rade uhljebi? Ne mogu, jer spinove, koje naivno gutaju birači kao najbolji predizborni mamac, treba znati proizvesti. A među stranačkim podobnima, takvi su izgleda rijetki. Ispada da kod nas pravila tržišta vrijede samo na poliranju lika i djela političke vrhuške.

Da je tržišta u izboru kadrova barem malo više ostali bi po ostvarenom dohotku na 65 % prosjeka EU država iz 2008. godine i ne bi pali na sadašnjih 59 %. Ispada da samo nama unutar EU-a svakim danom ide relativno lošije. Administracija buja. Uhljeba nikad više, a kolača za raspodjelu sve manje. I događa se ono što je logično. Još prije koju godinu se plijen dijelio među strankama, a sada se ljuti boj za fotelje bije već unutar stranaka. Primjer borbe za fotelju direktora u NP Plitvice počinje razotkrivati svu bijedu uhljebizma. Ne daju Ličani svoje Plitvice u tuđe ruke. Pitam se, je su li Plitvice ličke, hrvatske ili čak planetarne, kao dio svjetske baštine? Nikoga ne smeta da od kada su postale predmet izbornoga plijena, od kada ih vode uhljebljeni, propadaju i da se čak dovodi u pitanje i UNESCO-va zaštita?

Svi dosadašnji direktori i ministri vješto sprječavaju da UNESCO zaviri u vrtaču u selu Rastoke, u koju fekalne vode posjetilaca slobodno odlaze u zaštićeno podzemlje. Naše Plitvice i naše fekalije. Nema se novca od trodnevnog utrška od ulaznica da se riješi taj problem, ali se ima za višestruko veće donacije, pomoći i rasipništvo odabranima. I upravo je taj dio slobodno-stranačkog trošenja naših para razlog za svađu između zagrebačke središnjice i ličke podružnice. Jer, vjerojatno niti unutra njih nisu baš svi jednaki. Priznajem, ozbiljno me čude lički HDZ-ovci. Oni bi da odlučuju o tako važnim stvarima kao što je uhljebljivanje? Pa bezbroj je primjera, da kod svih stranaka o svemu, pa i tome, odlučuje sam vođa. Kvači tko je jači. Tko će doći na čelo uprave Plitvica je više nego svejedno. Plitvicama ne može biti bolje bez obzira iz koje stranke su uhljebi. Dok je ovakvog vođenja države, i Plitvicama, a i svima nama ne može biti bolje.

Vrtača u Rastovači (Foto: AdamLauks Blog)

Izlaz je u kolektivnom učlanjivanju u stranku na vlasti

Razmišljam kako izbjeći uhljebe. Onaj tko imalo drži do sebe, a sjeća se u odnosu na današnje stanje čak pomalo demokratičnog jednoumlja bivšeg sistema, ni pod razno se ne upisuje u stranke. Ali to nije izlaz. Izlaz je da se trenutno svi upišemo na primjer u HDZ. Možda bi onda postojao veći izbor kadrova pa bi se moglo dogoditi da na odgovorna mjesta dođu stručni. Ako struka ne počne preuzimati stručne poslove, možda bi to mogao biti najjednostavniji način da se stranka sruši. Na isti način kako neki viđeniji, ne samo HDZ-ovci, izjavljuju da su bili u onoj partiji kako bi je rušili iznutra. Pada mi na pamet i ideja da svi postanemo doušnici tajnih službi, pa da i tamo napravimo reda, na isti način, kako su neki viđeniji političari sredili UDBU (moš’ mislit!).

Zašto predlažem učlanjenje u HDZ? Zato jer su oni trenutno na vlasti. A kada na vlast dođe neke druga stranka, onda bi se po istom principu svi trebali upisati u nju. Mijenjanje stranaka je kod nas i tako uvriježeni način ponašanja. Birali me jedni, a ja se onda priklonim drugima. Ali kod toga postoji i zlatno pravilo, uvijek se prelazi onima koji mogu dati više. Još se nije dogodilo da je netko iz stranke koja je bila na vlasti otišao u stranku u oporbi ostavljajući neki atraktivni direktorski položaj. Dobar primjer je i jedan od direktora u NP Plitvice, gospodin Novosel. Bio navodno u SDP-u dok je preko njih mogao biti direktor, a onda je naravno iz uvjerenja (moš’ mislit!) prešao u Most, kako bi opet bio direktor. Šteta da se nije na vrijeme dosjetio prijeći u HDZ. Direktor ličkih Plitvica bi ostao iz plejade visoko stručni ličkih stranačkih kadrova. Jer kako je izjavio župan Milinović, direktorsko mjesto u Plitvicama je oduvijek pripadalo onima iz Like koji su osvojili vlast na državnoj razini. Plitvice bi ostale pod ličkom kontrolom, pa ne bi bilo potrebe oko stranačkih prepucavanja.

Nažalost, ideja da se svi upišemo u stranku na vlasti je samo pusta želja. Ponosni na to ne pristaju. Radije odlaze. A odlazit će se sve dok se ne stvori društvo koje ide naprijed. Uhljebi ne mogu stvoriti uvjete za normalni razvoj. Uhljebi ne mogu proizvesti društvo uvećane vrijednosti. Uhljebi proizvode društvo umanjene vrijednosti, a iz takvog društava odlaze oni koji ne pristaju na uhljebljivačku diktaturu.

Svemirska nesposobnost

I gle čuda. Uz armiju nezaposlenih moramo uvoziti radnu snagu. Zašto je tako? U malom restoranu kraj Nerezina na Lošinju imao sam priliku nedavno razgovarati o problemu s kadrovima u ugostiteljstvu. Raspisali natječaj za pomoćnog kuhara. Uvjeti povoljni. Plaća bitno iznad prosjeka, radno vrijeme 8 sati, stan i hrana osigurani. Sa zavoda za zapošljavanje im šalju radnike, ali oni u glavno traže da im napišu kako su se javili, ali da ne odgovaraju za to radno mjesto i/ili da više za njima nema potrebe. Zašto im to treba? Pa da zadrže prava naknada iz drugih izvora. Naravno, sa biroa se još nitko nije sjetio da provjeri zašto netko nije zaposlen, ili barem da reagira na upozorenje poslodavaca, koji ukazuju na ovakvu devijaciju. Naravno da ovo nije nikakav argument kako su kod nas ljudi lijeni i ne žele raditi. Daleko od toga.

I u nestašici radne snage, raspisan je natječaj za kvote kojima se omogućava uvoz radnika. U turizmu je dozvoljeno zapošljavanje 4 500 radnika, a u poljoprivredi 35. Tih 35, uglavnom za pastire, 7.000 mljekara je razgrabilo do 10 sati na dan natječaja. Iako ne vjerujem da u Sloveniji nema uhljebizma, pročitam izjavu predstavnika Udruge poslodavaca: »Ako ste vi poslodavac koji dođe i javi se slovenskom zavodu za zapošljavanje s potrebom da vam treba 5 pastira, u tom slučaju oni imaju rok od 5 dana da vam nađu takvu osobu, slovenskog državljanina, a ako ne, vi imate automatski dozvolu za zapošljavanje stranca.«

Zar je tako teško preuzeti ovako nešto? Nije za normalno misleće. Za uhljebe je ovakvo rješenje slično onom »o kvadraturi kruga«. Najbolji primjer svemirske nesposobnosti je činjenica da je trenutno potpuno obustavljena prodaja automobila. Vlada najavila pojeftinjenje pa propustila donijeti propis koji bi to omogućio. E moj financijski ministre Mariću!