Uhljeb je uhljebu ukrušnik

Uhljeb je uhljebu ukrušnik

(Slika: Pieter Brueghel mlađi [1564-1638], »Laskavci«)

dr. sc. Viktor Simončič

Mudrost nije rezultat školovanja, već cjeloživotnog nastojanja da ju se stekne. (Albert Einstein)

Viktor Simončič

Na poučak, u kojem sam pojasnio da nam za zaostajanje nisu krivi ni bivši, niti EU niti okruženje već samo naša nesposobnost, dobio sam utješan komentar iz susjedstva: Evo recepta da vam bude lakše – Poredite se sa najbližim susedima na istočnoj strani, ispašće da je kod vas bolje. Istina, nama je (još) bolje. Premijer Plenković, u tom stilu je iskazao dodanu mudrost, objasnivši urbi et orbi kako bi oni iz Afrike bili jako zadovoljni našim standardom. Zašto spominjem premijerovu mudrost? Pa još do jučer smo se hvalili da živimo bolje od Bugara i Rumunja. Do jučer. Možda je već danas bilo jučer kada smo mi živjeli bolje, pa ne želi da ispadne da ne govori istinu. Eto utjehe i za prijatelje iz južnog i istočnog sus(j)edstva. Pa i tamo je bolje nego širom Afrike.

Ovakve usporedbe su pravi melem na naše zaostajanje u odnosu na one sa zapada i sjevera, ali samo za one koji se ne sjećaju kako je nekada bilo. Nekada smo se natjecali da stignemo one ispred nas. Tada nas nisu prestizali. U odnosu na danas živjeli smo skromnije u jednakosti. Sjećam se stiha iz Balaševićeve pjesme Devedesete: …. Dnevnici osamdesetih švrljani su na jarke razglednice / Svet je lice šminkao zbog nas/ Mi smo bar imali one snove koji se teško ostvare / A snovi najčešće vrede tek kad s tobom osede / Kad s tobom ostare…

Maturant je kazao: »Car je gol!«

Svu farsu našeg napredovanja, uzviknuvši „Car je gol“, razotkrio je prije par dana mladi genijalac, maturant Ilija Srpak u govoru povodom davanja priznanja našoj talentiranoj mladosti. Ustvrdio je kako u dvorani, kao nagrađeni, ne sjede produkti nego nusprodukti našeg školstva. Ocijenio je da se u njemu forsira prosječnost i gasi izvrsnost. Mogao je slobodno spomenuti, a nije i kako se kod nas do diploma dolazio prepisivanjem, i kako se, kao što to radi Predsjednica, doktorira usput. Prozvao je i medije da nedovoljnu pozornost posvećuju obrazovanju, napretku i uspjesima mladih generacija. Kao jedan od primjera naveo je da prilozi o »časnim sestrama koje igraju nogomet« dobivaju u medijima i po pet minuta, dok uspjesi učenika na olimpijadama znanja 40-ak sekundi ili ništa.

Pohvalio je kako naši susjedi više cijene znanje od nas koji smo eto već dio EU-a. “U Srbiji se nagrade za medalje osvojene na međunarodnim olimpijadama kreću od 8 do 12 tisuća kuna. Kod nas je to ili ništa ili možda do 1000 kuna, ako je društvo koje je organiziralo natjecanje iz vašeg predmeta imalo da vam da išta”, rekao je Srpak i upitao se kako se onda smatramo razvijenijima od drugih država.
Njegov govor iz publike slušale su Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i ministrica obrazovanja Blaženka Divjak. Jesu li se zamislile i možda čak i posramile na riječi maturanta ili su uz neki protokolarni osmjeh protumačile kako mladac ne razumije kako smo stvorili
Uhljebistan i da uhljebi ne trebaju niti znati niti umjeti?

Definicija uhljeba

Što uistinu znači uhljeb, uhljebljivanje? Pročitao sam kako uhljeb – uhljebiti – znači postaviti na neku stvarnu ili izmišljenu poziciju osobu koja često nema stručne i profesionalne kvalifikacije, a na to se mjesto postavlja zbog rodbinske, zavičajne, prijateljske ili stranačke pripadnosti ili podobnosti. Uhljeb je osoba koja prima plaću iz državnog proračuna za rad koji ne rezultira stvaranjem dodatne vrijednosti u smislu proizvodnje dobara ili pružanja usluga koji korisnicima istih povećava kvalitetu života. Ono što je zajedničko svim vrstama uhljebljivanja je da za zapošljavanje ili postavljanje na neku poziciju nisu presudni kriteriji stručnosti, iskustva i interesa, već pozicija moći uhljebljivača koji postavljanjem uhljeba gradi svoju klijentelističku mrežu dužnika i/ili glasača.

Kako kod nas ima nepismenih jezičnih čistunaca, koji umišljaju kako je hljeb neka vrsta srbizma za kruh, pronašao sam, kako je s namjerom da se našali s jezičnim čistuncima na društvenim mrežama, profesor Pravnog fakulteta, dr. Ivan Koprić ponudio alternativno jezično rješenje ukrušnik za politički pojam uhljeb.

I sve bi to nekako i bilo OK, da na kraju uhljebi ne dođu glave i samim uhljebljivačima. Uhljebi, ne zbog zloće, već zbog neznanja ne daju naprijed. Sjećam se male satisfakcije koju sam doživio pri kraju pisanja knjige prije 6 -7 godina (Društvo umanjene vrijednosti .pdf). Bivši ministar Škegro je objašnjavao kako već 5-6 godina pokušava izgraditi, mislim velebni aqua-park, ili tako nešto. Kaže da je novac osiguran, projekt je pravi, idila, ali nikako da uspije. Kriva je administracija, administracija uhljeba. Iako sam likovao, bio sam pomalo i razočaran kako jedan od naših najinteligentnijih ministara, ne vidi da je i sam doprinio urušavanju društva, promocijom uhljeba. Naime, kada počinje postupak urušavanja moralnih vrijednosti društva, onda oni gore, koji su po definiciji uzročnici i tvorci takvog urušavanja, ne vide da će to jednom zahvatiti i njih.

Odustajanje od demokratskih principa tjera na prilagođavanje

Svako odstupanje od demokratskih principa polako sve društvene skupine tjera na prilagođavanje. Isto pravilo kao i u prirodi. Jedinke i skupine prilagođavaju se na nove uvjete. U društvu gdje se „siluju“ prostorni planovi, gdje predmeti na sudovima po potrebi zastarijevaju, gdje se poklanja obiteljsko srebro,… dolazi do jačanja i drugih skupina. Kada mogu oni gore, može i neki lokalni šerif. On prilagođava način djelovanja svojih lokalnim uhljebima. A što niže pozicionirani uhljeb, veći (gori) uhljeb. A uhljebi ne znaju naprijed.

S posjeta TE Plomin: Igor Čatić, treći slijeva (stoji)

I kao uvijek, polako ali sigurno počinje vrijediti ona – „svaka sila do vremena“. U početku neka bezlična masa počinje odbijati biti bezličnom. Javlja se pojedinačni i kasnije i sve glasniji organizirani bunt. Javljaju se skupine koje imaju u mislima, za predstavnike vrhova anakroni društveni interes. Javlja se i pravo na grad i pravo na Srđ, na Brijune ili Brione, pravo biti protiv Plomina na ugljen (osobno smatram stručnom glupošću tu inicijativu), protiv zbrinjavanja građevinskog materijala u Podsusedu, kompostane u Brezovici, ….. I kako je uhljeb uhljebu uhljeb ili ukrušnik ukrušniku ukrušnik … možda konačno shvatimo našu snagu, možda prepoznamo snagu maturan(a)ta Ilije Srpaka, možda shvatimo veličinu osobne snage, možda shvatimo pogubnost od uhljeba zapakiranog Lex LNG, … pa da kod kuće krenemo naprijed, a ne da napredak očekujemo samo negdje vani.

Ostavi komentar

*

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.