Udruga Susjed susjedu pomaže – simbol Maksimira

Udruga Susjed susjedu pomaže – simbol Maksimira

Udruga organizira prikupljanje odjeće, obuće, knjiga, suđa, posteljine i ostalih stvari svakog četvrtka od 17-19 sati u Šrapčevoj 12. Akcije četvrtkom traju od veljače do srpnja te od rujna do prosinca / Nekoliko godina za redom udruga organizira i akciju Susreti susjeda. Cilj te akcije je upoznavanje i druženje susjeda te poticanje osjetljivosti prema socijalno ugroženim obiteljima

Trenutačno skupljamo robu za jednu deveteročlanu obitelj iz Velike Gorice

Valentina Vukoje

Udruga Susjed susjedu pomaže je osnovana 2006. godine, a njezin je rad vezan za pružanje materijalne pomoći socijalno ugroženim osobama i obiteljima s područja zagrebačkog Maksimira. No, kako to obično biva kada se čini dobro, udruga je počela pomagati i onima koji žive i u drugim krajevima Hrvatske. Voditelji ove udruge su volonteri i njihov nesebičan rad za potrebite, dokaz je kako se u životu ipak sve ne mjeri novcem. O radu ove udruge razgovarali smo s Gordanom Brus, koordinatoricom svih programa udruge, koja je jedna od osnivača ove udruge.

Kako je nastala ideja za pokretanjem udruge?

Gordana Brus

Gordana Brus

„Radila sam kao urednica lista Maksimir moj kvart i 2005.g. sam pokrenula kolumnu Susjed susjedu pomaže u nevolji. Naša prva akcija se odnosila na jednu obitelj koja je bila deložirana iz svog stana, no priča je imala sretan završetak. Vrlo brzo su se  ljudi počeli odazvati i nuditi svoju pomoć. Zagrebačka Čistoća nam je pomagala kod prijevoza namještaja za potrebite. Tako sam se povezala sa Centrom za socijalnu skrb, podružnicom Maksimir kako bi dobila stvarnu sliku i broj potrebitih obitelji naše četvrti. Oni su mi dali popis od 80-ak obitelji kojima je bila potrebna materijalna pomoć. Tako da smo 2006.g. odlučili osnovati udrugu sa sjedištem u Švarcovoj 18. Ja sam bila prva predsjednica ove udruge, a danas je predsjednica Snježana Pisk“, prisjetila se prvih početaka rada udruge, naša sugovornica.

Problemi za udrugu su započeli 2008.g. kada se ugasio list Maksimir moj kvart, koji je bio od velike pomoći u prikupljanju novčanih i materijalnih sredstava za potrebite. Prihodi udruge su se prepolovili. „Ljudi koji su čitali naš list bili su socijalno osjetljivi. Obično se radilo o ljudima srednje i starije životne dobi, koji su prepoznali naš rad u listu i udruzi i željeli su pomoći potrebite. Znam da je danas doba interneta, no čini mi se da internet čini ljude pasivnima. Kad ljudi nešto pročitaju na internetu onda odmah kažu da žele pomoći, no kad se to treba realizirati svi pobjegnu pod izlikom da nemaju vremena i da budu pomogli drugi put. Tako da smo zamjetili kako su se prihodi za potrebite drastično smanjili nakon gašenja lista. Za primjer 2007.g. smo uspjeli sakupiti 81.000 kuna, 2008.g. 71.500 kuna, 2009.g. 38.000 kuna, a 2011.g. 25.000 kuna“, navodi koordinatorica udruge. Zbog smanjenih prihoda udruga više nije mogla skrbiti za sve potrebite kojima je pomagala na početku svog rada.

Akcija četvrtkom

Udruga organizira prikupljanje odjeće, obuće, knjiga, suđa, posteljine i ostalih stvari svakog četvrtka od 17-19 sati u Šrapčevoj 12. Akcije četvrtkom traju od veljače do srpnja te od rujna do prosinca. „Tada nam najčešće dolaze romske obitelji koje uzimaju te stvari za preprodaju. Trenutačno skupljamo robu za jednu deveteročlanu obitelj iz Velike Gorice. Tijekom akcija četvrtkom organiziramo dežurstva korisnika kojima udruga pomaže. Oni na taj način pomažu udruzi i osjećaju se društveno korisnim“, sigurna je naša sugovornica.

Udruga godišnje organizira deset humanitarnih sajmova. Sajmovi pod nazivom Susjed susjedu poklanja vrlo su posjećeni, a njihovu važnost prepoznao je i Grad Zagreb koji ih financijski potpomaže. Tijekom tih  sajmova ljudi mogu kupiti rabljene stvari, odjeću i obuću, a cijeli prihod udruga daje potrebitim obiteljima za koje skrbi. Na taj način zatvara se krug u kojem su svi na dobitku i oni koji su nešto kupili, ali i oni koji će dobiti njihov novac. Ljudi danas sve više kupuju rabljene stvari, posebno odjeću. Dokaz tome je svakodnevno otvaranje dućana s rabljenom odjećom“, objašnjava Brus. Udruga brine i za jednu stariju gospođu koja je nakon smrti muža i kćeri ostala sama. „Baka je izbjeglica iz Prijedora i živi od 1000 kuna pomoći Grada. Podstanarka je u jednoj sobi koju plaća 700 kuna, tako da joj mjesečno ostane 300 kuna za život. Njoj najčešće nosimo namirnice, ali i novac ako ga dobijemo kroz donacije.“

Susreti susjeda

Nekoliko godina za redom udruga organizira i akciju Susreti susjeda. Cilj te akcije je upoznavanje i druženje susjeda te poticanje osjetljivosti prema socijalno ugroženim obiteljima. Želja nam je da se kroz takve akcije što više ljudi uključi u rad naše udruge. Od početka rada naše udruge uovu su akciju uključeni vrtići, osnovne i srednje škole, Centar za kulturu i informacije Maksimir, HVIDRA i brojni drugi pojedinci. Za vrijeme te akcije djeca iz vrtića i škola organiziraju prikupljanje igračaka, slikovnica, odjeće i obuće koju prosljeđuju našoj udruzi. Na taj način mi punimo zalihe za naše buduće mjesečne sajmove, a svi koji sudjeluju u takvim akcijama osjećaju se korisno. No, glavni je cilj ovih susreta poticanje osjetljivosti prema ljudima u potrebi“, objašnjava Brus.

Volonteri kao čuvari udruge

Tijekom godina udruzi su se počeli javljati ljudi koji su bili spremni odvojiti svoje vrijeme kako bi pomogli radu udruge. S vremenom je udruga proširila svoj rad i u suradnji sa obližnjim trgovinama Prehrane i Dione pokrenula stalnu akciju Susjedova košarica. „Upravo su nam te trgovine dozvolile postavljanje košarica u njihove prostore gdje su kupci mogli ostavljati namirnice koje mi prosljeđujemo potrebitim obiteljima naše četvrti. Na taj način pomažemo 40-ak obitelji“, objašnjava Brus. Osim te suradnje, udruga je započela suradnju i s obližnjim dječjim vrtićima, osnovnim i srednjim školama, koje su se također uključile u prikupljanje pomoći za potrebite. Danas je u programe udruge uključeno oko tridesetak volontera. „Teško je nabrojati sve, ali radi se o ljudima velikog srca. Jadranka Orešković, Radmila Kostanjevec, Irja Kren, Dubravka Šarac, Željka Selaković, Katarina Matijević, Gordana Oštarijaš i još mnogo drugih ljudi, drži na životu ovu našu udrugu.

Volonterka Jadranka Orešković

Volonterka Jadranka Orešković

Oni nam pomažu u prikupljanju novčanih i drugih donacija, održavaju čistoću prostorija, sortiraju doniranu odjeću i obuću, organiziraju prijevoz namještaja i bijele tehnike. Uvjeti u našim prostorima u Šrapčevoj 12 su užasni. To su prostorije bišeg dječjeg vrtića koje nisu imale grijanje, struju, lamperiju i namještaj. Zahvaljujući članovima Udruge hrvatskih invalida domovinskog rata Maksimir,  kontakt policajcima iz Maksimira i jednom električaru, prostorije su donekle sređene. Dečki su vratili lamperiju, oličili zidove i dobili smo struju. No, u ovom zimskom periodu tamo je jako hladno. Bez obzira na to, naši se volonteri trude i rade u tim prostorijama, nesebično pomažući svim korisnicima udruge “, pohvalno će o svojim suradnicima koordinatorica Brus.

Kakvi su planovi udruge?

„Želimo nastaviti s radom kako bismo mogli i dalje pomagati svima koji traže našu pomoć. Ne možemo biti slijepi i ignorirati ono što vidimo. Nama se javljaju i ljudi koji žive i izvan Zagreba, tako da pomažemo i njima. Ne možemo nikoga odbiti. Sve udruge koje se bave ovakvim poslom, moraju imati samo nesebičnu ljubav kako bi mogle raditi dobro. Samo se tako možete puniti, jer se u ovom poslu čovjek puno troši“, zaključila je ova humanitarka.