“U zdravlje građana manje od nas ulažu samo Rumunjska i Bugarska”

“U zdravlje građana manje od nas ulažu samo Rumunjska i Bugarska”

Dr. Dražen Jurković: Relativno dobar zdravstveni sustav, koji počiva na odricanju naših zdravstvenih radnika, jedan je od zadnjih socijalnih amortizera za hrvatske građane i veliki dio naših aktivnosti se, gotovo svakodnevno, odnosi na mogućnost korekcije takvog stanja

Razgovarala: Snježana Kratz

Naš ovotjedni gost, direktor Udruge poslodavaca u zdravstvu Hrvatske mr. Dražen Jurković, dr. med. spec. javnog zdravstva za portal ZG-magazin govori o koegzistenciji javnog i privatnog zdravstva te migracijama liječnika. Hoće li nas u budućnosti liječiti doktori iz »trećeg svijeta«, kako zadržati naše liječnike i koji zdravstveni problemi najviše muče hrvatsku populaciju, samo su neka od pitanja na koja nam je odgovorio. Prisjetio se i studentskih dana u Zagrebu, gradu u koji je došao iz Gospića te govori što bi, po njegovom mišljenju, trebalo popraviti u Donjem gradu u kojem trenutno živi…

Zašto volite Zagreb?

Zagreb je grad koji ima dušu i plijeni svojim šarmom. Duša Zagreba je Gornji grad, »Tkalča«, centar grada, Zrinjevac, iako svaki dio Zagreba ima svoju lijepu priču.

Kakvim pamtite prvi susret sa Zagrebom i kakav je taj grad ostavio dojam na vas?

Moj prvi pravi susret sa Zagrebom bio je sada već davne 1981. godine, kada sam upisao prvu godinu Medicinskog fakulteta. Došao sam u Zagreb kao dijete iz provincije, iz grada u kojem sam rođen, iz grada u kojem sam se školovao, imao svoje prve ljubavi i grada koji je bio moja prva ljubav, iz grada Gospića, i nepovratno se zaljubio u Zagreb. Pa tako ustvari imam dvije velike ljubavi, dva prekrasna grada koja volim i u kojima živim: Gospić i Zagreb.

Moj prvi susret sa Zagrebom bio je susret s tramvajem koji vozi na Remizu, sa Zvečkom, Kavkazom, Saloonom i klubom Koma na Medicinskom fakultetu. Imao sam privilegiju upoznati Zagreb osamdesetih godina. Zagreb u kojem je Cibona bila prvak Europe i kad se moglo gledati legendarnog Dražena u Ciboni te veliki Real, Žalgiris i ostale velikane Europske košarke. Upoznao sam Zagreb u kojem je svirala Azra i u kojem je Dinamo postao prvak bivše države. Uistinu se u to vrijeme nije bilo teško zaljubiti u takav Zagreb i ta ljubav traje do danas.

U kojem ste kvartu stanovali?

U Zagrebu sam stanovao na nekoliko adresa. Moja prva adresa je bili zagrebačka Trešnjevka, ali sam također dobro upoznao i samu dušu Zagreba, Gornji grad. Deset godina živio sam u jednoj od najljepših zagrebačkih ulica u koju svraćaju svi slojevi zagrebačkog društva, u Tkalčićevoj na broju 84. Tu se na jednom mjestu mogu vidjeti legendarni zagrebački boemi koji u starim »trapkama« mirno prolaze pješačkom zonom, dok istovremeno u gornjem dijelu »Tkalče« urla motor Ferrarija nekog od zagrebačke »zlatne mladeži«, a poznati intelektualci ispijaju kavu na nekoj od terasa kafića, dok promatraju zgodne Zagrepčanke i kritiziraju vlast. Kasnije sam odselio u Donji grad, u Boškovićevu ulicu i tamo sam već skoro 10 godina. Donji grad nje ništa manje atraktivan od Gornjeg grada, no dojam kvare neuređene fasade koje su prekrasne, ali zapuštene, kao i neriješen problem prevelikog prometa, a vjerojatnost da nađeš slobodan parking otprilike je podjednaka vjerojatnosti da pogodiš rezultat utakmice Lige prvaka.

Koliko ste zadovoljni kvartom u kojem živite? Kakva je infrastruktura te ponuda kulturnih i zabavnih sadržaj? Što mu možebitno nedostaje ili ga, rekli bismo, ima na ponos?

Trenutno sam u fazi preseljenja iz centra grada u svoj stari kvart, na zagrebačku Trešnjevku. Upravo čitav niz neriješenih stvari u centru Zagreba, nakon godina stanovanja, motiviralo nas je na ovakvu odluku. To je prije svega gorući problem s parkiranjem u centru grada, koji Zagreb treba hitno riješiti, a jednako tako i problem prometa u centru grada. Dvije velike gradske »žile-kucavice«, Boškovićevu ulicu i Ulicu Pavla Hatza, treba prometno rasteretiti, a promet kroz centar grada treba postupno premještati ispod zemlje, što čine svi moderni europski gradovi.

Zagreb je prekrasan grad koji su kao takav prepoznali turisti iz čitavog svijeta. Gastronomska ponuda je izuzetna, šarm Gornjeg grada i ljepota Donjeg magnet su za mnogobrojne posjetitelje, stoga je žalosno što naš lijepi Gornji grad ima onako oštećene i zapuštene fasade. Gotovo svi europski gradovi redovno brinu za uredan i lijep izgled svojih zanimljivih povijesnih dijelova, stoga se nadam da će i zagrebački Gornji i Donji grad uskoro podjednako zasjati novim šarmom obnovljenih fasada, na veliko zadovoljstvo ne samo turista i posjetitelja, nego prvenstveno građana Zagreba.

Jesu li medicina i liječništvo oduvijek bili vaš odabir?

Moglo bi se reći da je medicina moja prva ljubav, iako je u ranijoj mladosti bilo i drugih razmišljanja. Obiteljski sam vezan i za građevinarstvo, tako da mi je jedno vrijeme i ta varijanta bila aktualna.

Kakvo je stanje po pitanju vaših kolega u Hrvatskoj? Ostajemo li bez liječnika i tko će nas u budućnosti doista liječiti? Kolege iz, kako se to kaže, zemalja »trećeg svijeta«? Koliko je u tom smislu stanje složeno i koja vas problematika prati?

Stanje s nedostatkom liječnika, ali i drugih medicinskih djelatnosti, prije svega medicinskih sestara, uistinu je ozbiljan problem. Prema nekim podacima, Hrvatsku je posljednjih godina napustilo oko 500 liječnika, ali moramo biti pošteni pa reći da su i druge zemlje nakon ulaska u EU bile izložene takvom problemu. Migracije liječnika događaju se u čitavoj Europi, pa je na primjer malo poznata činjenica da 20.000 liječnika iz Njemačke radi u Velikoj Britaniji.

Hrvatsku, nažalost napuštaju i drugi mladi ljudi, što znači da u ovih 27 godina nismo uspjeli stvoriti uvjete poželjne za život u ovoj zemlji, koja je prekrasna. To je uistinu šteta, i to je ključni problem pred kojim stoji Hrvatska. Ako zemlju ne napravimo poželjnom za život, nećemo riješiti problem odlaska mladih iz zemlje, a pogotovo liječnika. Liječnički poziv je tražen i mladi, vrijedni ljudi lakše nađu posao. Ako uspijemo riješiti slabosti ove zemlje i zadržati ljude da ne odlaze, tada neće odlaziti ni liječnici. U suprotnom, ne vjerujem da će se bilo kakvim palijativnim mjerama postići značajniji uspjeh.

Koliko dugo djelujete kao udruga i kakvim se aktivnostima bavite?

“Javno zdravstvo je u krizi. O tome svjedoče i pokazatelji koji govore da smo u preventivi na nezadovoljavajućoj razini.”

Udruga poslodavaca u zdravstvu Hrvatske kontinuirano djeluje preko 55 godina i u okviru svoga članstva okuplja ravnatelje zdravstvenih ustanova iz cijele Hrvatske. Članice aktivno komuniciraju na sjednicama stručnih društava, savjetovanjima, skupštinama i kongresima Udruge, na kojima iznose probleme, prijedloge i rješenja koja Udruga zastupa prema tijelima javne vlasti, zdravstvenoj administraciji, HZZO-u, Vladi i drugima. Osim okupljanja i dijaloga, promičemo i uspjehe naših članica, uspjehe kojih ima na lokalnoj, državnoj ali i svjetskoj razini, no nažalost, takve informacije slabo su zastupljene u medijima.

Pravna i ekonomska služba Udruge dnevno koordiniraju, odgovaraju na upite te daju mišljenja i preporuke članicama na razna pitanja koja se pojavljuju u svakodnevnom radu ravnateljstava zdravstvenih ustanova.

Osim povezivanja i okupljanja članica, Udruga realizira i vlastite projekte: tiskano i digitalno izdanje »Registar lijekova«, koji su danas putem računala, kao web-aplikacija ili kao priručnik prisutni u gotovo svim liječničkim ordinacijama u Hrvatskoj. »Registar lijekova« jedinstveni je projekt koji Udruga desetljećima kontinuirano realizira na zadovoljstvo liječnika, s obzirom da je priručnik stručno pomagalo prilikom propisivanja lijekova.

»Menadžer u zdravstvenom sustavu« je edukacijski program Udruge namijenjen čelnicima zdravstvenih ustanova, na kojem predavanja održavaju bivši i sadašnji ministri zdravstva, čelnici HZZO-a, KBC-ova, bolnica i domova zdravlja, pravni eksperti i aktivni zdravstveni ekonomisti, voditelji kadrovskih službi i dr. Nakon trećeg ciklusa završenog programa, polaznici su ocijenili sve predavače s prosječnom ocjenom 4,93 (max. ocjena 5,00)!

Hoće li vaša udruga uopće imati mogućnosti baviti se liječnicima, s obzirom na trend napuštanja Hrvatske?

Udruga nije usko vezana s liječničkom strukom, na način da zastupamo direktno pojedinog liječnika ili liječnike kao grupaciju. Naša uloga je stručna pomoć ravnateljstvu zdravstvenih ustanova, s ciljem što uspješnijeg vođenja i upravljanja ustanovom. Tim putem neposredno utječemo i na položaj i probleme liječnika, medicinskog osoblja i svih djelatnika u zdravstvu.

Broj liječnika koji je napustio Hrvatsku u skladu je, kao što sam već napomenuo, s trendovima koji su se dogodili u svim novim EU članicama (Slovenija, Češka, Poljska itd). U zadnjih 5 godina broj liječnika u sustavu raste iz godine u godinu, a podaci su dostupni u Statističkom ljetopisu RH kojeg svake godine izdaje Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Trendovi odlaska i dolaska liječnika nastavit će se i u budućnosti a na Vladi, ministarstvima i lokalnim upravama je da osmisle dodatne mjere kako zadržati zdravstveni kadar, napose u ruralnim područjima gdje ga kronično nedostaje.

Imali ste ovih dana i javno odrađenu temu o radnom pravu, pa kakvo je ono u vašoj grani djelovanja?

Savjetovanje na temu »Radni odnosi u zdravstvu« razmatralo je najznačajnije teme vezane za posebni dio radnih odnosa karakterističnih za zdravstvenu djelatnost, s naglaskom na mogući utjecaj nedostatka liječnika u odnosu na funkcioniranje zdravstvenog sustava.

Za djelatnost zdravstva jedna od specifičnosti je i mogućnost sklapanja posebnih ugovora, s obzirom na izuzetnu složenost organizacijskog ustrojstva zdravstvenih ustanova (KBC-a, KB, SB, OB, itd.) za rukovodeće djelatnike, u smislu postupka njihovog imenovanja, nadležnosti i razrješenja.

Prisutna neusklađenost zakonskih propisa, kolektivnih ugovora, pravilnika i naputaka MZ, stvara brojne nedoumice i različita tumačenja i interpretaciju u praksi. Naglašavam da je zdravstvena djelatnost javna djelatnost od posebnog društvenog interesa, koja nedvojbeno zahtijeva izuzetnu pozornost u svim segmentima djelovanja, a posebno u zakonodavnim okvirima koji reguliraju radne odnose. S tog aspekta razvidno je da su radni odnosi u zdravstvu izuzetno složena materija, koju se treba cjelovito sagledavati u kontekstu djelatnosti zdravstva u cjelini.

Može li se sljubiti privatno i javno, a u konačnici na dobrobit svih pacijenata?

Naravno da može, ali uz jasne i određene uvjete, i uz praćenje izvršenog rada.

Jesmo li došli na to da onaj tko ima novaca moći će imati i zdravlje i liječiti se kvalitetno, a onaj tko nema biti prepušten sam sebi ili osiromašenoj varijanti usluge? Prosječni, osiromašeni Hrvat nema novaca za odlazak kod vrhunskih stručnjaka u krasnim privatnim poliklinikama s najmodernijim uređajima. Može li privatno i javno ići zajednički egzistirati i na uštrb koga?

U svim razvijenim zemljama zdravstvo je djelatnost u kojoj koegzistiraju privatno i javno. Ako se stvar dobro postavi i ako imamo korektan i pošten pristup, takva dilema ne postoji. Ona se javlja kad je prisutna sumnja na koruptivne elemente, a percepcija korupcije građana u Hrvatskoj izuzetno je visoka, i to je pravi problem koegzistencije privatnog i javnog, i to ne samo u zdravstvu.

Predsjednik ste Hrvatskog društva liječnika javnoga zdravstva. Pa kakvo nam je javno zdravstvo i je li na tragu Andrije Štampara ili smo se uvelike udaljili od njegovih misli i djela? Kada se sve privatizira, a krenulo je tim putem, što će nam ostati za »narod«?

Javno zdravstvo je u krizi. O tome svjedoče i pokazatelji koji govore da smo u preventivi na nezadovoljavajućoj razini. Po konzumaciji duhanskih proizvoda smo na 27. mjestu, u prevenciji kardiovaskularnih bolesti na začelju zemalja EU, u konzumaciji alkohola na 24. mjestu, što je relativno loše. Tu postoji ogroman prostor za djelovanje, za koje nisu potrebna dodatna ulaganja. Hrvatska ima odličnu mrežu javnozdravstvenih ustanova, kao i kvalitetne liječnike, stoga taj potencijal treba daleko bolje iskoristiti.

Koje teškoće prate poslodavce u zdravstvu, odnosno dobre stvari, ako ih ima?

Sustav zdravstva funkcionira, uz manje ili veće poteškoće i probleme koji nisu od jučer. Kada nabrojimo neke od problema: nedovoljna financijska sredstva, odlazak medicinskog kadra, česte izmjene zakona i pravilnika, preveliki utjecaj politike, nedovoljno obrazovanog upravljačkog (menadžerskog) kadra u javnim ustanovama, ograničena samostalnost rukovoditelja i dr., može nam se činiti da je malo toga dobro.

Kako onda, nakon svega nabrojanog zaposleni u zdravstvu primaju plaće, kako se pacijenti liječe, operiraju i rehabilitiraju? Uz manje ili veće poteškoće, velika većina stvari počiva na odgovornim i marljivim ljudima koji pružaju medicinsku skrb i koji se trude hrvatskim građanima osigurati najbolje znanje, vještine i materijale koji su im na raspolaganju u radu. Mreža zdravstvene službe (ordinacije obiteljske medicine, domovi zdravlja, hitna služba, laboratoriji, razne specijalističke ordinacije, bolnice i dr.) u Hrvatskoj dobro su organizirani i teritorijalno sveobuhvatni. Hrvatska medicina i zdravstveni sustav grade se kontinuirano preko 100 godina i sustav s takvom tradicijom i poviješću ima uspjehe koji se mogu pokazati i promicati u Europi i svijetu, ali im svi mi moramo dati više pažnje i medijskog prostora, kako bismo za njih znali i kako bismo se svi mogli ponositi time.

Kakvo zdravlje prati prosječnog Hrvata i s kojim se zdravstvenim boljkama najviše muči. Jesu li to tlak, dijabetes, pretilost ili depresija?

Prema anketama, hrvatski građani dobroga su zdravlja, jer se čak preko 80 % ispitanika smatra prosječno zdravima ili zdravima. Postoje, međutim, neke kategorije u kojima smo znatno ispod europskog prosjeka. Recimo, tjelesna težina predstavlja dosta veliki problem kod građana RH, s tim da je debljina kod muškaraca veći problem nego kod žena. Samo 42 % stanovništva ima normalnu težinu!

Također, možda i najveći problem za zdravlje Hrvata čini konzumacija duhanskih proizvoda, zbog čega je Udruga poslodavaca u zdravstvu Hrvatske predlagala i uvođenje »Zdravog fonda« – fonda u koji bi se slijevala sredstva od svake prodane kutije cigareta. Jako su zabrinjavajući podaci kako 33 % hrvatskih tinejdžera konzumira duhanske proizvode, te da smo prvi po udjelu žena koje konzumiraju duhan u cijeloj Europi. Za kraj, možemo još spomenuti alkohol koji je također dosta veliki problem, podaci pokazuju da ga gotovo 25 % odraslog stanovništva konzumira svakodnevno!

Koje vam aktivnosti ovih dana predstoje i s kojim ciljem se rade?

Bez obzira koliko smo posvećeni svojim svakodnevnim poslovima, svakako nas okupira i ova aktualna situacija. Prošli četvrtak trebali smo na saborskom Odboru za zdravstvo i socijalnu politiku raspravljati o financijskoj situaciji u zdravstvu, što smatram trenutno ključnim problemom Hrvatskog zdravstvenog sustava.

Hrvatska je danas jedna od zemalja EU koja ulaže relativno najmanje u zdravlje svojih građana. Manje od nas ulažu samo Rumunjska i Bugarska. I to je zabrinjavajuća činjenica koja predstavlja ozbiljan pokazatelj da Hrvatska postaje negostoljubiva zemlja za svoje građane i na to treba jasno ukazivati, zbog naše djece i budućnosti ove zemlje. Relativno dobar zdravstveni sustav, koji počiva na odricanju naših zdravstvenih radnika, jedan je od zadnjih socijalnih amortizera za hrvatske građane i veliki dio naših aktivnosti se, gotovo svakodnevno, odnosi na mogućnost korekcije takvog stanja.

Od ostalih aktivnosti, kao najvažnije napominjem veliki kongres javnog zdravstva u Opatiji krajem ovoga mjeseca, a također 9. svibnja imamo i jednodnevno savjetovanje za zdravstvene ustanove na temu javne nabave lijekova. Završavamo veliki projekt e-registra lijekova u Hrvatskoj, apliciramo na jednom natječaju Svjetske banke u Republici Kosovo i radimo na projektu formiranja »medijskog centra« za sve naše članice. Dakle, trenutno imamo dosta aktivnosti i uvjereni smo da će njihova realizacija biti uspješna.

Ostavi komentar

*