Na današnji dan: U Zagrebu proradila prva telefonska veza

Na današnji dan: U Zagrebu proradila prva telefonska veza

Samo šest godina nakon pojave prvog telefona u Americi, 7. siječnja 1881. u Zagrebu je proradila prva telefonska veza. Prvu koncesiju za izgradnju javne telefonske mreže u Hrvatskoj dobio je Zagrepčanin Vilim Schwartz

Dogodilo se na današnji dan, 8. siječnja:

1879. – Prvi moderni hrvatski skladatelj, začetnik narodnoga stila u hrvatskoj gčazbi te jedan od vođa ilirskoga pokreta – Ferdo Livadić – umro je u svome domu u Samoboru 8. siječnja 1879. U Austriji postaje poznat kao violinist, pijanist i skladatelj. Punih 56 godina proveo je u svom dvorcu u Samoboru, gdje je bio domaćin svim istaknutim osobama i vođama ilirskoga pokreta. Proučavao je i skupljao hrvatsko narodno glazbeno blago i upotrebljavao ga u svojim skladbama. Za prvu i najslavniju hrvatsku budnicu Još Hrvatska ni propala, koju je napisao Ljudevit Gaj, skladao je glazbu. U 40 godina glazbenog djelovanja skladao je velik broj hrvatskih, sli i slovenskih, njemačkih i crkvenih popijevki, koračnica za klavir, plesova te različitih drugih skladbi.

1881. – Samo šest godina nakon pojave prvog telefona u Americi, 7. siječnja 1881. u Zagrebu je proradila prva telefonska veza, a povezivala je Građevinski ured Gradskoga poglavarstva i vodovodnu strojarnicu, u duljini od 3,5 km. Prva telefonska centrala s ručnim prespajanjem veza puštena je u promet u Zagrebu 1887. godine. Izgradnja prvih telefonskih linija prepuštena je isključivo privatnim poduzetnicima, a prvu koncesiju za izgradnju javne telefonske mreže u Hrvatskoj dobio je Zagrepčanin Vilim Schwartz. On je prvu telefonsku centralu i telefonsku mrežu izgradio već potkraj 1886., a u rad pustio na Novu godinu 1887.

Evo kako su o pojavi telefona tada izvijestile novine:

Telefon u Zagrebu! (9. siječnja 1881.)

Jučer je u gradskom poglavarstvu u Zagrebu prvi puta priključen neobičan novi aparat kojeg zovu “telefon”. Naši čitatelji sigurno su već mnogo čitali i čuli o tom novom “čudu” našega vremena, koje služi za prenošenje govora na daljinu. Ovih smo dana imali priliku uvjeriti se da taj jednostavni, neznatni stroj potpuno opravdava glas koji se o njemu brzo proširio.

Pokusno ispitivanje linije i aparata pokazalo je takvu čujnost i razumljivost govora kakova se samo poželjeti može. Iako je taj telefon po žici spojen sa drugim telefonom koji je udaljen čak 3 km, razgovor se vodi kao da dvoje sjede u istoj prostoriji. Oni koji su ga vidjeli , kažu da je vrlo jednostavno konstruiran, više kao igračka nego kao predmet za praktičnu upotrebu. U prvi čas vas preplaši glas dosta jasan, no nekako čudesan od čovjeka kojeg ne vidite i ne poznajete, a koji vam nekim čudom i odgovara kao da stoji pokraj vas. Možeš govoriti ili pjevati, a drugi te pomoću telefona čuje i u velikoj daljini.

Odluku o izgradnji jedne službene telefonske linije kojom će biti povezani Građevni ured poglavarstva u Ćirilometodskoj ulici na Gornjem gradu, i Vodovodna strojarnica u donjem dijelu grada, poglavarstvo grada Zagreba donijelo je još prošle godine. Radovi na izgradnji telefonske linije još su tada otpočeli, ali ih je prekinuo prošlogodišnji potres koji je porušio i oštetio oko 1500 kuća.

Treba nešto reći i o pojavi pronalaska telefona i njegovog širenja u domovini mu Americi, te otuda u zemlje Europe. Glavna zasluga što je telefon izumljen ide Amerikanca Alexandera Grahama Bella, premda je to čak i na sudu dokazivati morao.

Bell nije imao elektrotehničku naobrazbu, ali se od malena zanimao za govor – otac njegov podučavao je gluhonijeme, pa je i sam doskora postao velik stručnjak na tom području. Premda profesor na Bostonskom sveučilištu, svaki je slobodan trenutak sa svojim pomoćnikom T. Watsonom u pokusima provodio. Htio je usavršiti dotad konstruirane aparate tako da prenose zvuk. Nakon bezbroj pokušaja to mu je pošlo za rukom 6. listopada 1876. godine. Kažu da je toga dana Bell pri pokusu prolio kiselinu po svom odijelu, te zazvao Watsona da mu pomogne. Ovaj je dojurio iz druge sobe da mu kaže kako je preko aparata čuo svaku izgovorenu riječ.

Bell je već je slijedeće godine osnovao telefonsku kompaniju, a o uspjehu njegova izuma svjedoče vijesti o uvođenju telefona koje primamo sa svih strana.

Treba reći da telefon ljudima ipak omogućuje da se nekome vlastitim glasom obrate, bez da netko drugi njihovu poruku čita i kodira, kao što je slučaj kod telegrafa, kojim se služimo već tridesetak godina. Vjerujemo da će se doskora i kod nas uključiti velik broj telefona.  (zg-mag)

Komentari su zatvoreni