Trebamo veeeeliki šator!

Trebamo veeeeliki šator!

Da ne povjeruješ, za nepoštivanje zakona se zauzimaju i zastupnici u Saboru. U Saboru su branitelji htjeli održati govor. Predsjednik Sabora, gospodin Leko je rekao da to nije moguće po poslovniku. HDZ i HDSSB smatraju da poslovnik nije bitan. Osuli drvlje i kamenje na predsjednika Sabora jer poštuje pravni red države

Tekst: dr. sc. Viktor Simončič

Foto: Forum.tm

U medijima je prenesena šokantna tvrdnja da u Europskoj uniji živi preko 124 milijuna siromašnih ljudi. Navodno samo 10 posto najbogatijih ljudi na svijetu drži bogatstvo cijelog svijeta. Prije nego je u Europi upaljeno svjetlo demokracije, na području Srednje i Istočne Europe, uključujući i tadašnji SSSR, živjelo je nekih 15 milijuna siromašnih. Na jednoj konferenciji u organizaciji Regionalnog centra za okoliš u Budimpešti desetak godina kasnije rečeno je da na tim istim prostorima živi 200 milijuna siromašnih.

Kako se mjeri demokratičnost društva? Evo jedne mogućnosti. Bivši premijer Hrvatske Sanader pao je na milijunima, bivši premijer Slovenije Janša na stotinama tisuća, bivši predsjednik Njemačke Wulff na nekoliko stotina, a ministrica jedne sjeverne države na nekoliko eura, kupivši čokoladicu koju je kupila službenom karticom…

Stupanj siromaštva je relativna kategorija, pa negdje biti siromašan znači imati manje od nekoliko nekih novčanica na dan, a negdje to znači koliko sati trebate sakupljati drva da skuhate ručak i koliko sati trebate da dođete do vode.

Priča mi kćer: »I dalje na vrata dolaze ljudi potrebni pomoći«. Do jučer su tražili novac, danas traže samo hranu. Daje dok može.

Brine me hoćemo li moći preživjeti kapitalizam? Neke države hoće, ali nisam siguran za nas. Zašto sam skeptičan o mogućnosti preživljavanja? Demokratska društva se poznaju po poštivanju donesenih pravila. Demokratska društva omogućuju velike slobode, ali u isto vrijeme vlada diktatura obaveze pridržavanja usvojenih pravila. Samo neka su zapisana. Ona nezapisana su neki puta čak i snažnija kontrola društva. I dok ste unutar pravila, sve je u redu. Prekršite li ih, slijede sankcije. I tamo vrijedi da „ni med cvetjem ni pravice“, ali o tome drugom prilikom.

Gorka čokolada

cokolada_milkaKako se mjeri demokratičnost društva? Evo jedne mogućnosti. Bivši premijer Hrvatske Sanader pao je na milijunima, bivši premijer Slovenije Janša na stotinama tisuća, bivši predsjednik Njemačke Wulff na nekoliko stotina, a ministrica jedne sjeverne države na nekoliko eura, kupivši čokoladicu koju je kupila službenom karticom.

Sanader i HDZ su optuženi. HDZ se odrekao Sanadera. Od silne mase članova i zaklinjanja na demokratičnost koje, kako kažu oni, još nije bili na ovim prostorima, samo je on, Sanader optužen za lopovluk. Dobro, malo su krivi i razni „Čobankovići“ . Za dokazano i priznato profućkane naše milijune malo su gulili krumpir. Dvije-tri kile za milijunske štete. Članovi stranke nisu pokazali ni trunke kajanja iako su mnogi koristili stranačku „kasicu prasicu“, koja se punila „reketom“, a koristila „komunistički“ – uzmi koliko ti treba.

Janša nije odstupio iako je završio u zatvoru. Ne da stranka Janšu. Iz zatvora je odlazio u parlament. Sada je na privremenoj slobodi i nastavlja zastupati pravdu i pravo u slovenskom parlamentu. Čak je bio predlagan za člana odbora koji se bavi nadzorom tajnih službi i unutrašnjom sigurnošću. Tu je maher, jer zatvor poznaje iznutra.

Gospodin Christian Wulff je zbog 716 eura morao osramoćen odstupiti. Javnost se okrenula protiv njega, a kasnije ga je pravna država Njemačka oslobodila od optužbi. Znači, mogao je ostati predsjednik, ali nije. Sada čak predstavlja Njemačku u nekim diplomatskim prigodama. Doduše, dosta potiho, kako se slučajno ne bi izazvala grižnja savjesti mase.

Intelektualci Tomčevo – Šeparovićevog tipa

S masom treba fino. Nikada ne znate kada će vam opet zatrebati. Pod masom, onom koja je na komandu spremna na linč, spadaju svi koji prvi uzmu kamen, od novinarskog žutila do intelektualaca „Tomčevo-Šeparovićevog tipa“. Pogledajte na internetu kako su samo veličali Druga Tita. Druga Tita sam volio, kao većina po nekom „default-u”, ali unatoč mraka, nisam bio zaslijepljen kao „Tomac & Šeparović & ostali“. Odgajan u onom duhu, ne baš vidovit kao partijski funkcionari koji su nas vodili u mraku, a vode nas i danas slično, unatoč svjetlu kao da su slijepi, nisam mogao napisati onakve hvalospjeve.

One ministrice više nema. Presudila čokoladica.

Kod nas je normalno da je osuđeni gospodin Glavaš vodio stranku iz zatvora. Njegovi sljedbenici ne vjeruju institucijama Hrvatske. Smatraju da je nevin. Gospodin Bandić pod istragom osnovao udrugu. Oni koji mu se pridružuju ne vjeruju institucijama Hrvatske. Neće vjerovati ni ako bude pravomoćno osuđen. Možda se i pokaže da su svi optuženi i osuđeni nevini. Ali dok traje i najmanja sumnja, u demokratskim sistemima ne bi imali mjesta na javnoj sceni.

Uz sve ograde da su možda i u pravu, povijest poznaje niz slučajeva nevino osuđenih, kako se pravomoćno osuđeni premijeri Hrvatske i Slovenije, usude izjavljivati kako je ovo pravosuđe najgore ili u najmanju ruku isto kao ono u mraku. A oni stvorili ovo! Zar nisu otjerali sve iz onog sistema i postavili svoje?

Kako se sada osjećate gospodo bivši premijeri? Da li ste mogli postaviti bolje, poslušnije, odanije? Niste! Kao što ste vi izdali neke svoje bivše gazde, tako oni sada izdaju vas. Poltron poltronu poltron. Sve isto.

Možete li vjerovati nekom s vama sličnim mentalnim sklopom? Možete li vjerovati sami sebi? Ne možete, zar ne!? Pa kako ste onda očekivali da bi baš oni trebali i mogli biti drugačiji? Vjerojatno su sudili po pravdi, što niste očekivali! Možda su sudili po naređenjima, što ste mogli očekivati.

Postavljali ste sebi slične, koji funkcioniraju po principu „tko da više“. One spremne zaslijepljeno služiti gazde. No nemaju karakter vjernosti, kućnih pasa ljubimaca. Karakterima ovih prostora više pripada karakter mačke. Nema vjernosti, samo se vlastita ugoda računa.

Da ne povjeruješ, za nepoštivanje zakona se zauzimaju i zastupnici u Saboru. U Saboru su branitelji htjeli održati govor. Predsjednik Sabora, gospodin Leko je rekao da to nije moguće po poslovniku. HDZ i HDSSB smatraju da poslovnik nije bitan. Osuli drvlje i kamenje na predsjednika Sabora jer poštuje pravni red države.

Mentalni sklop političara

Razumijem mentalni sklop tih političara kojima poštivanje zakona nije bitno. Oni su na liniji one izjave koja se pripisuje drugu Titu, kako se zakona ne treba držati kao pijan plota. Nekako mislim da je nasljeđe kršenja prava, korištenjem „populističkih kvazi-intelektualnih bravura“ svojstvena za politiku neobrazovanih političara. Završenu neku „sve i svašta vele i kažu učilište“, sa ili bez prepisane diplome, ne smatram nužno znakom obrazovanosti.

Evo primjera, kako povredu stogodišnjih pravila primanja u članstvo u jednu udrugu, brani bivši ministar i sadašnji savjetnik u HGK gospodin Davorko Vidović – cijeli tekst će biti objavljen u drugom dijelu knjige Društvo umanjene vrijednosti :

„Večerašnja polemika .., je pokazala na djelu kako maligna motivacija, očigledno obrazovane i inteligentne osobe, kakva jest prijatelj Viktor, može dovesti do destrukcije i opstrukcije čitave grupe ljudi i svih njihovih plemenitih namjera. U čemu se sastoji ta destrukcija?

Zmagin (opaska: to mi je više od nadimka) „Tehno-um“ koji si je dozvolio ulazak u sfere i pitanja kojima očito nije dorastao, nije u stanju prepoznati ključni smisao propisa, zakona i procedura. Naime, on kao tehničar, misli da se društveni odnosi reguliraju procedurama identičnim kao što su npr. separacija otpada. Ključna je stvar u propisima da oni osim slova imaju i DUH (smisao, svrhu, intenciju) i da je to BIT zakona ili procedura, tj. postizanje neke društvene svrhe ili cilja“.

Gospodin Vidović je prijatelj s predsjednikom Sabora. Bio je s njim nedavno u Saborskoj delegaciji u Kini. Došao mu je dati podršku, koju sam i sam davao gospodinu Vidoviću, za vrijeme njegovog kandidiranja za gradonačelnika Siska. Smatra li gospodin Vidović i da je gospodin Leko u inzistiranju da ne prekrši pravila bio „maligno motiviran“. Je li gospodin Leko doveo do destrukcije i opstrukcije čitave grupe ljudi i svih njihovih plemenitih namjera – čitaj dijela uglavnom dobro-situiranih branitelja i zastupnika HDZ-a i HDSSB-a?

Kod takvog poimanjem prava, nije čudna izjava gospodina Glogoškog, kako je šator legalno postavljen, jer branitelje su u šatoru posjetili najviši političari. Kako god, oni koji su zaduženi za poštivanje prava nisu odradili svoj posao. Zašto nisu? Zato jer se boje i ne žele se zamjeriti. Već sutra se nanovo dijele karte to jest radna mjesta. Valja biti oprezan.

Za koga se ne bore u šatoru?

Inače šator ne treba uklanjati. Neka ga. Strašno je postati invalid stopostotni invalid, bilo u ratu bilo u miru. Nepokretnost i ovisnost o drugima nije laka. Bore se da im se ne umanji ono što imaju. Za gubitak zdravlja dobivaju premalo, ali za mogućnosti društva, čini se, previše. Jer ako kod nekih sva primanja dosižu i 25 000 kuna, onda je to za mogućnosti našeg društva teško podnošljivo. Kako se u svemu uspoređujemo s Europom i Amerikom, nisam uvjeren da ijedan ratni voljni invalid ima viša primanja od predsjednika SAD ili Francuske.

U šatoru se ne bore za invalide koji su to postali na radnom mjestu, stvarajući materijalnu osnovu i za naknade branitelja. Ne bore se, niti za siromašne niti, za nezaposlene. A morali bi misliti, ako ne na druge, ako ne na osiromašene koji nemaju za topli obrok svojoj djeci, barem na svoju sutrašnjicu. Ne bude li razvoja, ne bude li prava i pravde za sve, ne bude li poštenja i morala odlazit će i dalje najbolji. Tko će ostati raditi, ako će u društvu biti mjesta samo za privilegirane, neovisno koliko su one opravdane. Bez para nema privilegija.

U šatoru se bore i oni koji su stekli, i za daleko bogatije sredine, pristojne imetke. Za par milijuna mogu kupiti prava na košarkaškog igrača. Za njihovu borbu nemam razumijevanja. Primjeri pokazuju da se treba čuvati takvih s olako stečenim, nezasluženim beneficijama.

Strah radi svoje. Još nema usklađenog glasa protiv takvih, ali su se počeli javljati. Predlažem šator borbe protiv kršenja prava. Šator za poštenu i moralnu državu.