Trebamo li gledati na sve samo kritički i senzacionalistički?

Trebamo li gledati na sve samo kritički i senzacionalistički?

(Naslovna fotografija: vlada.gov.hr)

Unatoč silnom trudu i najavama, besplatnim grahom, prijevozima i atraktivnim letačkim mimohodom ovogodišnja je proslava Dana pobjede u Kninu okupila samo nekoliko tisuća ljudi

Žarko Delač

Žarko Delač

Na dočeku hrvatskih nogometaša prilikom povratka sa Svjetskog prvenstva u Rusiji mnogi su željeli izvući korist. Od političara do glazbenika, ugostitelja pa do novinara. Posebno su zanimljivi ovi posljednji koji su nevjerojatnim stilskim umotvorinama i neverbalnim akrobacijama davali svoj subjektivni ton ovom veličanstvenom događaju. Pri tome bih posebno izdvojio jednog pripadnika novinarskog ceha koji je nedavno objavio svoj osvrt, kako kaže s vremenskim odmakom i hladne glave. Nažalost, niti nakon tog vremenskog odmaka u kojem je mogao promisliti o svojim konstatacijama nije se odmakao dalje od gena kamenih koji su mu trn u oku.

Ništa bolja nije situacija i s pojedinim političarima i hrvatskim državljanima koji niti nakon 23 godine ne prihvaćaju činjenice vezane uz Oluju i Domovinski rat. Stoga na takve ne treba trošiti riječi i pravdati naše opravdane postupke nevinim žrtvama u glavnom gradu Hrvatske, brojem poginule djece ili masakriranim policajcima u Borovu selu. Oni i njima slični nikada i niti pod kojim uvjetima, objašnjenjima ili dokazima neće prihvatiti istinu i objektivno stanje u kojem smo se nalazili. To je samo još jedan dokaz da se svi zamislimo što bi tek bilo da smo, kojim slučajem, bili poraženi u Domovinskom ratu? Uvjeren sam kako bi danas broj Hrvata pao na tako niske brojke da o tome niti ne želim razmišljati, a kamo li napisati. Unatoč toj činjenici i vrlo izvjesnom raspletu koji bi se dogodio svjedoci smo kako ni mnogi dobronamjernici toga još nisu svjesni.

Kad političari zanemaruju narod

Osobito je to problem kad se događa našim političarima. Dodamo li tome situaciju u kojoj zanemaruju bilo narod i svoje okoline događaju im se neobjašnjivi propusti. Stoga vjerojatno zatvoreni u svoje uske krugove istomišljenika nisu niti ove godine osvjetlali obraz na obilježavanju Dana pobjede, domovinske zahvalnosti i hrvatskih branitelja. Jer unatoč silnom trudu i najavama, besplatnim grahom, prijevozima i atraktivnim letačkim mimohodom ovogodišnja je proslava u Kninu okupila samo nekoliko tisuća ljudi.

S druge strane medijski bojkotirana proslava u Glini privukla je nekoliko desetaka tisuća ljudi i svakome bi trebalo biti jasno o čemu se tu radi. Nekako u isto vrijeme političari su bili i u glavnim ulogama u, do sada nezabilježenom, načinu sahrane jednog glazbenika koji je nakon nekoliko dana prerastao pomalo u degutantan događaj. Stoga se ponekad i najbolje želje i put popločen mramorom izjalove u stvarnoj realizaciji i praksi. Ili još bolje rečeno parafrazirajući staru izreku mogli bi reći kako ponekad političari ide cestom, a narod pistom! No veličina je i mjerilo ljudske osobnosti priznati pogreške i ispraviti ih u budućnosti. Jedan od takvih odlični pozitivnih primjera je protupožarna organizacija koja ove godine djeluje daleko bolje od prošlogodišnje. Sličnih srećom ima daleko više od negativnih samo je potrebno o njima više pisati i izvješćivati, uključiti kritiku, a ne kritizerstvo i senzacionalizam, ali ponajviše ljubav i nacionalni osjećaj prema svojoj domovini.

Ostavi komentar

*

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.