Trebamo graditi Hrvatsku dobra

Trebamo graditi Hrvatsku dobra

U Hrvatskoj ljudi su nesigurni u pravu na djecu, zapošljavanje, rad, isplate plaća i ostajanje u zemlji. Ljudi su dovedeni u bijedu, nezaposlenost, zdvojnost. Ne znaju kako da si pomognu? Nijedan štrajk nije uspio! Nijedan protest seljaka!

U Hrvatskoj je odbačeno znanje, vjera, dobrota i nada. Ljudi znanja žive praktično u getima, svedeni na minimum rada u školovanju, međusobne rasprave, posjet i primanje kolega iz svijeta. Vlast ne koristi savjete, znanje, znanost.

dr. Slobodan Lang, predsjednik Gl. odbora DC-a

Hrvatska državna vlast napada hrvatsko društvo

dr_slobodan_lang

dr. Slobodan Lang

Predsjednik Vlade i Republike, vrijeđaju Sud, svađe su unutar stranaka i među koalicijskim partnerima. Vlada vlada nad ljudima a ne za ljude. Istovremeno vladajući su ljudima nepoznati u svjetskoj i hrvatskoj javnosti, po bilo čemu drugom osim vladanjem i bahaćenjem. Njihova su djela nepoznata, ne objavljuju članke, knjige, uz dužno poštovanje nekoliko pojedinaca i iznajmljenih branitelja. Udruge niču kao gljive da bi vrijeđale i plašile ugledne institucije i pojedince. Stvara se politička religija koja po uzoru na povijesne primjere u Hrvatskoj i svijetu, progoni druga vjerovanja. To je vladanje strahom, prijetnjama i ucjenama i zove se totalitarna vlast. Ovakva vlast uvijek na kraju propada, ali prije toga učini mnogo zla svim ljudima, grupama i cijelom narodu. Istinska vjera zastupa malene, slabe, siromašne, bolesne, napuštene – a političke religije zastupaju moćne i uske grupe. U Saboru se slobodno čitaju anonimna pisma! Hrvatima se prijeti, da se igraju sa vatrom. Što dalje?

Hrvatska danas

1.         Holokaust se dogodio, Nacizam je srušen, Staljinizam, urušavanje SSSR-a, progon naroda u Jugoslaviji, srpska agresija, međunarodna intervencija. Totalitarizam je slijepa ulica, bez budućnosti.

2.         Ljudi u društvu rade, imaju obitelj, idu u školu, brinu o zdravlju, čuvaju okolinu, razvijaju kulturu, druže se, surađuju, putuju u druge zemlje, primaju goste, vjeruju, uživaju sport, odmaraju se … međusobno su razne dobi, spola, zanimanja, uvjerenja, iskazuju razlike ali i sposobnost komunikacija, poštovanja, suradnje.

3.         U Hrvatskoj ljudi su nesigurni u pravu na djecu, zapošljavanje, rad, isplate plaća i ostajanje u zemlji. Ljudi su dovedeni u bijedu, nezaposlenost, zdvojnost. Ne znaju kako da si pomognu? Nijedan štrajk nije uspio! Nijedan protest seljaka! Stari se više ni ne usuđuju istupati. Branitelje se sudi, vrijeđa, koristi nasilje, kao na samom početku agresije. To se čini kada je međunarodni sud zaključio da je u Hrvatskoj udruženi zločin počinjen samo protiv Hrvatske i Hrvata, od strane Srbije, JNA i pobunjenih Srba. Hrvatska je desetljećima napadana, izdvajanje ustaštva u zlo iznad nacizma, neistinom o Jasenovcu i tajenjem Bleiburga. Još uvijek se ovdje ne usudi objaviti kako se postupalo sa Nijemcima i Židovima, nakon 1945.

4.         Hrvatsko društvo je postalo društvo, velikog broja podjela, sukoba i stalno novog raspadanja. U sukobu je unutar sebe, sa susjedima i Europskom unijom.

5.         Hrvatska država i društvo ne uživaju poštovanje u svijetu, u Evropskoj uniji, unutar sebe, među političarima vlasti i oporbe, u akademskoj zajednici, među kulturnim radnicima i iznad svega u narodu. To je društvo sukoba, neistina, nerada, odlaska … Hrvatska je konfliktno društvo koje propada.

6.         U Hrvatskoj je odbačeno znanje, vjera, dobrota i nada. Ljudi znanja žive praktično u getima, svedeni na minimum rada u školovanju, međusobne rasprave, posjet i primanje kolega iz svijeta. Vlast ne koristi savjete, znanje, znanost. Tri godine zajedno sa Jastrebom  opsežno smo upozoravali Predsjednika Republike, na opasnosti i što će se dogoditi, da radi krivo i nepravedno.

7.         Kako sudjeluje HAZU, Sveučilišta, Matica Hrvatska?

8.         Zdravstveni radnici su poniženi, svećenike se vrijeđa. Hrvati u BiH su marginalizirani a iseljenici odbačeni.

9.         Istovremeno Hrvatska može i treba biti uspješna država, u kojoj ljudi rade, imaju obitelju, slobodu i raduju se životu. Na svojem položaju, dostignutom razvoju i broju stanovnika, ako nekoliko miliona ljudi u Hrvatskoj ne mogu biti uspješni, onda ni Europa nema šanse. Europa je podijeljena na 100 miliona povlaštenih i 500 milijuna socijalno ugroženih. Ovo je opet podjela ljudi, naroda i država, na bolje i gore. Ovo je krah njemačke politike ravnopravnosti ljudi.

10.       Hrvatsku smo izglasali i branili, da stvorimo državu slobode, ravnopravnosti, rada i rađanja.

Sjećanje na početak

Vukovar (6)Već smo se u Vukovaru 1991 strogo podijelili. Na strani Srbije je ostalo ime države, vojska, novac, diplomacija, Ujedinjeni Narodi. Hrvatska je uzela samo tradiciju humanizma u borbi protiv totalitarne vlasti. Vukovar nije branila Hrvatska država, jer je bila preslaba, ni hrvatska vojska, jer je još nije bilo. Branitelji Vukovara, većinom muškarci mlađi i srednje dobi, su znali da se moraju goloruki boriti protiv neizrecivo nadmoćne sile. Znali su da, bez njih slijedi ubijanje pacijenata, silovanje žena, pljačka, zatvaranje u logore, mučenje, progon ljudi zbog njihove vjere i nacionalnosti. Branilo se, ne obazirući rušenja grada. Neka agresori ruše do zadnje kuće, a mi ćemo braniti ljude. Sudbina Vukovara je živo pokazala, što se poslije dogodilo po Bosni i Hercegovini, Sarajevu, Srebrenici. Hrvatska se suočila sa crnom budućnošću, i cijeli narod se digao  i branio: branitelji, bedem ljubavi (žene), konvoj Libertas, bijeli put, konvoji i konvoji. Nikada u povijesti Evrope nije bilo tako snažnog civilnog pokreta obrane. Vukovar je upozorio, probudio i Hrvatska je spriječila nove Vukovare. Hvala žrtvama i braniteljima Vukovara i Škabrnje. Ovih dana će u Haagu biti izrečena presuda Hadžiću, vođi Srba u Vukovaru i Hrvatskoj – Zašto se o tome šuti?

Hrvatska se borila da se obrani, a ne da pobijedi, da gradi slobodu a ne da sudi poraženima. Međunarodna zajednica niti nije dopustila Hrvatskoj da sudi, određuje i traži štetu.

Dobro je budućnost

Boli me stradanje, strah i osjećaj nemoći među ljudima znanja i u samom narodu. Hrvatski narod je uvijek težio da živi umjereno, da poštuje i bude poštovan od drugih naroda i vjera. To je hrvatski san i vizija.

Ne bojte se!

Treba zajedno krenuti putem dobra. Treba sazvati prvu konferenciju o dobru, koja će sve ljude bez razlike poštovati i pozvati da postanu bolji i doprinesu izgradnji Hrvatske dobra. To je put svakog od nas, cijele Hrvatske i jedini put za budućnost Europe.