“Trebaju nam kvalitetnije kampanje protiv pijenja alkohola”

“Trebaju nam kvalitetnije kampanje protiv pijenja alkohola”

“U Hrvatskoj se spustila dobna granica mladih koji piju na 13 godina. Danas je vidljiva i takozvana politoksikomanija, gdje imamo udruženo pijenje s uporabom droga i sedativa. Sve manje imamo uporabu jednog sredstva već se radi o uporabi više nedozvoljenih sredstava“, pojašnjava prof. dr. Zoran Zoričić

Valentina Vukoje

Prekomjerna potrošnja alkohola, koja nerijetko dovodi i do ovisnosti o alkoholu velik je javnozdravstveni problem s kojim se susreće Hrvatska. Nakon srčanog i moždanog udara te srčane insuficijencije, kronična bolest jetre i ciroza jetre u nas su vodeći uzrok smrtnosti, tvrdi naš sugovornik, prof. dr. Zoran Zoričić, psihijatar Odjela za ovisnosti KB “Sestre milosrdnice” u Zagrebu.

Važno kada se kod alkoholičara uspostavi apstinencija da se poprave i odnosi među članovi obitelji, jer ako se to ne popravi, pitanje recidiva je samo pitanje trenutka

Posljednjih 10 godina prof. dr. Zoričić je predsjednik Hrvatskog saveza klubova liječenih alkoholičara (HSKLA). Savez je osnovan 1. travnja 1964. godine u Zagrebu. Tada je započela s radom Asocijacija klubova liječenih alkoholičara, preteča današnjeg Saveza. Sve do Domivinskog rata u Hrvatskoj je bilo oko 600 klubova liječenih alkoholičara. No nakon rata drastično se smanjio broj klubova, a obnova klubova započinje 1997. godine. Već 2000. godine se održala osnivačka skupština današnjeg HSKLA.

„Danas Savez broji oko 200 klubova, a pridodaju li se tom broju pridodaju i klubovi liječenih alkoholičara u sklopu zatvorskih sustava onda se brojka penje na 230 klubova. Savez koordinira djelatnosti klubova posebno u pogledu psiho edukacije pacijenata, edukacije stručnih djelatnika u klubovima, vrednovanja kvalitete rada, umrežavanja klubova s međunarodnim asocijacijama. Mi smo dio Svjetske organizacije klubova liječenih alkoholičara. Savez nadgleda rad Županijskih saveza klubova liječenih alkoholičara“, objasnio nam je predsjednik HSKLA Zoričić.

Piju već s 13 godina!

On priznaje kako stanje nacije u pogledu ovisnosti o alkoholu i nije dramatično te da su možda razlog tome rigorozniji uvjeti pri zapošljavanju gdje se ne tolerira pijenje alkohola, kako se to nekada u prošlosti toleriralo. Zoričić međutim napominje kako zabrinjava pomicanje dobne granice gdje je primjetno kako sve mlađe osobe dolaze u doticaj s alkoholom i postaju alkoholičari. „Nisu to samo problemi alkoholizma, to su i problemi povezani s pijenjem kao što su stradavanje u prometu, zlostavljanje unutar obitelji, maloljetnička delinkvencija i mnogi drugi. U Hrvatskoj se spustila dobna granica mladih koji piju na 13 godina. Danas je vidljiva i takozvana politoksikomanija, gdje imamo udruženo pijenje s uporabom droga i sedativa. Sve manje imamo uporabu jednog sredstva već se radi o uporabi više nedozvoljenih sredstava“, pojašnjava Zoričić.

On smatra da je u pogledu prevencije bitna edukacija mladih ljudi i prosvjetnih djelatnika. Zoričić kaže kako je važno mladima nuditi kulturne i sportske aktivnosti kako bi bili angažirani na radu na sebi. „Važno je isticati i pozitivne primjere vršnjaka koji su uspješni. Oni su najbolji primjer na koji se mogu ugledati. Ne treba u javnosti potencirati i naglašavati loše stvari. Ako se previše piše o lošim stvarima, onda im se na jedan način radi marketing“, smatra doktor.

Zoran-Zoricic

prof. dr. Zoran Zoričić

Agresivni marketing industrije piva

Uzroci ovisnosti po Zoričiću su brojni, a on kaže kako je vidljivo da u odgoju mladih sve manje sudjeluje obitelj, a sve više utjecaja na mlade ima društvo. „Osim toga industrija alkohola provodi agresivan pritisak na mlade ljude. Industrija piva u promociji koristi vrhunske sportaše, zgodne djevojke i mlade ljude. To su skrivene poruke – ako želiš biti opušten tu je uvijek flaša piva. Imamo problem s pivom, koje uvodi mlade u svijet alkohola. Mladi u dobi od 15, 16 godina su u periodu sukoba autoriteta s odraslim osobama, najčešće s likom oca. Tako da kroz savjete ili zabrane oni najčešće probijaju autoritet. Po meni bi i marketing protiv konzumiranja alkohola trebao biti kvalitetniji. Ne bi trebalo udarati po tome `smiješ´ ili `ne smiješ´, već bi trebalo isticati poruke poput `dovoljno si zreo da doneseš odluku´ ili `nije zrelo biti nezreo´“, smatra psihijatar Zoričić.

Sustav tretmana liječenja ovisnosti o alkoholu zasnovan je prvo na institucionalnom i bolničkom liječenju, a rehabilitacija se nastavlja kroz grupe samopomoći, odnosno kroz grupe liječenih alkoholičara.

Najvažnija je podrška obitelji

„Klubovi su zasnovani na obiteljskom tipu, to znači da bi trebale dolaziti obitelji i to barem tri godine. Riječ je o sistemskoj obiteljskoj terapiji kod koje je pojedinac i uzročnik, ali i žrtva cijelog sistema. Prema ovome, obitelj je dala doprinos u jednom pogledu ovisnosti pojedinca, ako ničim drugim onda svojom nespremnošću da kroz 10 ili 20 godina pijenja pojedinca napravi neki odlučni zaokret. Tu su svi žrtve, odnosi su narušeni među svima i potreban je sistemski zahvat nad cijelom obitelji. Zato je važno kada se kod alkoholičara uspostavi apstinencija da se poprave i odnosi među članovi obitelji, jer ako se to ne popravi, pitanje recidiva je samo pitanje trenutka. Lako je uspostaviti apstinenciju, ali ju je teško održati. Puno je manja šansa da uspješno apstiniraju one osobe koje nemaju podršku obitelji“, ističe Zoričić i dodaje kako ovisnika o alkoholu kada dođe u Klub prate članovi Kluba i stručno osoblje, a ovisnik ima razgovore i kod liječnika psihijatra. S alkoholizmom se bavi multidisciplinarni tim ljudi na duži period, pojašnjava naš sugovornik.

Klubovi liječenih alkoholičara kao primjer psihijatrije u zajednici

Hrvatski savez klubova liječenih alkoholičara danas odrađuje ogroman posao u pogledu uspostave novih klubova, koordinacije postojećih klubova, ali i edukacije stručnog osoblja koje radi u klubovima. Najveći problem Saveza su financije. Savez nema osigurano financijsko praćenje, već se svake godine prijavljuje za određene projekte.

„Ono što bi trebalo jeste razviti mrežu. U Lici i Slavoniji gotovo da nemamo klubova i to je problem. Također želimo osigurati kvalitetu standarda, a s tim u svezi i kvalitetu rada postojećih klubova. Klubovi su jedini živući primjer psihijatrije u zajednici i oni kao takvi mogu biti model za ostale tipove ovisnosti. Želja nam je nastaviti s daljnjim umreživanjem s europskimi svjetskim organizacijama“, otkrio je planove Saveza Zoričić.