Trebaju li političari proći fazu volontiranja?

Trebaju li političari proći fazu volontiranja?

Misle li beskrupuloznim povećanjem najamnina udrugama popuniti rupe u proračunu nastale lošim političkim odlukama i procjenama, to im je još samo jedna loša odluka u nizu. Posljedice će osjetiti vrlo brzo jer će im se vratiti kao bumerang već na prvim izborima.

Žarko Delač

Žarko Delač

Velik interes i borba pojedinaca za ulazak na hrvatsku političku scenu samo je još jedan u nizu dokaza kako u ovom društvenom pozivu prevladava osobni nad društvenim interesom. Uz materijalnu korist, nije zanemariva ni zaštita od kaznenih djela ili imunitet, kadroviranje po stranačkoj pripadnosti, provođenje vlastitih ideja i zamisli ili uživanje u nastranom osjećaju važnosti i idolopoklonstva. Sve su to razlozi i da među članovima stranaka sve manje prevladava ideološka pripadnost i snažni poriv prema izvršavanju vlastitih političkih programa. Na uštrb interesnih ciljeva i vlašću kao kohezivnim faktorom. Uglavnom sve su to manje-više loše karakteristike poimanja politike i osnovni uzrok sadašnjeg stanja u društvu.

Unatoč brojnim pokušajima i manevrima s ciljem uljepšavanja stvarnosti svaki pojedinac ipak najbolje osjeća situaciju oko sebe i zbog čega veliki broj želi u prvom redu promijeniti sredinu. I tako će biti sve dok zajednički ne prionemo dugoročnom, stručnom i znanstvenom planiranju i projektima umjesto stranačkim i političkim. Jer politika se svakodnevno mijenja i prilagođava potrebama pa smo tako svjedoci i kako donedavno najveći prijatelji (ne smo politički) postaju ogorčeni rivali i oponenti.

Birokratska odluka o poskupljenju najma prostora

Srećom, osim političkih stranaka postoje i drugi oblici udruživanja i načini da se zadovolje kreativne potrebe naših sugrađana. U prvom se to redu odnosi kroz osnivanje i rad različitih civilnih udruga i nevladinih organizacija. Stoga su one dodatno bogatstvo svake društvene zajednice i rasadnik volontera, brojnih inicijativa i plemenitih ideja. Stoga je šteta da velika većina naših političara nije bila uključena u ovakav rad, jer bi sigurno imali više smisla i osjećaja za druge i drugačije. Shvaćajući ipak njihovu važnost zakonski su koliko-toliko regulirali njihov rad i financiranje na različite načine, a ponajviše od prihoda igara na sreću.

No kako bi se poremetio ritam i uhodani način rada udruga nedavno su se pobrinuli birokrati u Ministarstvu državne imovine. Dosjetili su se, naime, povećati cijene najma prostora udrugama u Zagrebu. I to ne za neki simboličan i prihvatljiv iznos, već astronomski, koji im jednostavno ne daje prostor za daljnje djelovanje. Postavlja se logično pitanje: Kome je u interesu i s kojim razlogom tako brojne udruge odvesti u likvidaciju? Bez obzira imaju li političaru za njih empatije ili su zakinuti što nisu okusili blagodati volontiranja, trebali su ovu odluku kvalitetnije i trezvenije promisliti. A misle li beskrupuloznim povećanjem najamnina udrugama popuniti rupe u proračunu nastale lošim političkim odlukama i procjenama, to im je još samo jedna loša odluka u nizu. Posljedice će osjetiti vrlo brzo jer će im se vratiti kao bumerang već na prvim izborima.