“Tko se buni kad Uber podigne cijenu tijekom vožnje?”

“Tko se buni kad Uber podigne cijenu tijekom vožnje?”

Zagrebački taksist: »Nisam se vozio u Uberu, jer je to kao da me pitaš jesam li probao kokain? Dostupan je, ali je i ilegalan…«

Matej Knežević

Povodom naših tekstova o taksistima, obratio nam se jedan od njih koji nam je odlučio pobliže pojasniti problematiku vezanu za nizozemsku korporaciju Uber, kao i probleme sa kojima se suočavaju zagrebački taksisti.

Razgovor s njim dogovoren je vrlo brzo. Dva poziva i tamo ste, rekli bi u jednoj od reklama za jednu švicarsku čokoladu. No, šalu na stranu. Nakon polusatne vožnje tramvajem, stižemo na dogovorenu lokaciju, u jedan od zagrebačkih kafića u južnom dijelu grada. Nazivamo ga na mobitel, a taksist već iznutra maše. Sjedamo kraj njega. Na stolu je već produženi espresso, cigarete, tablet i mobitel…

Odmah na početku daje nam do znanja da u taksiranju nije od jučer. Tim se poslom bavi već devetu godinu zaredom. No već na samom početku sastanka isključuje mogućnost odavanja vlastitog identiteta, kao i fotografiranja. Pristajemo na spomenute uvjete, uz napomenu da će većina njegovih izjava izaći u tekstu, ukazavši mu na odgovornost za izrečeno. Trudimo se nagovoriti ga barem da spomenemo njegove inicijale, no i ta mogućnost pada u vodu. Pojašnjava kako je to što će ispričati njegov stav, a ne stav cijele taksi službe. Odmah pucamo u središte stvari – problematičnost Ubera za taksiste – obrtnike. Lagano povišenim tonom započinje svoj odgovor protupitanjem: »Bi li se ljudi bunili da ja otvorim aplikaciju kod koje se plaća porez kod mene, a ne državi?«. Odgovaramo potvrdno. Nastavlja dalje kako je problem u samoj aplikaciji, budući da je ona sama ilegalna.

»Aplikacija koja potiče kriminal«

Naglašava da ta aplikacija potiče na kriminal, budući da nitko od Uberovih vozača nema zakonski propisanu dokumentaciju za obavljanje taksi djelatnosti. Jedna od njih je i prijevoz putnika. Pritom ni u jednom trenu ne dvoji je li zakon dorečen ili nije, no u to ne ulazi. Podsjeća da je Zakon o prijevozu u cestovnom prometu rađen pred tri godine, dok za Uber kaže da nije donio ništa revolucionarno – osim ilegalnog rada. Sve postojeće taksi kompanije imaju internetske aplikacije, napominje.

Ulazimo dublje u materiju i dotičemo se cijena. Smatra kako svako vozilo treba imati ovjereni cjenik i to kod Gradske uprave. Naglašava kako kod taksista paralelno ne odskaču cijene ni tijekom dana, a pogotovo ne tijekom noći. Naglašava kako je pred sedam godina, noćna tarifa ukinuta dolaskom Cammea, dok slobodnjaci dogovaraju cijene zajedno s Gradom. Ponovno nam postavlja pitanje, sada oko cijene Ubera: »Tko se buni kad oni podignu cijenu tijekom vožnje i je li to normalno?«

Zanimalo nas je li se naš sugovornik ikada vozio u Uberu. Odgovara da nikada nije te da se ovdje može postaviti pitanje je li ikada koristio neku drogu, jer je ona dostupna, ali i ilegalna. Pritom naglašava kako ljudi imaju pravo na izbor. No ljuti ga, kaže, da kada Uber digne cijenu, ljudi »navale« na taksi prijevoznike. Ističe kako taksisti nemaju ništa protiv sugrađana te da može razumjeti ljude koji rade za Uber. Ono što ga zbunjuje jest ekonomska računica, budući nije na cesti do dvadeset sati. Kaže kako i sam poznaje dosta ljudi koji rade za spomenutu korporaciju koji su shvatili ekonomsku računicu.

»Nemam protiv naših ljudi koji rade za Uber, no mene osobno smeta da 25 posto prihoda izlazi iz zemlje i u tome sudjeluju svi. I vozači, korisnik i sam Uber. Kuda odlaze novci koji uplaćuju Uberu? U Nizozemsku«.

Tko sve može biti taksist?

Naš sugovornik smatra kako se sve treba u zakonske okvire. Pritom se poziva na starije tekstove, koje nam i pokazuje, a u kojima stoji da će tvrtka raditi s profiliranim taksistima, odnosno s poslovnim taksistima. Glavna problem se vrti i oko drugog pitanja, a to je tko može raditi uslugu prijevoza.

Zanima nas što sve taksist mora proći da bi obavljao svoju djelatnost. Naš sugovornik tvrdi kako kontrole redovito provode komunalna i financijska inspekcija. Kaže kako si on, kao poslodavac, ne može dopustiti da mu vozilom upravlja osoba koja je pod alkoholom, jer su kazne za prekršitelje poveće. Tvrdi da kao profesionalni vozač u zadnjih deset godina nije popio ni kap alkohola i nadodaje da je ključna stvar u legalnosti rada. Prema njegovim riječima, računi, odnosno prijava poreza kod Ubera su samo jedan segment pravne države. Pita nas što je sa osiguranjem, lokalnom upravom glede dozvola, licenciranjem vozila i vozača, poznavanjima grada i tako dalje.

Ne bismo li srušili još jedan stereotip o taksistima – da oni samo kartaju i igraju šah – upitali smo našeg sugovornika da nam opiše kako izgleda jedan njihov radni dan. Nakon pogleda kao da smo pali s Marsa, započeo je: »Spremanjem za posao, bilo da si ujutro, bilo da si popodne. Rad je u smjenama i izađeš van i radiš. Dosta glupi posao, moram čekati poziv ili da stranka dođe do mene. Ne ovisi o meni koliko ću je čekati, a u 90 % slučajeva ne znam što koji dan mogu očekivati«.

Zanima nas postoji li kod taksista puno radno vrijeme, kao i kod drugih zaposlenih. Samostalci, napominje naš sugovornik, biraju sami kada će raditi, kako su registrirani na radno vrijeme od 0-24. »Vrijeme je relativno. Danas radiš šihtu od osam, sutra od deset, prekosutra12 sati, zavisi od potrebe. Gledamo da smo van, kada ima stranaka«.

Kada je riječ o ispijanju kava, pričanju, igranju šaha i kartanju taksista, riječ je o aktivnostima kojima si taksisti samo krate vrijeme čekanja. Kaže kako mu nije u interesu tijekom ljeta sjediti u vrućem autu, ali i za razliku od primjerice vozača tramvaja, oni nemaju voznog reda.

Makni konkurenciju ili uvedi nešto novo

»Posao je dinamičan i konstantno se mijenja. To se najbolje vidi kroz jutarnju i popodnevnu šihtu, gdje se teško probiti do samih stranaka na cesti, kao i kad zapadne snijeg, pa se tu nešto dešava. Grad mora ostati pokriven, bilo da je riječ o snijegu ili koncertu u Areni«.

Dotičemo se i sukoba između samih taksista. Naš sugovornik kaže da je prije bilo sukoba zbog međuljudskih odnosa, uz napomenu da je oko Radio taxija Zagreb stvoren jedan balon neistinitih informacija. Jedini se pak jaz između dvije taksi kuće ticao toga što je Cammeo u početku radio s dozvolama iz Svete Nedjelje.

»Da bi došao na tržište moraš maknuti konkurenciju, ili uvesti nešto novo. Tada je Cameo došao sa brendiranim vozačima i vozilima, kao firma. Radio taksi je udruženje obrtnika Grada Zagreba, gdje je svaki član firma za sebe«.

Privremena zabrana za Uber

I dok smo privodili našu kavu i razgovor kraju, pojavila se informacija kako će prometna inspekcija Ministarstva mora, prometa i infrastukture zatražiti privremenu sudsku zabranu korištenja aplikacije Uber u Hrvatskoj zbog poticanja na vozača na nezakoniti rad. Večernji list piše da su Ministarstvo i Vlada već ranije utvrdili da partneri-vozači Ubera u Hrvatskoj posluju nelegalno jer ne posjeduju propisanu licenciju za obavljanje javnog prijevoza putnika u cestovnom prometu, a prometni inspektori su nakon izricanja novčanih kazni i isključivanjem vozila iz prometa krenuli i sa zapljenom vozila. Prometna inspekcija ići će na prekršajni sud s optužnim prijedlogom da se Uber aplikacija u Hrvatskoj privremeno zabrani jer se trenutačno radi na izmjenama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, a u sklopu kojih bi se moglo doći do liberalizacije tržišta taksi usluga te legalizacije poslovanja Ubera u Hrvatskoj. Taksisti se nadaju da će dopune spomenutog zakona doći pred Vladu u rujnu.

Ostavi komentar

*