Tjelesna aktivnost kao odgovor na poteškoće modernog načina života

Tjelesna aktivnost kao odgovor na poteškoće modernog načina života

Tjelesne aktivnosti i njihovo rano usvajanje predstavljaju jedan od najboljih oblika liječenja, tj. prevencije različitih fizičkih i mentalnih poteškoća koje se javljaju kao rezultat kroničnih nezaraznih bolesti, načina ponašanja i stilova života

Znanost već dugi niz godina iznova dokazuje da tjelesne aktivnosti imaju mnogobrojne pozitivne učinke na fizičko zdravlje, ali i mentalno, što uključuje kognitivno, emocionalno i socijalno blagostanje. Upravo to bila je tema znanstveno-stručnog skupa Tjelesna aktivnost i mentalno zdravlje, kojeg su u subotu 19. studenoga organizirali Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“ i Grad Zagreb u suradnji s Hrvatskim društvom za sportsku medicinu Hrvatskog liječničkog zbora, Fitnes učilištem i Zagrebačkim savezom za sportsku rekreaciju.

Na skupu su predstavljeni nalazi mnogobrojnih istraživanja koja se tiču tjelesne aktivnosti i njezina utjecaja na različite aspekte mentalnog zdravlja u današnjem dobu. Neke od tema koje su bile obuhvaćene doticale su se utjecaja tjelesnih aktivnosti na mentalno zdravlje, akademsku uspješnost, ublažavanje reakcija na stres te na rizično ponašanje djece i mladih.

„Mentalna dobrobit omogućuje pojedincu ostvariti vlastite potencijale, nositi se s normalnim životnim stresovima, biti radno produktivan i doprinositi svojoj zajednici. Mentalno zdravlje je više od odsustva mentalne bolesti i može se smatrati ‘dodatnom vrijednosti’ ukupnog stanja zdravlja. Cilj je ovog skupa skrenuti pažnju na mentalne probleme svakodnevnice i potaknuti interes prema njima kako bismo kao društvo postali svjesni da tjelesna aktivnost pomaže u savladavanju poteškoća modernog načina života“, naglasila je prim. mr. sc. Branislava Resanović, dr. med. s NZZJZ „Dr. Andrija Štampar“.

Mentalno zdravlje, kako ga definira Svjetska zdravstvena organizacija, jest „stanje dobrobiti u kojem se pojedinac nosi s uobičajenim osobnim stresovima, stresovima obitelji i životom u zajednici“. Također, povezanost tjelesne aktivnosti i mentalnog zdravlja upućuje na nužnost da se u javnom zdravstvu promiče tjelesna aktivnost kao značajni faktor u prevenciji, liječenju i rehabilitaciji niza zdravstvenih poteškoća.

Osim navedenih tema na skupu je bilo riječi i o povezanosti tjelesne aktivnosti s team-buildingom te njezinom značaju za sve dobne skupine, posebice djecu i mlade, ali i osoba s duševnim smetnjama. Tjelesna aktivnost tako može pomoći djeci i mladima pri prevladavanju različitih negativnih iskustava te umanjiti vjerojatnost pojave rizičnog ponašanja, dok kod osoba s duševnim smetnjama može pomoći u liječenju i rehabilitaciji.

Pritom je važno naglasiti da tjelesne aktivnosti i njihovo rano usvajanje predstavljaju jedan od najboljih oblika liječenja, tj. prevencije različitih fizičkih i mentalnih poteškoća koje se javljaju kao rezultat kroničnih nezaraznih bolesti, načina ponašanja i stilova života.

Zaključci skupa

Na znanstveno-stručnom skupu doneseni su i neki zaključci, među kojima je i da nastava Tjelesne i zdravstvene kulture u školama ne ispunjava kriterije tjelesne aktivnosti koje za školsku dob preporučuje Svjetska zdravstvena organizacija (60 minuta dnevno tokom većine dana u tjednu). Stoga bi liječnici specijalisti školske i sveučilišne medicine, upravne institucije svih razina u području obrazovanja, ravnatelji škola i nastavnici TZK zajedničkim bi naporima trebali promicati tjelesnu aktivnost učenika u cilju poželjnog fizičkog, psihičkog i socijalnog razvoja te borbe protiv nekretanja, prekomjerne tjelesne težine i potencijalnih fizičkih i psihičkih ovisnosti, posebno u doba puberteta i adolescencije.

Zaključeno je i da stresne životne i radne situacije sve češće i jače poremećuju normalno mentalno zdravlje odraslih. Uz sve ostale preventivne i kurativne mjere, primjerena redovita tjelesna aktivnost, dakako, neće ukloniti uzroke, ali je značajan faktor otpora nepoželjnim reakcijama organizma na stres uzrokovan poremećenim međuljudskim odnosima, prekomjernim obiteljskim, profesionalnim ili ekonomskim obvezama. Stoga zdravstvo, radna sredina i zajednica trebaju osigurati odgovarajuću pomoć u savjetima i provođenju preventivnih i kurativnih mjera u ublažavanju i mogućem uklanjanju teškoća, a između ostalog preporučivati i omogućavati tjelesnu aktivnost i na mjestima rada i u zajednici. Pri tome je neophodna uska suradnja sa specijaliziranim kineziološkom kadrovima.

Kada je riječ osobama treće životne dobi, njima bi trebalo osigurati veću kvalitetu života, pri čemu razina mentalnog zdravlja ima ključnu ulogu, te psihološka i socijalna skrb zahtijeva odgovarajući angažman članova obitelji, zdravstva i zajednice. U cilju produljenja „zdravih godina života“ domovi umirovljenika, uz ostalo, brinu o programima tjelesne aktivnosti za svoje korisnike, posebno u cilju održanja njihove mentalne stabilnosti i socijalizacije. Lokalne zajednice trebale bi za starije osobe na svom području djelovati na isti način, podupirući i održavajući mjere zaštite zdravlja i kvalitete života.

Obiteljski liječnici i poliklinička psihološka i psihijatrijska služba primjenom odgovarajućih programa tjelesne aktivnosti značajno će unaprijediti učinkovitost preventivnih i kurativnih postupaka, a što upućuje na angažiranje kineziologa specijalista u zdravstvenu ustanovu ili blisku suradnju s lokanim centrima sportske rekreacije koji bi trebali biti osposobljeni za ponudu visoko kvalitetnih zdravstvenih kinezioloških programa koje vode primjereno educirani kadrovi.

Vlada RH, institucije i potencijalni dionici svojim opredjeljenjem i odlukama trebali bi omogućiti unapređenje sportskih i rekreacijskih aktivnosti u cilju zaštite i unapređenja fizičkog, mentalnog i socijalnog zdravlja i kvalitete života građana, kao i korištenja tih aktivnosti u liječenju i rehabilitaciji. U tom je smjeru potrebno podesiti nastavne planove i programe medicinskih i kinezioloških visokoškolskih institucija, te omogućiti zapošljavanje kineziologa u zdravstvenim upravnim tijelima od državne do lokalnih razina, zavodima za javno zdravstvo i zdravstvenim ustanovama, a u cilju uspješne suradnje zdravstvenih i kinezioloških struktura i kadrova. (zg-magazin)