Tin Pongrac: U Hrvatskoj je potrebna besplatna specijalizirana linija za pomoć suicidalnim osobama

Tin Pongrac: U Hrvatskoj je potrebna besplatna specijalizirana linija za pomoć suicidalnim osobama

”U Hrvatskoj je natprosječna stopa suicida. Zato treba djelovati na nacionalnoj razini da se razviju što jači programi prevencije te reagiranja u kriznim situacijama”, upozorava predsjednik udruge Životna linija

Razgovarala: Ivana Vranješ

Sucid je ozbiljan društveni problem, a počinitelji su osobe svih dobnih skupina pogođene nekom kriznom situacijom. Na nužnost borbe za pojačanu prevenciju protiv suicida od 2013. godine svojim djelovanjem ukazuje neprofitna udruga Životna linija. O razlozima suicida, važnosti podizanja svijesti javnosti o suicidu i pružanja podrške suicidalnim osobama u intevjuu za ZG-magazin govori predsjednik udruge Životna linija Tin Pongrac.

Kolika je učestalost suicida u Hrvatskoj u odnosu na europske i svjetske zemlje?

Po suicidima Hrvatska je u svijetu u gornjoj četvrtini. U Hrvatskoj je natprosječna stopa suicida. Zato treba djelovati na nacionalnoj razini da se razviju što jači programi prevencije te reagiranja u kriznim situacijama. Tijekom 2017. godine u Hrvatskoj je počinjeno 635 suicida, a realni broj može biti i veći za slučajeve koji službeno nisu registrirani kao sucidi. Srećom, mladi nisu najugroženija kategorija, premda nijedna dobna skupina nije izuzeta od suicida. Najviša stopa suicida je kod starijih osoba između 50 i 70 godina. No prema statistici MUP-a prošle godine je među mladima zabilježen porast pokušaja suicida. Riječ je o 14 pokušaja i jednom počinjenom suicidu i to su osobe do 14 godina starosti.

Koji su najčešći uzroci suicida?

Kao uzrok suicida treba istaknuti problem depresije, očaj do kojeg dovodi teška depresija, ali su i drugi uzroci. Na problemu depresije društvo i javno zdravstvo može raditi. Pružanjem pomoći u ključnim trenucima mnogima se može povećati kvaliteta života i spasiti ih od suicida. Depresija je kompleksan problem i mnogo je njezinih čimbenika. Možda je jedan od najvažnijih faktora emocionalna osjetljivost zbog koje se ljudi jako teško nose sa stresom. Povlače se u sebe, postaju depresivni. Ljudima koji su posebno osjetljivi i skloni depresiji društvo bi trebalo pomoći, a ne odbaciti ih i proglasiti preosjetljivima, kao da ne zaslužuju živjeti. Da se najosjetljivijim skupinama poklanja posebna pažnja po meni je bitna odlika humanog, socijalno-osjetljivog društva, a emocionalno osjetljivi i depresivni ljudi spadaju u osjetljivu skupinu kojoj treba pomagati.

Što se može učiniti po pitanju prevencije depresije te tako i spriječiti mogući suicid?

Primjenom antidepresiva u velikoj mjeri uspjela se smanjiti depresija, ali nije se dovoljno oslanjati na lijekove. Po meni, uz antidepresive trebalo bi pružati mogućnost psihoterapije koja je u Hrvatskoj u praksi dostupna samo osobama koji ju mogu platiti. Javno zdravstvo ne financira individualnu psihoterapiju, osobito osobama u teškoj depresiji i neurotičnim karakteristikama osobnosti, a individualna psihoterapija pozitivno djeluje na njih. Još je mnogo načina prevencije, primjerice poklanjanje veće pažnje problemu mentalnog zdravlja u sustavu obrazovanja.

Koliko se u javnosti govori o suicidu kao društvenom problemu?

Nažalost, u javnosti se uglavnom govori kada su posrijedi neki senzacionalni slučajevi. Novinari ponekad griješe i iskoriste to za čitanost i popularnost. Medije treba upozoriti da pojedine slučajeve ne opisuju senzacionalistički i time ne stvaraju neke „romantične“ ili „pozitivne“ asocijacije, nego da uvijek naglase kako samoubojstvo nije rješenje. Nema nikakve opasnosti da se o suicidu što više govori kao i o svim društvenim problemima, jer se na taj način podiže svijest.

Kakav je stav društva prema počiniteljima suicida?

To ovisi o pojedincu. Emocionalnom sklopu, to se u psihologiji zove karakteristike osobnosti. Netko će imati empatiju, jer je općenito razvijena kod te osobe, neki vole kritizirati sve pojave, pa će biti agresivni i prema tim ljudima. No osuđivanje bilo koga radi bilo čega nije dobro. Osobi treba ponuditi pomoć da se ne odluči na suicid i da pronađe drugi izlaz, osobito kad se učini dostupnim neka vrsta emocionalne potpore ili stručne psihološke pomoći.

Jesu li suicidalne osobe spremne zatražiti pomoć?

Stručnjaci kažu da većina suicidalnih osoba na dan suicida izražava svoje namjere i bitno je u pravom trenutku prepoznati znakove. Svatko tko ima empatiju može osjetiti kad netko pati. Stoga pozivam sve koji imaju empatiju da osluškuju osjećaje drugih ljudi i da im na bilo koji način pokušaju pomoći, da razgovaraju s njima, da ih slušaju. Nije dobro davati neke savjete jer to osobu još više udaljuje. Svakoj osobi koja ima emocionalne poteškoće ili je u kriznoj situaciji pomogne ako izrekne svoje osjećaje, podijeli ih s drugima.

Kako institucije i društvo mogu pomoći suicidalnim osobama?

Izvrsno bi bilo u Hrvatskoj imati besplatnu i javno oglašenu specijaliziranu liniju za pomoć suicidalnim osobama. Samo postojanje linije nema smisla, ako ljudi za nju ne znaju. Treba uložiti ne samo u pokretanje linije, nego i u oglašavanje da takva linija postoji. Primjerice, u SAD-u je praksa da na nekim kritičnim mjestima kao što su mostovi postoje table na kojima piše kome se obratiti za pomoć u kritičnim situacijama jer tanka je granica između toga hoće li se netko odlučiti za suicid ili će dobiti toplu riječ koja će ga odgovoriti od tog čina.

Na koji način udruga Životna linija pomaže?

S obzirom da nemamo novaca i radimo samo volonterski, prvenstveno se u ovoj fazi borimo za povećanje svijesti javnosti o problemu suicida. Nastojat ćemo oformiti grupu volontera koja funkcionirati kao grupa za emocionalnu potporu. Depresivne, anksiozne i suicidalne osobe moći će se pridružiti grupi da kroz potporu volontera i druženje pronađu neki smisao života. Uglavnom putem javnih medija podižemo svijest o suicidu, nemamo kapacitete za odlazak u škole, ali s vremenom planiramo i to. Na tom području i javno zdravstvo bi puno moglo napraviti da uvede osnovno znanje o mentalnom zdravlju, važnosti mentalnog zdravlja kao i destigmatizaciju psihičkih problema kako bi djeca bila svjesna da zatražiti pomoć u kriznim situacijama nije loše, već bi nas to trebalo činiti jačima, otpornijima na buduće stresove. Što se tiče medija, očito se povećava u njima interes za temu suicida. Tri televizije su bile na Mostu Mladosti kad smo paljenjem lampiona obilježili Svjetski dan prevencije suicida. Mediji imaju ogromnu ulogu i trebaju dati pozitivnu poruku da pomoć postoji te objaviti i brojeve telefona na koje se ljudi mogu javiti. Pomoć mogu tražiti u Centru za krizna stanja i prevenciju suicida KBC Zagreb, broj telefona 2376 335, Plavom telefonu na broj 4833 888 i psihološkom Centru Tesa , broj telefona 4828 888, a mogu nazvati i Hitnu pomoć.