“Taksi priče (VI)”

VI.

Uđi, zlato moje.
Vozite okolo naokolo,
Izbjegavajte zavoje
I ne zurite u ogledalo
Da se i vama ne bi dopalo.

Priđi bliže,
Nasloni se na rame,
Uhvati me niže
Nek se noći srame.
Što je ovo tvrdo istureno?
Bokove mi dira.
To!
Sigurnosni pojas, ženo,
On ti ne da mira.

Joj!
Nešto me uštipnulo.
Uz stražnjicu se vere
I po sjedištu se rasulo…
To!
Čovječe,
Što ne spremiš drugdje
Te užasne šrafncigere…

Dođi, moja medena,
Mojeg daha sjena,
Moj kolačiću,
Moj kotačiću,
Moje sunce,
Zaustavi čula.
Digni se,
Ruka mi je utrnula.

Volim te,
Ljubim te u svakom koraku…
Ne vuci, budala.
Bluza mi je zapela za kvaku.
Uza sva ova zala
Grudnjak sam poderala.

Ne mogu,
Ovdje je pretijesno,
Mračno.
Ne vidim ti lice,
A provođenje je stresno.
Izdržat ću do
Prve tramvajske stanice.
Stani, čovječe,
Ovo je neizdrživo za glavu.
Unutra peče
I ne može pokrenuti
Bludnost mlitavu,
A nema na staru slavu.

Ladislav Prežigalo