Taj mrski vojni rok

Taj mrski vojni rok

Usvajanje dodatnih znanja od pružanja prve pomoći, preživljavanja u prirodi ili zaštite od kemijskog i atomskog udara sigurno ne bi bilo na odmet, a naporan dnevni ritam prisilo bi polaznike na počinak u 22 umjesto recimo u 2 sata ujutro. I tako bi u zdravom tijelu iznjedrili i zdravi duh

Žarko Delač

Žarko Delač

Neslužbena najava nekog oblika vojničke izobrazbe ponovno je potaknula različite skupine u hrvatskom društvu na prosvjede. Pri tome uživaju u ljepoti demokracije i slobodi govora i mišljenja, zauzimanju medijskog prostora, ali i trošenju uglavnom proračunskog novca namijenjenog radu udruga. Prema aktivnostima na prosvjedničkoj sceni izgleda kako je nekima to i jedini oblik djelovanja.

Vjerojatno se pri tome nadaju, po uzoru na nekadašnje prosvjednike, a sadašnje saborske zastupnike i nekim političkim sinekurama. No u ovom slučaju skupina glasnih bubnjara i protivnika uvođenja vojnog roka promašila je prazan gol. Naime, glavni argument protivljenja im je tobožnja militarizacija društva i nepotrebno trošenje novaca na obranu koju nam garantira NATO savez. Kao da smo zaboravili kako su ti isti ljudi s bubnjevima još donedavno bili jednako glasni protivnici ulaska u NATO savez!

S druge strane kada je prije par godina prethodna anacionalna vlada uvela obavezan odlazak osnovnoškolaca u Vukovar, obilazak Memorijalnog centra Domovinskog rata te testiranje znanja o domovini u Školi mira nije bilo prosvjeda i poruka kako je to militarizacija. Stvari su previše očigledne i prozirne tako da savjetujem i braniteljskim udrugama da ne trebaju trošiti energiju i uključivati se u takve politikantske igre. Osobito kada je prijedlog za uvođenje vojnog roka dobio i u anketama potporu šire javnosti, a kako i ne bi. Roditelji okupirani poslovnim obvezama imaju sve manje vremena za druženje i odgoj djece koja su se okrenula prema virtualnom svijetu, konzumaciji brze hrane ili maloljetničkom nasilju.

Roditelji u začaranom krugu

Svjesni su toga ne samo roditelji već i šira zajednica, ali istovremeno nemoćni i zatvoreni u začarani krug. Stoga i nije čudno da učenici koji sudjeluju u projektu Ministrastva zanosti i obrazovanja pod nazivom Ponos domovine iz godine u godine pokazuju sve lošije rezultate u sportskom dijelu natjecanja. Zbog toga bi nekoliko tjedana te najbolje rečeno izviđačke obuke uz buđenje u 6 sati, jutarnju tjelovježbu i odavanje počasti hrvatskoj himni i zastavi bilo dovoljno da opravda sav uložen novac. Usvajanje dodatnih znanja od pružanja prve pomoći, preživljavanja u prirodi ili zaštite od kemijskog i atomskog udara sigurno ne bi bilo na odmet, a naporan dnevni ritam prisilo bi polaznike na počinak u 22 umjesto recimo u 2 sata ujutro. I tako bi u zdravom tijelu iznjedrili i zdravi duh koji ne bi bio u tolikoj mjeri opterećen materijalizmom i lagodnom zaradom već potrebom za ulaganjem u sebe, svoje tijelo i znanje.

Nije pri tome riječ o pukom spartanskom odgoju i načinu života koji nije primjenjiv u 21 stoljeću, već o vraćanju osnovnim životnim i ljudskim manirama i načinu životu. Tu pripada i zatomljena vjera u našeg stvoritelja kojem bi se polaznici sigurno zahvaljivali nakon uspješno završene dnevne obuke i da ne nabrajamo druge pozitivne vrijednosti vojničke izobrazbe. Za one nevjerne Tome koji bi ulagali samo u znanost, obrazovanje i školovanje postavljam pitanje je li to moguće u nesigurnoj, nestabilnoj ili različitim vrsta ugroza opterećenoj državi. Sigurno da nije pa upravo tako i svakodnevni prosvjedi i pritisci nisu na tragu stabilnosti države. Stoga treba voditi računa o ovakvim oblicima društvenog angažmana koji, iako već pomalo gube smisao i interes sudionika, i dalje predstavljaju nepotreban atak na demokratskom putu naše mlade države.

(Naslovna fotografija: Predsjednica.hr / Predsjednica RH i vrhovna zapovjednica OSRH K. Grabar–Kitarović u posjetu kadetima Hrvatskog vojnog učilišta “Dr. Franjo Tuđman” u Udbini)

Komentari su zatvoreni