Svi se okreću proizvodnji, a što čeka Hrvatska?

Svi se okreću proizvodnji, a što čeka Hrvatska?

Mario Orač je zaključio da su hrvatska poduzeća i značajnom zaostatku za globalnom konkurencijom u pogledu iskustva primjene vještina upravljanja proizvodnjom. Većina naših proizvodnih menadžera ne poznaje ili nedovoljno poznaje alate i tehnike te metodologije organizacije proizvodnje

„Podizanje konkurentnosti proizvodnje – moderni koncepti“, naziv je tematske sjednice Gospodarskoga vijeća Hrvatske gospodarske komore – Komore Zagreb, koja je održana u četvrtak, 14. lipnja.  Na sjednici je predočena analiza uzroka pada industrijske proizvodnje u Hrvatskoj te njezine ograničene konkurentnosti na svjetskom tržištu. Analizu je iznio Mario Orač, direktor proizvodnje u tvrtki Končar – Metalne konstrukcije d.d. koji je ujedno dao i pregled najpoznatijih metodologija podizanja konkurentnosti poduzeća i međusobne ovisnosti efikasnosti, kvalitete i  troškova, s osvrtom na praktični pristup.

Orač je istaknuo kako u kriznim vremenima padaju cijene proizvoda, kupci postaju sve zahtjevniji  i neovisniji, rokovi isporuke se skraćuju, zahtjevi za kvalitetom rastu, a ključni element za dobiti posao sada je cijena.  Tržišna konkurencija je nemilosrdna i kao da to sve već samo po sebi nije dovoljno, porastao je i broj samozvanih konzultanata te raznoraznih inspektora za ispitivanje kvalitete proizvoda koji moraju opravdati svoje postojanje. Sve to itekako otežava proboj i opstanak na tržištu nekog proizvođača na tržištu, a da bi on imao šanse za to mora biti konkurentan cijenom, imati kvalitetu i biti sposoban ispoštovati ugovoreni rok isporuke.

Kako bi se to ostvarilo važno je povećati produktivnost kako bi se proizvodni procesi obavljali brže, bolje i jeftinije. Za to je potrebno uspostaviti učinkovitu organizaciju. Ona se sastoji od šest segmenata:

1. Stvaranje lanca vrijednosti – prepoznavanje i analiza proizvodnih procesa koji stvaraju novu vrijednost i definirati vrijednost proizvoda iz perspektive kupca;

2. Uravnoteženi tijek – uspostava kontinuiranog tijeka procesa u manjim serijama;

3. Povlačenje – proizvodnja dijelova na zahtjev kupaca, u pravoj količini u na vrijeme;

4. Organizacija radnih mjesta – podizanje učinkovitosti procesa boljom organizacijom i vizualnim upravljanjem radnim mjestima;

5. Neprekidno poboljšavanje – stvaranje kulture neprekidnog unaprjeđenja;

6. Motivirana radna snaga – iskoristiti najveći gubitak velikog broja poduzeća poduzeća – neiskorišten ljudski potencijal.

Ovome treba prethoditi analiza pojedinih područja radnog procesa kroz određeni vremenski period kako bi se stekao uvid u gubitke u radnim proizvodnim procesima koji se dijele u sedam glavnih kategorija: čekanje (npr. na materijale), kretanja (po proizvodnom pogonu), prekomjerna proizvodnja (bez narudžbe kupaca), proces (npr. kvar na stroju), greške, transport (prečesta manipulacija), zaihe.

Mario Orač je zaključio da su hrvatska poduzeća i značajnom zaostatku za globalnom konkurencijom u pogledu iskustva primjene vještina upravljanja proizvodnjom. Većina naših proizvodnih menadžera ne poznaje ili nedovoljno poznaje alate i tehnike te metodologije organizacije proizvodnje. Orač smatra kako ljudi, a ne strojevi čine razliku. Stoga je ulaganje u organizacijske, tehnološke vještine i motivaciju zaposlenika preduvjet opstanka na tržištu. Također, bitna je fleksibilnost radne snage i procesa te kultura neprekidnih poboljšanja kao ključ dugotrajnog uspjeha.

Uvod u raspravu dao je Antonio Zrilić, člana Uprave za strategiju i razvoj tvrtke Logiko d.o.o., prve savjetodavne i edukacijske kuća specijalizirana za logistiku, nabavu i proizvodnju. Zrilić je ukazao kako se Njemačka dobro nosi sa svjetskom gospodarskom krizom zato jer ima snažnu proizvodnju, a i Sjedinjene Države su počele vraćati raseljenu proizvodnju unutar granica svoje zemlje, a takav je trend prisutan i u Europi. „A što čeka Hrvatska? Može li se Hrvatska okrenuti proizvodnji“, zapitao se Zrilić.  Naglasio je da dok u Hrvatskoj postoje razne edukacije za vođenje prodaje i  komercijale istovremeno nemamo edukaciju primjerenu voditeljima proizvodnje. (B. J.)