Svi ćemo skupljati staro željezo

Svi ćemo skupljati staro željezo

Trešnjevka je čudnovata i danju i noću, posebice noću. Tada se u Ozaljskoj može (su)sresti čak i Crna Mamba. Može se saznati sve o narodnim ljekovima, masažama, ali i Remetincu…

Snježana Kratz

Čudnovata je ta Trešnjevka. Danju, noću bilo kada, ali noću, čini se pogotovo. I Ozaljska je magična ulica. Svega se može na njoj vidjeti, ali i sresti. Počevši od susjeda nadalje. Sretoh i ja susjeda. Crnu Mambu. Roma. Tražio je po kontejnerima, kaže robu, a upadljivih je kontejnera u prometnoj Ozaljskoj na svakih dvadesetak metara.

O susjeda Vesna (iako nisam Vesna), šetate?

Da, malo, Vi?

Skupljam robu za sajam.

Aha, a koji?

Nedjeljom idem na Jakuševac, a četvrtkom u Sesvete, objašnjava mi dok mu riječi odnosi trojka koja je protutnjala prema Remizi. Zapuše tog časa i vjetar pred najavljenu promjenu vremena, kad susjed od par ulica dalje obznani kako ga bole križa.

I mene katkad, kažem, kad on upadne: Jel ti sjevaju?

Da. I meni, ne mogu da se sagnem zato nosim ovaj šteznik, ustvrdi trešnjevački Rom. Istodobno zadigne kariranu košulju pokazujući ga. Nemarno ga povuče do sredine ogoljenog trbuha pa u prvi mah pomislih kako iz usjajenih traperica povlači one nekadašnje bijele muške gaće s polukružnim prorezom na muškosti! Ali na sreću, susjed je kako bi me uvjerio u svrsishodnost »šteznika«, povukao isti prema van, odjednom ga pustivši. Ljekovita je lastika tako ošinula trbuh Crne Mambe i puknula a on nije ni trepnuo!

– To sam kupio u apateki prije dve godine. Koštao je 142 kune, sad ne znam kolko je. Al skup je.

Pa jel´ pomaže?, upitah ga.

Da! Usklikne on. Drži mi leđa! Mogu da se sagnem. A to moram kad dižem svoju ženu Dragicu, znaš ona je invalid u kolicima. Nastavi mi redati Crna mamba migoljeći sveznadarskim rečenicama pod (p)ožutjelim svjetlima ponad tramvajskih tračnica.

A znaš šta ti je dobro za križa?

– Ne.

Masaža! Trebaš da se masiraš od vrata prema dole. Vidiš, okrene odjednom leđa hvatajući se šakama za stražnji dio vrata istodobno ga stežući i pokazujući kretnje. Ali moraš prste dole da vučeš, kao kad žbukaš.

– A, tako, ustvrdih razgovorljivom susjedu koji je već u startu prešao na »ti«.

“Zajaši me Dragice”

– Bio sam ti ja na masaži i platio sam je 250 kuna. I lepo je to tamo, u lepa ona ženska što te maže, sve miriši ta »neterika« , al ne vredi! Ona ti to samo (raz)maže al ne masira. Kad sam došo kući, reko sam svojoj ženi Dragici : Dragice, zajaši me i masiraj!

– I jel bilo bolje?

– Jeste. Pa znaš kako se masira?, upita me opet, namičući plavu šiltericu na kosu boje ugljena.

Kako?

Sa palcima moraš vako da guraš dole, prema nogama da otjeraš zadušenu krv.

Kakvu?, zapitah trešnjevačkog znalca? Zadušenu, mislite otrovnu ?

Da, zadušenu, odgovori susjed navodeći kako je on i narodni ljekar. Sve ti ja znam, gatati u kavu, grah, karte, u dlan… Pa moj ti je djed živio 130 godina, pohvali se rekavši kako on nema velike škole, ali ima one životne. Evo, danas mi je 41. rođendan i zapjevuši smjesta narodnjačku strofu sa zvučnim vibratom u glasu. Načas i prestade te ustvrdi kako je on zapravo ciganski Zdravko Čolić.

A jel piješ čaj?, opet se zainteresira.

Ponekad, rekoh.

– Gamilicu nikako nemoj piti kad te boli stomak. Uzmi za to sodu bikarbonu. Ja ti uvijek uzmem sodu i ostavim da u čaši malo zavrije. Ne pijem ti ja to odmah, jer sve je to kemija, već kad prokuha i nadođe u čaši ostavim da se smiri i onda popijem. Zašto da mi vrije u stomaku?, kaže. A znaš šta ti je dobro kad imaš vrućinu? Vi ženske to imate. Staviš noge u lavor u mlaku vodu, i uzmi neku krpu pa je »cedi« niz noge, ali ne hladnu da ne prehladiš mišiće. Da, da, znam ti ja puno toga.

Da, vidi se, odvratim susjedu koji zavrtjevši glavom lijevo i desno obznani kako je bio i u Remetincu.

Znaš, uhvatila me policija bez vozačke dozvole. Uuu, vozio se ja i rođak kad oni iza nas, stani kažu – mi stali! Vozačku, kažem nemam tu, pa plati kaznu, a ja nisam imao novaca. Al dug mi je za to narastao na 20.000 kuna.

O, pa puno je. I sve je to zbog vozačke?, upitah razgovorljivog Mambu.

Da, da, odvrati on zamišljeno kimajući glavom. Bio sam tamo dva tjedna. A gadno je kad si zatvoren. Samo sjediš, gledaš televiziju, viriš…

Viriš, pa gdje?

Pa tamo de su ženske!

Kaj se mogu kibicirati?

Pa ako ima koji prozor il rupa neka u zidu, al ženske su ti na 6 i 7 katu.

Jeste vidjeli kojeg od političara? Sanadera?

A, ne nije on s nama. Ovde gdje sam ja bio su ti lopovi, a i ovi što su nekog ubili.

Pa nije baš ugodno biti sa takvima, kažem ja, kad susjed slavodobitno uzvikne kako je vidio onog političara s bradom!

Isus iz Varaždina

Znaš onaj Čahok, što je ko Isus? Rekoh ne znam kako izgleda Isus, ali mislite na Čehoka?

– Da, onaj iz Varaždina. Pa zar je on još tamo i je li susjedova informacija provjerena pomislim ja. Kakogod, misao mi opet prenu Crna Mamba žaleći se kako im je u Remetincu slaba hrana. Pa da, kaže – dobiješ pola kruha i 20 deka salame što moraš da podijeliš za ručak i večeru, nema još ako si gladan. Pa reko sam i momcima što su vježbali tamo, šta vježbaš u zatvoru kada je hrana slaba, šta će ti mišići u zatvoru – al oni ništa. Pričam ja, a on vježba (po)dižući se uz krevet.

A koliko vas je u sobama?, pitam ga.

Pa, tako sedam – osam, kako gdje.

Pa puno je to ljudi u jednoj sobi.

Jeste, al šta ćeš. Biće ih još sad kad povataju još lopova, prebaci se Mamba odjednom na politiku.

Da, kako znate?

– Pa ja sam Cigan gledam u karte, kavu, u dlan… A i ovi moji Romi što su otišli u Njemačku kažu da će ih ona Mergel sve potjerati nazad u Hrvatsku.

Zbilja? Mislite, Rome?

Ne samo Rome već i Hrvate, sve! A vidiš i ovog Todorića, kolko će i tu biti onih što će ostati bez posla?, zapitao se zabrinuto, a i znalački. Sa onom životnom školom garavi susjed očito zna što priča. Pogleda me na kraju i ustvrdi kako je krenulo izgleda da ćemo »svi skupljati staro željezo«. Izgleda, pomislih i sama, samo hoće li i željeza biti dovoljno upitah Mambu. Hoće, hoće, kaže on samo treba znati otpad razvrstati.

A koliko je kila?, upitah.

– Osamdeset lipa!, kaže.

 Da, dobra pretpostavka za bolju budućnost.

Ostavi komentar

*