Svestrani trombonist i skladatelj Adrian Mears kao gost Jazz orkestra HRT-a

Svestrani trombonist i skladatelj Adrian Mears kao gost Jazz orkestra HRT-a

(Foto: HRT)

Autora ovog tekst muči pitanje je li A. Mears ‘najbolji australski trombonist’ ili europska džezistička veličina? Tako svestrani umjetnik omogućio je i Jazz orkestru HRT-a izvrsno muziciranje, a publici jedno dojmljivu večer

Igor Čatić

Na prvom koncertu ove godine iz redovitog ciklusa Jazz orkestra Hrvatske radiotelevizije (HRT), u dvorani Gorgona zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti, predstavio se 6. veljače 2019. gost, Adrian Mears. Radi se o svestranoj glazbenoj osobnosti: trombonistu, skladatelju, dirigentu i pjevaču podrijetlom iz Australije. Kao vokalna solistica nastupila je Lela Kaplowitz.

Prikazivača muči, ne samo u ovom slučaju, je li A. Mears ‘najbolji australski trombonist’ ili europska džezistička veličina? Naime, rođen je u Sydneyu 1969., a od 1991. živi i djeluje u Europi. Tijekom svog djelovanja u Australiji osvojio je nagrade kao ‘najbolji australski trombonist’ (1992. i 1994.). Godine 1990, njegov sastav, „Free Spirits“ bio je nagrađen kao najbolja australska jazz skupina grupa. Godine 1988. i 1992. pobijedio je na australskom natjecanju za jazz kompoziciju.

U Europi privlači pozornost činjenica da je već 29 godina glazbeni pedagog. Djelovao je u na konzervatorijima u Mannheimu i Kölnu. Trenutno je profesor na Musik-Academie Basel u Švicarskoj gdje već sedamnaest godina predaje trombon, sviranje u ansamblu i sviranje po sluhu.

Adrian Mears imao je svoju autorsku večer, a osim kao vrstan jazz skladatelj, predstavio i kao sjajan trombonist, te na iznenađenje svih i kao dobar vokalist. Pod njegovim vodstvom Jazz orkestar HRT-a njegove skladbe Who Gets Who, You Can’t Have One Without the Other, Intervention of Intention, Modus i Joe’s Fantasy.

 Orkestru se u dvije skladbe pridružila Lela Kaplowitz, česta i vrsna suradnica Jazz orkestra HRT-a. Publika je pljeskom osobito nagradila njenu izvedbu uspavanke While My Baby Sleeps koju je Mears posvetio svojoj kćeri, sada već 19-godišnjakinji, Mirandi.

Od solista ovom zgodom treba spomenuti trubača Marka Šolmana, alt-saksofonistu Mihaela Gyoereka i tenor-saksofonista Maria Bočića. A. Mears je bio ne samo skladatelj i dirigent, bio je najzastupljeniji solist. Vjerojatno mnogi u dvorani Gorgona nisu nikada imali priliku čuti tako visoke tonove na trombonu.

Tako svestrani umjetnik omogućio je i Jazz orkestru HRT-a izvrsno muziciranje, a publici jedno dojmljivu večer. Koju je ona nagradila s bujnim pljeskom.