Sve u svoje vrijeme

Sve u svoje vrijeme

Sumnjam da s obzirom na radno iskustvo Predsjednica nema kompetencije za predsjednikovanje. Zašto se onda odučila za doškolovanje? Možda zato jer ima puno slobodnog vremena pa ne zna što će sa sobom. No sumnjam da ima slobodnog vremena…

dr. sc. Viktor Simončič

Dobro poučava tko dobro razlikuje – Bene docet, qui bene distinguit (Latinska)

Pokušao sam naći izvor rečenice: »Ako sam samo ja lud onda je sve u redu«. Nisam se dovoljno trudio i nisam našao. Kada gledam što se sve događa i s kojom lakoćom zanemarujemo opće u korist egoističnog, uvjeravam se kao je sve u redu i da sam samo ja lud.

Iznenadila me odluka Predsjednice da se školuje. Još iz onih vremena je poznata krilatica »školovanje iz rada«, koja je ruku na srce često prerastala na školovanje bez rada. No pitanje je pristaje li baš svima i baš na svim položajima školovanje uz rad? Položaj Predsjednice je najodgovorniji posao u državi. Ako je Predsjednica ustanovila da nema dovoljno znanja, onda je pohvalno da se odlučila za daljnje školovanje. No kada je to shvatila? Već kod kandidiranja ili tek kada je počela obavljati tu visoku dužnost? Ako je to znala već ranije, onda nas je grubo prevarila. Prihvatila se posla za kojeg je znala da nema kompetencije. Ako je to ustanovila tek sada, onda imam razumijevanja za potrebom za doškolovanjem.

Sumnjam da s obzirom na radno iskustvo Predsjednica nema kompetencije za predsjednikovanje. Zašto se onda odučila za doškolovanje? Možda zato jer ima puno slobodnog vremena pa ne zna što će sa sobom. No sumnjam da ima slobodnog vremena. Vjerujem da je rastrgana između predanog obavljanja odgovorne funkcije i skrbi za obitelj. Da nije možda razlog da nešto postigne prečicom? Kada je eto već u Zagrebu, da usput malo i doktorira. Ako danas vrijede ona pravila koja pamtim, kada sam se i sam »borio s doktoratom«, radeći svaki dan više od radnog vremena, doktorat se, barem »u tuđini«, ne može steći usput. Kod nas može.

Još dugo, usudim se napisati, nikada više na ovim prostorima neće biti značajnijih industrijskih radnih mjesta. Bit će ih samo u uslugama – kuhari, konobari, spremačice. Najbolji među školovanima, do trenutka dok nam se ne raspadne i obrazovni sustav, koji je sve manje financijski podržavan, će odlaziti.

Na ispite s tjelohraniteljem

Mislim da Predsjednici ne treba doktorat, barem ne na taj način. Znam da će fascinirati gledače Farme i Big Brothera pa i silne druge, uglavnom »uz rad« novo stečenim titulama ovjenčane »znanstvenike«. No da ide na doktorat, da se uz postojeći angažman od punog radnog vremena s prekovremenim radom, prihvatila još jednog posla s punim radnim vremenom i prekovremenim angažmanom, teško da će povjerovati ijedan, čak i najmanji državni službenik iz država starije demokracije. Ne mogu zamisliti da se s tim pohvali kacelarki Merkel, koja je, mislim, doktorirala iz fizike, s ocjenom summa cum laude ( s najvećom pohvalom), ali ne onako usput. Ma moguće je i da se hvali kako ide na doktorat. Zamišljam njihov razgovor pun razumijevanja: »Znaš Angela, baš ne mogu sutra do tebe, idem na kolokvij«. A Angela odgovara: »Znam Kolinda kako je to sa seminarskim i kolokvijima. Onaj državni dogovor i odluka oko onoga svakako može pričekati. Prvo kolokvij, a sve ostalo je lako!«

Zamišljam kako će izgledati predavanja i ispiti Predsjednice. Na njima će obavezno biti tjelohranitelj. Pa onda briga nacije da li je naša Predsjednica dobila peticu. Jao si ga onom tko bi njoj uskratio peticu. Njega ili nju bi nacija »Big Brothera s Farmi« bila spremna i »kamenovati«.

A nekako sve mislim da su se i za vrijeme nedavnog summita »Brdo-Brijuni« i predsjednici Pahor, Nikolić i Čović raspitivali o visini školarine. Bilo bi jako dobro da idu u isti razred. Više bi razgovarali, a kada bi razmjenjivali skripte i šalabahtere, možda bi se lakše dogovorili oko nekih, u odnosu na doktorat, manje važnih problema – oko granica, dugova, dobrosusjedskih odnosa…

Draga Predsjednice, ma što je to vama trebalo? Bili ste sve. Imate sve. Zašto si dozvoljavate gubitak na ugledu? Sve mislim da ćemo i kao država ispasti malo smiješni po jedinstvenosti spajanja nespojivog – najodgovorniji državnički posao koji zahtijeva cjelodnevni angažman s izradom doktorata koji zahtijeva cjelodnevni angažman. Ugled gubi svakako i Fakultet i Sveučilište gdje se doktorirati može »onako«. Inače nije problem, ako samo ja tako na to gledam. Ako sam samo ja lud, onda je sve u redu.

Iz medija, a i u mojoj okolini, vidim da sam jedan od rjeđih koji ne kritizira dužinu pregovaranja koje vodi Most inzistirajući na reformama. Drago mi je da ne gube simpatije među biračima. Mora se inzistirati na reformama. Reforme ili novi izbori.

Domoljubniji od domoljubnih

 No i tu treba malo povući »ručnu«. Izgleda da se i kod Mosta malo zaigralo. Ne razumijem zašto se ovaj trenutak inzistira na slobodnom gospodarskom pojasu. U odnosu na sadašnje stanje ne bi donio neke posebne prednosti niti ribarima niti državi. Za pomoći ribarima treba puno više od deklarativnog proglašavanja isključivog gospodarskog pojasa. Što se tiče eventualnog iskorištavanja podmorja, nedostaje nam gotovo sve. Najbolji primjer su nespremnosti, neodlučnosti, neznanje i nekompetentnost u želji iskorištavanja ugljikovodika. Zbog toga za eventualno iskorištavanje podmorskih resursa mi se prvo moramo pripremiti. Pa kada budemo spremni lako ćemo odraditi i deklarativan čin proglašenja.

ribolov_ribica_mrezaZbog toga povucite ručnu, osim ako ne želite biti malo domoljubniji od domoljubnih? Mislim da vam to ne treba, a i uspjeh takvog čina, bez dogovora sa susjedima i u trenutku nedorečenih granica je u najmanju ruku upitan i mogao bi više štetiti nego koristiti. Inače, nije problem, ako samo ja tako gledam na to. Ako sam samo ja lud, onda je sve u redu.

Ne znam o čemu se sve dogovara i pregovara. No jedno bi mogli učiniti sada i bojim se nikada više. U pitanju je Ugovor o partnerstvu između EU i SAD – o slobodnoj trgovini (The Transatlantic Trade and Investment Partnership – TTIP), kojeg velike stranke, izgleda, podržavaju, unatoč nekim najavama kako će tek ocijeniti mogući utjecaj. Nevezano kakav će biti rezultat naručenih studija, a iznenadio bi me da ne pokaže kako uz TTIP ide »med i mlijeko«, mora se zahtijevati da eventualni pristup TTIP-u svakako bude predmet referenduma.

Nepripremljeni smo ušli u EU i sada osjećamo socijalne i ekonomske posljedice. Ekonomski jake države, prije svega Njemačka, su u nama i nama sličnima dobile izvozna tržišta. Daleko smo od toga da bi mogli, uz časne iznimke, biti konkurenti u bilo kojoj djelatnosti i izvoziti njima. Još dugo, usudim se napisati, nikada više na ovim prostorima neće biti značajnijih industrijskih radnih mjesta. Bit će ih samo u uslugama – kuhari, konobari, spremačice. Najbolji među školovanima, do trenutka dok nam se ne raspadne i obrazovni sustav, koji je u odnosu na razvijene sve manje financijski podržavan, će odlaziti.

Socijalno utemeljen europski kapitalizam

Unatoč mnogim mogućim negativnostima, europski kapitalizam je i socijalno utemeljen. To je kapitalizam s ljudskim likom. TTIP nudi neoliberalni kapitalizam s likom krvoloka koji sve guta. Tko ne vjeruje, neka pogleda što je donijelo partnerstvo između sjevernoameričkih država (The North American Free Trade Agreement – NAFTA). Rušenjem barijera, radna mjesta iz SAD-a preseljena su u Meksiko. Ono što je do nedavno radio američki radnik u automobilskoj industriji u Detroitu za 18 dolara na sat, sada radi meksički radnik za 6 dolara na dan. Gledao sam na TV-u kako američki radnik kaže da radi za nominalno istu nadnicu koju je njegov otac imao prije 30 godina.

detroit

Detroit – kolijevka američke autoindustrije – pretvorio se u “grad duhova”

Korporacije tuže države za svaku mjeru pa i ako žele poboljšati ekološke i neke druge standarde za stanovnike, ako im to utječe na profit. O sporovima ne odlučuju sudovi već privatna arbitražna tijela. Vjerovali ili ne, između Kanade i SAD-a, između Detroita i Windsora postoji jedan most, izgrađen privatnim kapitalom prije skoro 100 godina. Most je poodavno postao usko grlo. Želi se izgraditi novi most, ali ne ide bez da se privatniku plati nekih 3 – 4 milijarde dolara jer će nakon izgradnje novog mosta imati manji prihod. Javni interes podređen je samo najbogatijima. Udruživanje u EU bi mogla biti dječja igra u ono što nas čeka preko TTIP. Drago mi je da je sve više onih koji smatraju da sve vezano za TTIP mora biti javno i predmet odlučivanja svih, a ne nekih političkih elita. Izgleda da vezano za TTIP ima sve više »ludih« koji ne pristaju na »danajske darove«.

Vezano uz TTIP, mislim da je još uvijek vrijeme, da kod prve promjene Ustava, zaštitimo i pravo stanovnika do pitke vode, a možda i njihovo pravi na pristup poljoprivrednom zemljištu. Privatizacije svega i svačega, pod pritiskom svih mogućih svjetskih financijskih institucija, realna su opasnost da pod hipoteku stavimo prirodne resurse u trenutku i prije trenutka kada više možda nećemo moći otplaćivati lako uzimane kredite. Koliko će tada koštati čaša vode i jedan udisaj zraka? Mislite da pretjerujem i da sam lud? Sve je u redu, ako sam samo ja lud.

Pregovori oko okoliša

Malo me zabrinuo i rezultat pregovora oko okoliša. Prema onome što se može dokučiti iz medija, čini se da su »Mostovci« inzistirali (samo?) na odvojenom sakupljanju otpada na izvoru i bili protiv regionalnih centara postupanja s otpadom. Odvajati otpad na izvoru je sigurno bilo nešto i dobro i korisno, kada se nije znalo drugačije i dok se nije pojavila hrvatska tehnologija. Inzistirati danas na višebojnim kantama je moguće samo kao nastavka pomaganju uvoznom lobiju. Uvjeren sam da »mostovci« tu nemaju neki skriveni interes.

Primjer Marišćina i Kaštjun će razotkriti sve slabosti regionalnih centara i nadam se povući i odgovornost za propuste. Vjerujem da nam se još nekoliko »Marišćina&Kaštjuna« neće ponoviti. Ipak me čudi da priprema nastavka gradnje novih regionalnih centara nije predmet (još) značajnijeg »Mostovskog« interesa. Vrijeme je da se zaustave neprofesionalno i tendenciozno pripremljeni natječaji.

Prvi dio knjige Vikora Simončiča Društvo umanjene vrijednosti može se preuzeti ovdje (pdf).

Komentari su zatvoreni