Sustav “Servus” uklanja prepreke za osobe s invaliditetom

Sustav “Servus” uklanja prepreke za osobe s invaliditetom

Sustav pomaže osobama da samostalno upale televizor, stišaju glazbu, koriste telefon, pretražuju internet, otključavaju vrata, pale i gase svjetla, dok preko video nazora mogu vidjeti tko im je pred vratima

Razgovarala: Valentina Vukoje

Miroslav Vrankić je izvanredni profesor na Tehničkom fakultetu u Rijeci. Doktorirao je na području tehničkih znanosti, a bavi se digitalnom obradom signala te je voditelj Laboratorija za asistivnu tehnologiju na Tehničkom fakultetu u Rijeci. Inicijativa Res Publica i partneri Google, Visegrad fund i Financial Times uvrstili su prošle godine profesora Vrankića među 100 najboljih inovatora srednje i istočne Europe s društveno korisnim projektima. Vrankić je osmislio sustav Servus, koji riješava brojne prepreke s kojima se svakodnevno susreću osobe s invaliditetom. Lako je primjetiti kako riječ „servus“ dolazi iz latinskog jezika i znači „sluga“ ili „rob“, a Vrankićev Servus vjerni je sluga osobama s invaliditetom. On svoj posao ne shvaća kao posao, već kao zadovoljstvo, a svoje je znanje profesor Vrankić stavio u služenje osobama s invaliditetom.

Dr. sc. Miroslav Vrankić, doc.: »Razvijamo na Tehničkom fakultetu i jednu novu stvar. Riječ je o komunikatoru mislima. Ideja je da se omogući osobama koje su potpuno nepokretne, koje ne vide i ne mogu govoriti da mogu komunicirati mislima. Ovim putem pozivamo osobe koje bi željele testirati ovaj komunikator da nam se jave…«

Opišite nam sustav Servus.

miroslav-vrankic

dr. sc. Miroslav Vrankić, doc.

Sustav Servus je namijenjen za osobe s teškim invaliditetom, njime se upravlja putem govora, glasovne naredbe. Ako osoba ne može koristiti svoje ruke, njoj sustav Servus pomaže da upravlja svojom okolinom. Servus je nastao 2009. godine pri Znanstveno-tehnologijskom parku Sveučilišta u Rijeci. Željeli smo pomoći osobama s invaliditetom kako bismo ih učinili neovisnijima o pomoći drugih ljudi. Servus znači neovisnost, sustav pomaže osobama da samostalno upale televizor, smanje ili stišaju glazbu, koriste telefon, pretražuju internet, otključavaju ulazna vrata. Preko video nadzora mogu vidjeti tko je pred vratima, pomaže im upaliti i ugasiti svijetla.

Kako ste došli do ideje da pokrenete taj sustav?

Želio sam pomoći ljudima, kroz volonterski rad sam došao do jedne osobe s invaliditetom. Ta je osoba mogla vrlo malo koristiti svoje ruke, tako da sam došao do ideje da razvijem takav sustav. Napravio sam prototip i uvidio da je tako nešto potrebno ljudima u Hrvatskoj. Ubrzo je nastala i tvrtka E-glas pri Znanstveno-tehnologijskom parku Sveučilišta u Rijeci.

Je li sustav Servus zaživio u Hrvatskoj?

U Hrvatskoj imamo nekih 50-ak korisnika. To nije puno, no stvar je u financijama. Osobe kojima to treba, one to ne mogu same platiti. Nažalost takvo pomagalo nije financirano od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

Kolika je cijena tog sustava?

Cijena je od 10 000 do 20 000 kuna. Ovisi o tome koliko je stvari uključeno u sustav, povezuje li se s više televizora, je lu njega uključeno i otključavanje vrata, ali i neke druge mogućnosti. Tako da je cijena ovisna o tome. Sustav je cjenovno konkurentan onima iz Europe i to je naša prednost. Njemačko i austrijsko tržište su bile naš početak, a planiramo se proširiti i dalje.

Može li se Servus nadograditi?

Mi stalno dodajemo neke nove opcije, nove funkcionalnosti. Servus je sustav za Hrvatsku, a Serwantess za europsko tržište. Prošle godine smo napravili Serwantess komunikator. On je namjenjen za osobe koje ne mogu govoriti i koje su paralizirane. Tako se taj komunikator instalira na računalo korisnika putem Windowsa i zatim se spoji jedan uređaj za praćenje očiju. To je Tobii uređaj za praćenje očiju. Tako naš komunikator i Tobii uređaj omogućavaju korisniku da piše, govori putem kompjutora. Serwantess komunikator je poveziv sa sustavom Servus pa osoba koja ne govori može koristiti Servus s očima.

Primjena uređaja "Tobii"

Primjena uređaja “Tobii”

Pokrenuli ste kolegij „Asistivna tehnologija“ na Tehničkom fakultetu u Rijeci. Što uče studenti na tom kolegiju?

Asistivna tehnologija pomaže osobama s inavliditetom. Studenti na tom kolegiju uče o raznim tehničkim pomagalima koje koriste osobe s invaliditetom. Imamo dosta praktičnog rada i učenja kroz pomaganje u zajednici. Javljaju nam se ljudi kojima trebaju posebna pomagala, koja možda i postoje, ali su im preskupa. Studenti dobivaju projektne zadatke i tijekom semestra rade na tim zadacima. Mnogi od njih do kraja semestra uspjevaju napraviti neki novi proizvod. Osoba s invaliditetom na taj način dobije novo pomagalo, a studenti kroz cijeli proces nauče jako puno.

Tko vam pomaže da dođete do materijala za izradu i na koji način financirate izradu pomagala?

Studenti su do sada uspješno odradili veliki broj projekata. Izradili su veliku tipkovnicu za jednu srednju školu u Rijeci, a ta je tipkovnica bila namjenjena slobovidnoj djeci i djeci s motoričkim poteškoćama. Studenti su za njihove potrebe izradili unikatnu tipkovnicu s velikim tipkama. Izradili su i posebni komunikator za jednu osobu iz Varaždina, koja nije mogla govoriti, a taj se komunikator postavio na invalidska kolica. Bilo je zaista puno projekata. Većinom su se ti projekti financirali putem Zaklade Sveučilišta u Rijeci, koja je financirala opremu, odnosno komponente koje je trebalo kupiti. Bilo je i primjera gdje su komponente za pomogalo plaćale škole ili centri kojima je trebalo pomagalo za učenike.

Hoće li invaliditet uopće biti nedostatak za osobu s invaliditetom ako zaživi asistivna tehnologija?

Uz današnja napredna pomagala, čovjeku je puno toga omogućeno. Invaliditet ograničava čovjeka, a tehnologija je tu da mu pomogne da ne bude sputan u svakodnevnom životu.

Iako je vaš primjer suprotan i služi čovjeku, čini se kako se današnja znanstvena otkrića na jedan način odvajaju od čovjeka. Znanost nekako postaje opasnom ako gledamo na budućnost čovjeka. Kako vi gledate na to?

Svaka stvar se može koristiti za dobro i za loše. Na nama je da biramo što želimo. Napredak tehnike je nemoguće zaustaviti, a mi smo usredotočeni na dobro. Tehnika može i treba biti dobra.

Čime se bavite u slobodno vrijeme?

Asistivna tehnologija oduzima i puno slobodnog vremena. Nekako to ne doživljavam kao posao, nego kao zadovoljstvo. Osim toga volontiram u Rijeci u jednoj crkvenoj zajednici, ali i u jednoj osnovnoj školi u Rijeci.

Koji je vaš sljedeći projekt?

Razvijamo na Tehničkom fakultetu jednu novu stvar. Riječ je o komunikatoru mislima. Ideja je da se omogući osobama koje su potpuno nepokretne, koje ne vide i ne mogu govoriti da mogu komunicirati mislima. Ovim putem pozivamo osobe koje bi željele testirati ovaj komunikator da nam se jave. Mislim da ima puno ljudi koji su nepokretni, ne vide, ne mogu govoriti, a nama je teško do njih doći. Zato ih pozivamo da nam se jave na broj 051/651 441 u ured na Tehničkom fakultetu u Rijeci.

——

*Objava intervjua je sufinacirana sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija

Komentari su zatvoreni